Leonarda Šmigmator: 'Roditelji su me odmalena učili reciklirati'

'Svi jako volimo Hrvatsku, ali je ne čuvamo', govori 19-godišnja Leonarda Šmigmator koja je kao srednjoškolka aktivno počela upozoravati koliki su problem klimatske promjene te da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme. Njezin aktivizam nije ostao samo na riječima, nego je s inicijativom Fridays For Future Hrvatska, koju je pokrenula Greta Thunberg, organizirala prosvjede i aktivno sudjelovala u rješenju problema. Njezin rad i zalaganje prepoznao je i časopis National Geographic pa je dobitnica nagrade Žuti okvir za 2019. godinu u kategoriji Klimatske promjene. Studentica medicine i danas se bori za naš planet te objašnjava zašto je važno da svi napravimo male promjene jer će one voditi prema velikima te nam u konačnici svima oplemeniti i poboljšati život.

Dan planeta Zemlje svaki je dan, a kako živimo u svijetu koji je neupitno pogođen klimatskim promjenama i globalnim zagrijavanjem, trebali bismo početi osvještenije živjeti. To uključuje promjene koje ne trebaju biti velike, jer ako bi svatko od nas napravio jednu stvar koja se preporučuje, promjene bi u konačnici bile drastične. Ne trebate napraviti sve s popisa koji se plasiraju, ali možete barem male stvari, možete pokušati živjeti održivije. Primjerice, smanjiti unos mesa, kupovati na tržnici i u malim trgovinama gdje su proizvodi lokalnih proizvođača, gasiti struju kada niste u prostoriji, zatvoriti vodu kada perete posuđe ili zube, ići nekoliko dana u tjednu na posao javnim prijevozom, pješice, biciklom i općenito manje koristiti osobno vozilo. Razmisliti o kupnji električnog automobila ili hibrida koji djelomično sufinanciraju Hrvatska i Europska unija. Zahvaljujući našem i angažmanu ostalih zelenih udruga, uskoro će se u Hrvatskoj zabraniti jednokratna plastika. Nažalost, ta zabrana neće obuhvati svu jednokratnu plastiku, ali velik dio hoće i to je jedna pobjeda. Ne treba kupovati plastične slamke jer postoje zamjene koje nisu štetne, poput metalnih koje se mogu koristiti puno puta ili papirnatih. Sječa šuma zbog papira nije dobra, ali postoji reciklirani papir i, unatoč svemu, papir je apsolutno bolji odabir od plastike.

Story: Znači li to da ne trebamo svi odjednom uvoditi nagle i ekstremne promjene?

Tako je, malim promjenama možemo doći do velikih. Ništa radikalno nije dobro, kao ni zabrane. Treba smisliti dobre alternative, a tranzicija mora biti postupna. Primjerice, prije su se plastične slamke često koristile u kafićima, a sada ćete ih rijetko vidjeti. Ako i ima slamki, one su papirnate. Htjeli mi to ili ne, fosilna goriva će se u jednom trenutku potrošiti i morat će se dogoditi tranzicija prema električnim automobilima. Tako će biti i s prljavom industrijom koja se danas koristi. No sve se više vidi pomak prema održivijoj energiji. Europska investicijska banka odlučila je da više neće toliko financirati projekte iskopavanja fosilnih goriva, nego će poticati obnovljive izvore. Kada je Ursula von der Leyen bila u predizbornoj kampanji za Europsku komisiju, zalagala se da Europa do 2050. postane klimatski neutralna kontinent. To je možda previše ambiciozno za mnoge zemlje, uključujući i Hrvatsku, ali situacija se mora postupno promijeniti. Kada nas je 2019. godine primio Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade, njegov komentar na naše prijedloge održivog razvoja i dekarbonizacije prometa glasio je da je Hrvatska među visoko rangiranim zelenim zemljama Europe i da nema puno industrije. Odgovorila sam: “Da, ali ne zato što ste nešto napravili, nego zato što se sve zatvorilo. To što mi ‘malo’ zagađujemo nije zato što su poduzete određene mjere, nego zato što je sva industrija zatvorena.” Hrvatska ne ide prema obnovljivim izvorima energije, što samo znači da ćemo dobivati novčane penale od Europske unije koja ide prema obnovljivoj tranziciji.

Story: Tijekom sastanka u Vladi predali ste klimatske zahtjeve učenika i studenata sadržane u osam točaka. Jeste li dobili odgovore, hoće li se provesti navedeno?

