Piše: Stefani Pavlica Srebačić
Zašto nisu prihvatili pozive iz inozemstva i izgradili svoje snove drugdje već u Velikoj Gorici? Koje su prepreke uspjeha u Hrvatskoj? Savjetuju li specijalizaciju iz radiologije? Koja su prednosti, a koje „zamke“ poslovne suradnje bračnih drugova? Mijenja li to ulogu unutar kućanstva i koji su njihovi najbolji oblici borbe protiv stresa, doznajte u nastavku.
U srcu Velike Gorice 2007. godine smjestila se POLIKLINIKA LEDER koju vode bračni par Maja i Nikola Leder, specijalisti radiologije, vršnjaci u dobi od 41. godine. Dok je Maja službeno napustila bolnicu Sv. Duh kako bi se posvetila njihovoj privatnoj poliklinici i majčinstvu, Nikola je trenutačno voditelj odjela za magnetsku rezonancu na kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničke bolnice Merkur.
Nikola, kako sve stižete? Koji su vam najveći izazovi u danu?
Nikola: Nikad ne stižem sve, ali stižem većinu zacrtanog za taj dan. Važna zajednička osobina i mene i Maje je osjećaj za dobru organizaciju, oboje volimo planirati. Izazova je previše. Recimo, jedan osobni izazov je stići vježbati! No, što se mora nije teško, alternativa su stalni bolovi u križima.
Majo, stižete li vježbati?
Maja: Teško bih sad stigla ne neko vježbanje koje počinje u točno vrijeme i zato radije biram hodanje i povremeno planinarenje. Za sve nas starije od 40-te, hodanje i planinarenje su odlični, jer jačaju i leđa, trbušne mišiće, pluća, imunitet. Osobno imam problema s vratom i tu dajem povjerenje fizikalnoj terapiji.
Majo, je li teško biti žena-majka-supruga-liječnica, s kojim se preprekama najčešće vi susrećete?
Maja: Vjerojatno sa svim onim preprekama s kojima se susreću u druge zaposlene majke i supruge. Djeca su mi u dobi od 11 i 7 godina tako da im pomažem oko školskih izazova, vozim po aktivnostima, nastojim da manje vremena provode uz mobitele i video igrice, više na otvorenom. Brinem se da rastu zdravi i sretni, a da istodobno i ja ostanem i zdrava i sretna!
Da bi obitelj zaposlenih liječnika bila sretna, koji je čarobni sastojak?
Maja: Važno je kvalitetno zajedničko provedeno vrijeme. Za stvari koje su nam bitne u životu, a obitelj je jezgra društva, trebamo odvojiti vrijeme. Možda je to neki zajednički izlet s djecom i prijateljima, odlazak u kino ili igranje društvenih igara. Djeca vole tu „dječju“ stranu nas i ne smijemo je zaboraviti pokazati. Ovog ljeta smo imalo odlično obiteljsko ljetovanje i baterije su nam još uvijek pune!
Koliko imate vremena za prijatelje i drage ljude?
Maja: U Velikoj Gorici imamo veliko društvo prijatelja s kojima se redovito družimo. Kako smo svi sličnih godina i imamo djecu, lagano je osmisliti što ćemo raditi zajedno. Često ih ugostimo i kod nas doma, ali idemo i na izlete skupa.
Imate li vas dvoje vremena za sebe i pričate li o poslu kad ste sami?
Maja: Za svaki bračni par jako važno da zna odvojiti vrijeme samo za sebe, Nikola i ja volimo „pobjeći“ na neku lijepu večeru ili wellness vikend. O poslu pričamo svaki dan, međusobno, ali mislim da prijatelje i obitelj time ne zamaramo. S njima pričamo o zajedničkim temama.
Nikola, imati oca poznatog ginekologa je bila prednost ili prepreka u vašem životu?
Nikola: Kao mladom gimnazijalcu, ljestvica standarda mi je bila znatno podignuta. No, kad smo pokrenuli Polikliniku Leder, očev ugled, njegova stručnost i iskustvo su nam bili od velike važnosti, a takvi ostaju i dan danas.
Za razliku od supruga, vi Majo ne dolazite iz obitelji liječnika. Da birate ponovno, biste li bili specijalistica radiologije?
Maja: Odabrala bih isto! Jako sam zahvalna svojim roditeljima na podršci mog odabira studija medicine. Oni su me ne samo podržali, nego bez njih ne bi bila tu gdje jesam. Tražilo je to od njih određenu žrtvu, emotivnu i financijsku. Naime, ja sam iz Osijeka i kao mnogi mladi ljudi, radi studija sam napustila dom i započela život u drugom dijelu Hrvatske.
