Dok se njihovi kolege vesele početku nove akademske godine, pred studentima s invaliditetom velika je borba. Naime, zbog promjene Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje u studentskim domovima neizvjesna je sudbina njih dvadesetak, a među njima je i 28-godišnja Mirna Brođanac, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Svestrana Slavonka svjesna je, kao i njezini kolege, da u studentskim domovima postoji određeni broj smještajnih jedinica prilagođenih boravku osoba s invaliditetom, jasno joj je i da se mora osigurati adekvatan smještaj za nove naraštaje studenata, ali ne razumije i pita se kako je moguće da smještaj jednih studenata uvjetuje smještaj drugih. Što studenti s invaliditetom planiraju poduzeti kako bi si osigurali bolju i ljepšu budućnost, Mirna je ispričala u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story. Također iznijela je i svoja ne tako lijepa i pozitivna iskustva u traženju zaposlenja i priznala kako se pribojava da joj već stečena diploma iz kroatistike i komparativne književnosti kao i ona iz bibliotekarstva, do koje je dijele svega dva ispita, neće osigurati priliku za rad u struci i perspektivu na sve izazovnijem tržištu rada.
Story: Promjenom Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje u studentskim domovima, nakon sedam godina, gubite krov nad glavom.
Tako je! Ovo je ljeto bilo osobito stresno i teško jer se dodatno zakomplicirala situacija u kojoj smo se našli još prošloga ljeta kada je donesen novi Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje. Tim je pravilnikom propisano da pravo na subvencionirani smještaj nemaju studenti poslijediplomskih i specijalističkih studija koji imaju zasnovan radni odnos te studenti koji upisuju drugi studij. To je u iznimno neugodan položaj dovelo upravo nas studente s tjelesnim invaliditetom jer je studentski dom jedino mjesto gdje su osigurana dva temeljna uvjeta za naš u najvećoj mogućoj mjeri samostalan i neovisan život - prilagođen stambeni prostor i usluga 24-satne asistencije u svakodnevnim aktivnostima jer je većini nas, uključujući i mene, prijeko potrebna tuđa pomoć. Bilo je u spornom pravilniku još nekoliko otežavajućih odredbi, ali one su zanemarive u usporedbi s ovom koja nas ostavlja bez krova nad glavom jer nam se time zapravo onemogućuje nastavak obrazovanja, a kolege doktorande, koji rade tijekom studija kako bi si mogli financirati taj studij, primorava se da odustanu od rada. Dakle, jedna zabrana povlači drugu i nalazimo se u začaranom krugu. Kako bismo što prije iz njega izišli, poslali smo molbu Ministarstvu znanosti i obrazovanja da nam se zbog specifičnosti naših zdravstvenih i pojedinačnih životnih situacija produlji boravak u domu. Obećali smo da ćemo učiniti sve što možemo kako bismo si što prije osigurali drugi smještaj.
Story: Kakvo ste objašnjenje dobili od nadležnih institucija?
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja tvrde da se promjenom pravilnika želi potaknuti studente na brže završavanje studija te da se zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta u domovima oduzima pravo na smještaj, kako sam već navela, doktorandima koji rade i nama koji smo na drugom diplomskom studiju. Objašnjenje zvuči dobro i logično, ali samo na prvu. Naime, ako bolje razmislimo, vjerujem da ćemo se složiti kako smještaj jednih studenata ne bi trebao utjecati na smještaj drugih, osobito uzmemo li u obzir da živimo u vremenu učestalog isticanja važnosti cjeloživotnog obrazovanja. Na sreću, naša je molba prihvaćena i problem je riješen, barem privremeno.
Story: Koliko dugo još možete živjeti u studentskom domu?
Još godinu dana. Trenutačno ne spavamo mirno, samo malo lakše dišemo, metaforički rečeno.
Cijeli intervju s Mirnom Brođanac u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji možete kupiti od srijede, 7. listopada 2020. godine
