Obožavanju vela kao modnog detalja mladenke na dan vjenčanja počeci sežu još u doba starog Rima, kada se vjerovalo da je mladenku trebalo zaštititi od zlih duhova pa se njezino lice zaklanjalo velom, flammeumom, koji su simbolički bojili u zlaćane tonove jer je predstavljao plamen vatre božice Veste, rimske božice vatre i domaćeg ognjišta, zaštitnice obitelji. Vjerovanje u takvu zaštitu od “zlih očiju” živjelo je stoljećima, a veo je postao simbol ne samo zaštite nego i čistoće, nevinosti i djevičanstva. Neke druge predaje, možda manje romantične, govore da je veo bio neizostavan pri sklapanju uglavnom dogovorenih brakova. Mladenka, koja je budućem suprugu bila nepoznata do čina vjenčanja, bila je zaštićena velom i maknula bi ga s lica tek nakon izricanja zavjeta pripadnosti.
Prema američkoj tradiciji, jedna od prvih mladenki koja je stavila veo bila je kći Georgea Washingtona, Nellie. Jednom dok je u svojem domu sjedila uz prozor okružena čipkastim zastorom, naišao je jedan od pomoćnika njezina oca te se, prolazeći pokraj nje, zagledao u taj prekrasan prizor i zaljubio u njezino lice prekriveno čipkom. Noseći čipkasti veo na vjenčanju, Nellie je obilježila taj neobičan trenutak rađanja njihove ljubavi i tako stvorila novi trend.
Običaji nošenja vela na dan vjenčanja, kao i njegov izgled, razlikovali su se od kulture do kulture i mijenjali kroz povijest. U nekim kulturama mladenka je tijekom ceremonije vjenčanja nosila veo, a na kraju bi joj ga s lica maknuo njezin otac i na taj način predao kćer mladoženji. Prema nekim običajima to je činio mladoženja, a tim bi se činom i službeno potvrdio početak njihova braka, što se i danas zadržalo u ceremoniji vjenčanja. Ipak, najljepši je simbol tog emotivnog čina suprugovo obećanje da će se cijelog života sjećati unutarnje ljepote svoje mladenke, a ne samo njezina lica na dan vjenčanja.
Tijekom višestoljetne tradicije nošenja vela nastali su brojni stilovi, a jedan od najpoznatijih i tradicionalno omiljenih vjenčanih velova jest španjolska mantilla. Španjolski veo nježno uokviruje mladenkino lice, izrađen je od čipke ili je samo obrubljen raskošnom čipkom, a može biti različite duljine. Uz ovaj veo mladenke su najčešće u kosi nosile cvijet naranče te na taj način simbolički isticale značenje pojmova čistoće i sreće.
TEKST Martina Rafaeli
FOTOGRAFIJE Pronovias