Sigurno su vaši roditelji onda ipak sretni što ste ostali u Hrvatskoj, jer navodno ste odbili nekoliko ponuda za rad u inozemstvu. Što je prevagnulo u odluci?
Nikola: Istina, razmišljali smo o liječničkoj karijeri i stvaranju obiteljskog života u nekoj od europskih zemalja, jer smo u kontaktu s kolegama koji rade vani, ali odustali smo jer smo shvatili da ne treba odbaciti sve one mogućnosti koje imamo pred sobom, u vlastitoj zemlji, u vlastitom gradu.
Nekoliko puta ste dobili titulu Najdoktor, koliko vam to znači?
Nikola: Budući da pohvala dolazi od zadovoljnih pacijenata, znači mi puno. Naime, ljudi od liječnika očekuju stručnost, da ih se „vidi“ kao ljude, a ne kao bolesnike te da im se pomogne, a ne samo odradi pregled.
Majo, osjećate li neku vrstu žaljenja što niste ostali zaposleni u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh? Rijetko tko bi danas olako pustio sigurno radno mjesto s mogućnošću napredovanja u karijeri.
Maja: To je definitivno bila moja najteža odluka u životu, ali pokazala se mudrom. Privatna poliklinika traži veliki angažman, ali i pruža određene mogućnosti. Da sam ostala u bolnici, imala bih i noćna dežurstva, a to je jako nezgodno za mlade majke.
U svom svakodnevnom radu često radite ultrazvuk dojki i iščitavanje nalaza mamografije, što mislite koliko su naša građanke svjesne i savjesne po tom pitanju?
Maja: Budući da sam mnoge svoje prijateljice, koje su prešle 40-tu godinu, morala nagovarati da naprave ultrazvuk dojki kao i mamografiju, bojim se da ta svijest još nije na onim razinama na kojima bi trebala biti. Voljela bih istaknuti kako jako uživam i u ultrazvučnom pregledu kukića kod bebica, to je također dio mog svakodnevnog posla.
Koliko nas majčinstvo sputava u karijeri? Mislite li da su muškarci u bojem položaju?
Maja: Mi žene smo te koje nosimo dijete i uz njega smo barem prvih godinu dana. Ono što svim ženama koje drže do svojih karijera mogu reći je da nesebično daju tom svom malenom biću tu godinu – jer preostaje još toliko drugih godina za razvoj karijere. Sve će to doći na svoje mjesto ako se potrudimo. Biti roditelj traži snagu, ali i daje snagu!
Da Maja i Nikola ne odustaju od svojih vizija pokazuje i podatak da su 2019. godine zajedno s kolegom radiologom dr. med. Natkom Beckom, pokrenuli Radiološki dijagnostički centar. Uspostavili su uspješnu poslovnu suradnju sa zdravstvenim ustanovama kojima pružaju teleradiološke usluge specijalističkog i subspecijalističkog radiološkog očitanja svih vrsta pregleda.
Ovaj centar zvuči sjajno, okupljate oko 11 kolega-suradnika?
Nikola: Tako je, naš tim sastoji se od liječnika koji su stručnjaci u svojim segmentima radiologije, svi od reda s dugogodišnjim iskustvom u velikim kliničkim centrima Zagreba. Nudimo usluge radiološkog očitanja svih modaliteta: klasičnog rendgena, mamografije, CT-a i MR-a.
Vi nudite drugo mišljenje pacijentima na temelju njihovih snimki?
Maja: Da, koristeći ovu mrežu možemo svakome napraviti drugo mišljenje ili reočitanje bilo kakvog nalaza ako ima CD sa slikama i pošalje nam ih.
Koja je vizija razvoja centra?
Nikola: Naš cilj je oformiti prvi hrvatski teleradiološki centar kako bi pružili mogućnost usluge vrhunske radiološke dijagnostike brojnim ustanovama gdje je trenutno deficit kadra specijalista radiologije.
U planu je i značajno proširenje zdravstvenih usluga koje možemo pružiti, proširenje prostora i nabavka MR, CT, RTG i mamografskog aparata u skorijoj budućnosti, a baza će nam uvijek ostati u Velikoj Gorici. To je naš grad u kojem živimo i koji zaslužuje takav centar.
Znači ako se netko sada odlučuje za specijalizaciju na medicini, savjetujte radiologiju?
Nikola: Da, to je svakako deficitarno zanimanje u našoj struci.
I smatrate da uopće nije loše zaljubiti se u kolegicu s godine?
Nikola: To je pun pogodak! Prvo možete učiti i tulumariti skupa, a kasnije surađivati i podizati obitelj.