Dobili smo odgovor ministra Tomislava Ćorića koji nije sadržavao ništa konkretno. Bio je to generički odgovor da će se sve to napraviti i da je Hrvatska zelena. Puno svega, ali ne i konkretnih rješenja. Puno razgovaramo, postoje i ideje, ali ne potiče se njihova provedba. Mi smo samo jedna u nizu inicijativa koja je predložila zakone, što smo radili u suradnji s hrvatskim zelenim organizacijama. Puno je drugih ljudi donosilo planove i programe, ali ništa se od toga ne provodi jer očito nema dovoljno interesa. Obnovljiva industrija mnogo je profitabilnija od neobnovljive jer smo zemlja izrazito bogata prirodnim resursima. Hrvatska je, pogotovo ljeti, iznimno bogata Sunčevom energijom, naročito otok Hvar. Da se ondje postave solarni paneli, mogla bi se proizvesti energija dovoljna za napajanje cijele Dalmacije. Sada se ne zna kako se mogu sanirati solarne baterije i paneli, ali zato treba poticati znanstvenike da nađu rješenja. Postoje ideje o izgradnji hidroelektrana i vjetroelektrana, što su obnovljivi izvori energije, ali nisu najbolji. Hidroelektrana uništava rijeku, a vjetroelektrane nisu loše, ali stvaraju veliku buku i ometaju ptice. Postoji puno boljih obnovljivih izvora energije, poput biomase, energije plime i oseke, energije valova, ali Hrvatska ih ne poznaje, ne ulaže u njih i ne predstavlja ih javnosti.

Story: Koliko su uopće Hrvati zainteresirani za ove teme?

Hrvati su inertni i neće se baš buniti, ali moram nas pohvaliti jer otkad su počeli prosvjedi Fridays For Future i otkad su se udružile sve zelene inicijative, uspjeli smo podići svijest o ovoj temi. Stvarno je napravljen velik skok i usudit ću se reći da smo mi tome pridonijeli. Ljudi su postali osvješteniji, stvari su se počele mijenjati.

Story: Jesu li mladi, vaša generacija, zainteresirani? Kako najbolje do njih doprijeti?

Društvene mreže su glavni način komunikacije mladih i općenito smo ljude najviše informirali putem objava, storyja, videa... Moja generacija je dosta zainteresirana za ovu temu jer održani su prosvjedi i nastao je efekt krda - ako idu svi, idem i ja. Ali to je dobro jer su se tako obrazovali o toj temi i poslije će to prenositi na nove generacije. I mediji su nam mnogo pomogli.

Story: Koliko je u tome pomogla Greta Thunberg, koja je prva organizirala prosvjede Fridays For Future koji su postali globalni?

Greta je lice cijelog pokreta. Ona je podignula prašinu. Jedino čime je mogla privući pozornost bilo je izostajanje iz škole. Rekla je da ne treba slušati što ona govori, ali da samo pokazuje da postoji problem i ako je ona kao srednjoškolka svjesna što se događa, onda bi i vladajući, koji mogu nešto napraviti, trebali biti svjesniji klimatskih promjena. Imala je neke vrlo scenske nastupe i ne znam koliko je to bilo potrebno, ali privikla je pozornost. Svoje mjesto ustupa znanstvenicima jer nije poanta da se sluša što ona govori nego stručnjaci. O njoj se svašta govori, primjerice da iza nje stoji nekakva mafijaška organizacija. Ako je to istina, htjela bih zahvaliti tim ljudima jer nas žele spasiti.

Story: Koji su ciljevi prosvjeda Fridays For Future?

Globalni je cilj da idemo prema energetskoj tranziciji i da smo klimatski neutralni. U Hrvatskoj nam je cilj edukacija jer kada smo ovdje počinjali, ljudi nisu puno znali o toj temi. Želimo se riješiti stigme da je to neki hipijevski pokret, da je to izmišljotina i da ne postoji. Kaže se da je to prirodni ciklus Zemlje te da je uvijek dolazilo do zatopljenja i hlađenja. Točno, ali čovjek je to ubrzao od 10 do 1000 puta u različitim segmentima. Ovo jest prirodni ciklus, ali odvija se neprirodno brzo. Osim edukacije, predložili smo zakone i udružili smo se sa svim zelenim organizacijama jer smo vidjeli da ako nećemo mi, neće nitko.

Story: Na jednoj tribini rekli ste da niste prosvjede organizirali zato što ste buntovni, nego zato što ste svjesni da se situacija mora mijenjati i da se “ne možete pouzdati u ljude koji se deklariraju da nešto mijenjaju, ali apsolutno se ništa ne događa“. Tko je zakazao?

Svi su zakazali. Najviše ljudi koji su odgovorni. Ljudi koji su se trebali baviti time, koji su izabrani, nisu se time bavili niti se dovoljno bave. Čini mi se da se kod nas nešto napravi za ekologiju jedino ako im to kaže ili nametne netko iz Europe. Kao da vladajući nisu zainteresirani ni za kakve zelene ideje.

Story: Kako ste se uopće kao srednjoškolka zainteresirali za ekološki aktivizam i pridružili inicijativi?

