Bali nije samo geografska točka na karti, to je stanje uma, ritam koji te obuzima, energija koja se ne može opisati nego samo osjetiti. Jednom kada udahneš njegov zrak, kada te dotakne njegova svjetlost i šapat valova, nešto se u tebi nepovratno promijeni. O svemu tomu, ali i o mnogo više toga što čini ovaj čaroban otok, razgovarali smo s Davorom Gerbusom i Amerom Kadićem, dvojcem koji svojim sadržajem ne prenosi samo fotografije, nego i osjećaje, suštinu mjesta i trenutaka.
Bali se često naziva rajem na zemlji. Kako biste ga vi opisali?
Davor: Bali nije savršenstvo iz razglednice, nije filtrirani instagramski san. Nema sjajnu fasadu, ali ima dušu. Ima nevidljivu energiju koja te ili pronađe ili prođe pokraj tebe. Mene je pronašla prvog dana. Već sedam godina ovdje provodimo zimske mjesece i kada sve zbrojimo, na Baliju smo živjeli više od godinu i pol dana. Svake se godine vraćamo jer Bali za nas nije samo destinacija, to je naš drugi dom. Mjesto gdje dišemo drugačije, gdje vrijeme ne leti nego se odvija u nekom svom ritmu.
Amer: Na Baliju veliki problemi postaju mali, a oni mali nestaju. Možda je to zbog načina na koji Balinežani žive, možda zbog njihova poimanja života, balansa i zahvalnosti. Brzo shvatiš da Bali nije samo mjesto. Bali je ogledalo. Sve što nosiš u sebi ovdje postaje jasnije, sve tvoje snage, nesigurnosti, snovi.
Ove godine Bali je bio poseban jer ste ga podijelili s prijateljima. Kako je to izgledalo?
Amer: Kada nešto voliš, prirodno je da to želiš podijeliti s ljudima koji su ti važni. Ove godine pridružile su nam se naše prijateljice i kolegice Martina Vuletić Vule, Ivana Pirizović i Ana Marija Tokić, a posljednjih deset dana s nama je bila i Lara Vukušić. Iako smo na Baliju već sedam godina, ove smo sezone prvi put vidjeli kako je kada naš Bali postane i njihov.
Davor: Svako iskustvo postane dublje kada ga dijeliš, od jednostavnih jutarnjih rituala uz kavu, ili u mom slučaju čaj, s pogledom na rižina polja, do spontanih noćnih razgovora pod nebom koje ovdje izgleda beskrajno.
Lara, ti si posljednja stigla i provela deset dana s ekipom. Kakav je bio tvoj doživljaj Balija?
Lara: Došla sam u pravom trenutku, za Bali, ali i za sebe. Već pri slijetanju osjetila sam ono što mnogi zovu čarolijom Balija. No poseban je doživljaj bio vidjeti da su Davor i Amer ovdje već domaći. Oni imaju svoje ljude, mjesta gdje ih svi prepoznaju, ritam koji im je prirodan. Bali nije samo njihova destinacija, to je njihov drugi dom.
Davor: A ti si ga brzo osjetila kao svoj, zar ne?
Lara: Jesam, ali mislim da je to bilo zbog vas. Nije to bio osjećaj klasičnog putovanja, kada si gost u tuđem svijetu. Ovdje sam se osjećala kao da dolazim kod prijatelja koji su me pustili u svoju svakodnevicu. A ta svakodnevica bila je ispunjena smijehom, iskrenim razgovorima i onim neplaniranim trenucima koji su mi trebali više nego što sam znala.
Kako ovakva putovanja utječu na vaša prijateljstva?
Amer: Kada provodiš toliko vremena s nekim, daleko od svakodnevnih obaveza, vidiš ih u potpuno novom svjetlu. Naučiš ih razumjeti izvan uloga koje inače igraju.
Davor: Putovanje je istodobno test i nagrada za prijateljstvo jer vidiš sve, euforiju i smijeh, ali i trenutke umora, nostalgije i tišine. I baš se tada odnosi produbljuju.
Lara: Mislim da smo svi malo porasli na ovom putovanju. Kad si okružen ljudima koji te razumiju i podržavaju, shvatiš koliko je to rijetko i dragocjeno.
Koliko vas je život na Baliju promijenio?
Amer: Rekao bih da me više oblikovao nego promijenio. U susretima s lokalnim ljudima shvatiš koliko se zapadnjački način razmišljanja razlikuje od njihova. Ovdje ljudi ne jure za vremenom, oni su u njemu. Naučio sam biti prisutniji. Manje moram, više želim.
Davor: Ovdje ljudi nemaju puno, ali imaju sve. Njihova sreća ne ovisi o materijalnom i to osjetiš. Ne zato što ti je netko rekao da trebaš biti zahvalan na malim stvarima, nego zato što vidiš kako to izgleda u praksi.
Amer: I onda se uhvatiš da se smiješiš bez razloga, da hodaš sporije, da su ti poruke u inboxu manje važne od zalaska sunca koji upravo gledaš.
Koja mjesta su vas najviše dotaknula?
Davor: Nusa Penida, i to ne samo zbog pogleda, iako su spektakularni, nego zbog osjećaja sirove, netaknute prirode. Stojiš na rubu litice i shvatiš koliko si mali. I koliko je to u redu.
Amer: Ubud, gdje sam pronašao svoj mir. Sve se ovdje vrti oko ravnoteže tijela, uma i duše. Prvi sam put osjetio kako izgleda kada dan nije organiziran oko obaveza, nego oko toga kako se osjećaš.
Društvene mreže su vam svakodnevica, ali i teren na kojem ste doživjeli i negativne strane izloženosti. Kako se nosite s tim?
Amer: Bilo je trenutaka kada je online svijet postao previše stvaran. Kada su riječi na ekranu imale posljedice u stvarnom životu.
Davor: Naučiš razlikovati glasove koji su važni od onih koji nisu, ali to ne znači da ne boli kad te netko pokuša srušiti.
Ako biste mogli opisati Bali u jednoj rečenici, kako bi ona glasila?
Davor: Bali je podsjetnik da je život više od onoga što planiramo.
Amer: Bali je mjesto gdje dišeš sporije, ali osjećaš dublje.
Lara: Bali je dokaz da dom nije mjesto nego osjećaj. Možda je upravo to ono što ga čini posebnim - nije samo destinacija, nego prostor između prošlog i budućeg, gdje postojiš u sadašnjem trenutku, potpuno, iskreno i slobodno.
