Ambiciozni roditelji najčešće pokušavaju svoje neostvarene želje iz mladosti provesti kroz svoju djecu. Njihova težnja često ignorira stvarne želje i sposobnosti djeteta. Kada roditelji insistiraju da dijete postane ono što oni žele, ono može izgubiti dio svog djetinjstva.
Poseban problem nastaje kada oba roditelja imaju različite ambicije za dijete. Tada se dijete nalazi u nemogućoj situaciji: mora birati između lojalnosti prema jednom roditelju ili pokušati zadovoljiti obje strane – što je gotovo nemoguće. Posljedica su djeca koja postaju nezainteresirana, buntovna ili povučena.
Djeca ambicioznih roditelja često se osjećaju nesigurno, uplašeno ili krivo kada se ne mogu ispuniti očekivanja odraslih. Pritisak da zadovolji roditeljske ambicije može dovesti do gubitka motivacije, stresa i problema u samopouzdanju.
S druge strane, ako je dijete talentirano i dovoljno otporno, može postati izuzetno uspješan – sportaš, matematičar, menadžer – ali u velikoj mjeri kao “zadovoljavač” roditeljskih očekivanja.
Ambicija se često prenosi na sljedeće generacije
Djeca ambicioznih roditelja često preuzimaju iste obrasce kada postanu roditelji. Ako su uspjeli ispuniti očekivanja svojih roditelja, vjerojatno će i sami biti ambiciozni prema svojoj djeci. Oni koji nisu uspjeli često prelaze u drugu krajnost: postaju prebrižni roditelji koji previše štite i nedovoljno potiču djecu na izazove, piše Stil.