Roditelji su me odmalena učili reciklirati, govorili da čuvam vodu, struju... Kada je pokrenuta ova inicijativa, organizatorica u Hrvatskoj bila je Laura Skala i pridružila sam joj se odmah na početku. Nakon prvog prosvjeda nismo imali veliku potporu, ali kada smo počeli dolaziti u kontakt sa zelenim organizacijama, sve je buknulo. Za mene je sve počelo kućnim odgojem i to je ono što želimo. Zato organiziramo događaja i festivale za djecu. Oni su najbolja ciljana skupina jer će naučeno prenositi kući i nekako će roditelje potaknuti da žive održivije.

Story: Kada bi se djecu trebalo učiti o ovoj temi?

Sve ide od roditelja i ako su odmalena poticali odvajanje otpada, dijete će izrasti u osviještenu osobu koja će paziti i tražiti alternativu. Ne treba ništa zabranjivati nego polako provoditi tranziciju i svaki dan napraviti neku malu promjenu. Ako se dijete tako odgaja, neće više biti govora o tome postoje li klimatske promjene, razgovarat ćemo o temama poput kako osigurati izvore obnovljive energije za svako kućanstvo, možemo li iskoristiti energiju biomase…

Story: Fridays For Future planira objaviti knjigu namijenjenu najmlađoj populaciji?

Da, ali još je u povojima. Svaka će zemlja osmisliti priču o jednom djetetu koje se suočava s nekim problemom koji je uzrokovan klimatskim promjenama. Opisuje se njegov problem i kako će ga riješiti, a na kraju se s tim upoznaju sva djeca. Nadamo se da će to biti zgodna knjiga koja će najmanjima pokazati kako mogu smanjiti svoj utjecaj na klimatske promjene.

Story: Koji bi problem moglo rješavati dijete iz Hrvatske?

Dijete iz Hrvatske moglo bi početi s recikliranjem. To je u posljednje vrijeme zaživjelo kod nas, ali i dalje nije na razini na kojoj treba biti jer je pravilno odlaganje otpada jedna od osnovnih stvari. Hoće li biti još nešto, vidjet ćete u knjizi.

Story: Koliko je važna uloga udruga i inicijativa kada je riječ o ovoj temi?

Iznimno velika. Aktivizam je tek zaživio prije nekoliko godina, kada su se počele organizirati akcije i prosvjedi. Hrvati su inertan narod, pogotovo za prosvjede, pa je za naše bilo puno podrške, ali jako mali odaziv. Ako skupite 1000 ljudi, to je super. Zelene udruge su najviše pridonijele, mi smo pomogli, a kemičar Nikola Biliškov pokrenuo je inicijativu gdje je oko 550 hrvatskih znanstvenica i znanstvenika potpisalo apel za sustavnu klimatsku akciju. Dotad su znanstvenici nekako bili po strani, a smatram da njihovi zahtjevi i potpisi koje su predali Vladi vrijede mnogo više od naših. Ipak su oni struka i njih bi se trebalo slušati, a nitko ih ne sluša.

Story: Brojne znanstvenike se ne sluša, a neki potpuno negiraju klimatske promjene…

Ti su mi ljudi smiješni. Negiraju to iako cijela znanstvena zajednica, naravno i tu ima iznimki, kaže da je to istina i imaju brojne dokaze. Mislim da je te ljude strah promjene, da se boje da će ih se inkomodirati.

Story: Je li prekasno za sve nas?

Nikad nije kasno za dobru stvar, ali trebamo krenuti odmah, i to svi zajedno. Trebaju se donijeti zakoni, napraviti energetska tranzicija, educirati radnici, a onima koji rade u elektranama s neobnovljivim izvorima treba platiti edukaciju da ne izgube posao nego da su kvalificirani za rad u elektranama s obnovljivim izvorima energije. Hrvatska može mnogo profitirati ako prijeđe na obnovljive izvore energije te bismo tu energiju mogli izvoziti i prodavati. Mogli bismo biti jedna od vodećih zemalja u tom području, što bi bilo odlično za naš proračun, ali to se ne plasira investitorima kao važna tema.

Story: Naposljetku, što ljudi rade a da ne razumiju koliko je štetno. Što vas ljuti?

Osobno mi je primjer malograđanstva smeće oko zagrebačkog HNK, kada vidim da netko na autocesti u vožnji baci vrećicu kroz prozor ili ilegalna odlagališta otpada. Ljudi znaju da je pogrešno, ali valjda ne misle da je štetno i ne shvaćaju da sve to na kraju ide u zemlju u kojoj raste hrana, i u vodu koju pijemo. Bacanje smeća po cesti ili u more velik je primjer nepoštovanja. Zašto ne može pričekati i baciti smeće u kantu? Zašto netko stari hladnjak baci u Savu kada postoje reciklaža dvorišta u koja svi mogu donijeti glomazni otpad? Svi jako volimo Hrvatsku, ali je ne čuvamo.