Zagrebačka redateljica Irena Škorić svojim je radom dokazala da dostojno parira naj­većim imenima filmske umjetnosti. A kako se snalazi u ‘muškom poslu’? Kao riba u vodi, ako ne i bolje od toga, jer se kao prava plavuša, kada stvari krenu nizbrdo, uvijek može izvući na boju kose. Ali kako sada stvari stoje, Ire­na će još dugo tog asa imati spremljenog u rukavu jer je njezina putanja učvrstila svoj pravac - i to prema samome vrhu!

Story: Upravo ste se vratili iz Beograda, gdje ste predsjedavali na 58. festivalu kratkog i dokumentarnog filma. Kakvi su dojmovi? Bila mi je velika čast biti predsjednicom žirija na najstarijem i najuglednijem festivalu te vrste u ovom dijelu Europe. Organizacija je bila na vrhunskoj razini, što potvrđuju visoke novčane nagrade te gosti i žiri iz cijeloga svijeta. Story: Iako je priroda posjeta bila poslovna, jeste li se uspjeli počastiti noćnim provodom? Kao predsjednica žirija pogledala sam stotinjak filmova, ali vikend je bio rezerviran za krsta­renje po beogradskim trgovinama i druženje po klubovima. Otkriće su mi mladi beogradski dizajneri poput Ane Ljubinković, Dejane Momči­ović, Predraga Đuknića, Babooshke te retro po­suđa s modernim aplikacijama - Remake, koji su svi smješteni na jedno mjesto, Čumić dizajn distrikt, u samom središtu. Noćni izlasci bili su rezer­virani za klubove u centru, a posebno me iznena­dila ulica popularnog naziva Silikonska dolina. Mislim da ime govori dovoljno; o njoj bi se zacijelo moglo snimiti nekoliko filmova. Story: Koji vas se film festivala dojmio? Budući da sam ljubiteljica starih automobila, jako me se dojmio dokumentarni film beogradske kolegice Mine Đukić, ‘Yugo, kratka biografija’, koji obiluje izvrsnim arhivskim materijalom. Film je dobio Zlatnu plaketu Beograda za najbolji film domaćeg natjecateljskog programa. Tu su još i otkačeni španjolski filmovi ljubavno-erotske tematike ‘Kako sam upoznala tvog oca’ i ‘Alfa­ma’ te njemački ‘Viki Ficki’, duhovita priča o kćeri pornoglumice. Story: Svjetsku premijeru doživio je i ‘Rastanak 2’, vaše novo remek-djelo. Kratki igrani film ‘Rastanak’ obišao je sve kon­tinente, mnoštvo prestižnih festivala i dobio 16 nagrada. ‘Rastanak 2’ autoironijski je komentar na nastavke filmskih hitova. Radnja se događa jednog ranog jutra, kad protagonisti, otac i njegov sin, odlaze na filmski set na kojem treba početi snimanje nastavka. U filmu glume Slaven Kneo­vić, Hrvoje Kečkeš, Siniša Ružić, Marinko Leš... ‘Rastanak 2’ ima nekoliko slojeva filmske stvarnosti. U filmu se iznova pojavljuju stojadin, i dva glavna lika, otac i sin koji u interpretaciji Ivana Brkića i Asima Ugljena igraju likove iz ‘Rastanka 1’. U filmu se pojavljujem i ja i glumim samu sebe. Story: Jeste li uspjeli sakriti uzbuđenje? Nikada nemam tremu. Premijera je prošla iz­vrsno, pred prepunim kinom i iznad svih očekiva­nja. A tek moj stojadin... u Beogradu su ga srpski mediji dočekali poput najveće filmske zvijezde! Story: Nadate li se potajno barem još 16 nagrada i za ovaj film? Najveća nagrada za ovaj film su predivne reak­cije publike. Nagrade su važne u smislu izvjesne afirmacije i potvrde kvalitete za dosadašnji rad. Važno je i za poticaj za daljnji rad, kao i za upoznavanje publike s vašim radom, stilom i senzibilitetom. U tome je poanta, ne samo nagrada nego i festivala. Postoje neki redatelji koji ne vjeruju u festivale, ali ako su za neki film dobili državni novac, publika treba imati uvid u taj rad. Story: Bilo je priče o vašem velikom koraku - snimanju dugometražnog filma ‘Mrvice’. Gdje je zapelo? Taj je projekt trenutačno u razdob­lju dubokog zamrzavanja. Napisala sam novi scenarij za dugometražni igrani film radnog naziva ‘Moj tata’, koji je na nedavnom natječaju dobio novac za razvoj projekta. To je romantična komedija sa ženom u glavnoj ulozi. Priča je atraktiv­na i univerzalna pa se svesrdno preporučujem sponzorima za sudjelovanje u projektu! Story: Jeste li strogi prema glumcima? Filmski set suvereni je teritorij prosvijećenog apsolutizma redatelja koji diktatorski sprovodi svoju volju. Redatelj je zapovjednik broda koji jedini ima cjelokupnu viziju cilja plovidbe i cijelog budućeg svijeta koji treba otkriti. Svi drugi članovi filmske ekipe moraju biti u toj službi, i na tom žrtveniku nuditi radost svog stvaranja. Glumac, prirodno, najviše misli o sebi i svojoj ulozi, a redatelj o cjelini fil­ma. Zasad nisam imala nikakvih radi­kalnih reakcija, vjerojatno zbog toga jer naši glumci sve više shvaćaju da ih je puno, i da je svatko zamjenjiv, pa se u zadnje vrijeme nepromišljenosti radikalno smanjuju. Story: Prilično je dug popis svjetskih imena s kojima biste željeli surađivati, no nama je za oko zapeo Brad Pitt... Da, Brad Pitt, ali prije Angeline. Doduše, izgled pomaže, no najvažnije je to da je pokazao kako stvarno može odigrati najrazličitije uloge, karaktere, naglaske. Nažalost, redatelji ga većinom ograničavaju na uloge slatkog dečka iz sus­jedstva i mislim da još nije ostvario ‘it’ ulogu. Story: Kako gledate na odnos glumac-redatelj kada on prelazi granice poslovnog i postaje privatni? Naime, ljubavne veze glumaca i redatelja nisu strana pojava... Na to gledam dosta negativno s obzirom na to da smatram kako u odnosu glumica-redatelj najviše pati najvažnija stvar od svega, a zove se film. Redatelji tada većinom zaboravljaju na film kao cjelinu, i koncentriraju se isključivo na ulogu svoje drage, a zanimljivo je i spomenuti da te ‘drage’ tada glume u redateljevu baš svakom filmu, iako u većini slučaja uopće nisu najbolji izbor za tu ulogu, što se poslije itekako vidi na filmskom platnu. Story: Koja se vaša karakterna crta pokazala najisplativijom u ‘muškom poslu’? Apsolutna posvećenost filmu kao cjelini i to što nikad ne odustajem od svoje vizije, koliko se god ona činila nemogućom u tom trenutku. Story: Kakvi vas muškarci privlače? Uvijek padam isključivo na umjetnike plavih očiju. Story: Ipak, vi ste sretno zauzeti, koliko se može čuti? Koristim Kviska! Story: Nedavno se šuškalo da ste na korak do toga da izgovorite vjenčane zavjete, štoviše da ste ih već i izgovorili... Trač, trač i samo trač. U vezi sam, imam dečka, i to je sve što ću vam otkriti, a mislim da za brak uvijek imam vremena. Trenutačno mi je najvažnije posložiti poslovne kockice. Story: Padate li na romantiku? Baš i ne. Najvažnije od svega jest međusobno razumijevanje, shvaćanje i pomaganje, a ne nekakav buket ruža. Story: Ako se ne varam, Riba ste po horoskopu. Kažu da su Ribe sanjari, da daju sve ili ništa. Koliko ima istine u tome? Ja sam Riba, u podznaku Lav. Dakle, kombinacija iz snova! Story: Koju biste svoju vrlinu izdvojili? Poštena, iskrena, odana, nepokolebljiva, istinoljubiva, radišna. Ma, prava pionirka! Story: A manu? Mana, što je to!? Neumoljivi radoholičar s ubitačnim tempom... No zapravo vjerujem da je i to vrlina. Story: Ni vas nije zaobišla groznica društvenih mreža. Koji je najzanimlji­viji dio na Facebooku? Aktivna sam na Facebooku, Twit­ter baš i ne razumijem. Ali i na Face­booku provodim sve manje vremena jer mi je dosadio. No upoznala sam nove ljude, stavljam obavijesti, dobivam razne informacije za predstave, koncerte, projekcije, što mi se čini korisnim. Mislim da je najopasniji za djecu i tinejdžere koji ondje provode veći dio dana, umjesto da se igraju s vršnjacima. Da sutra ukinu Facebook, ne bi mi nedostajao! Story: Dakle, Facebookom se ne može boriti protiv stresa? Stres, što je to?! Za mene je posao, tj. film, najljepša stvar koju je čovjek izmislio. A boravak na setu neopisiv adrenalin. Story: Koji je vaš životni pokretač? Vjerujem u ljubav, pravdu i film! Razgovarala Ana Lukiček Fotografije Matea Smolčić, Story Press