Story: U Zagrebu ćete 15. svibnja održati veliki koncert na kojem će publika moći uživati u vašem bogatom glazbenom opusu. Hoće li se na koncertu pojaviti i neki gosti iznenađenja? Čast mi je što ću na svom solističkom koncertu ugostiti neke moje prijatelje, ljude koje poštujem i cijenim u poslu kojim se bave. Siguran sam da će se publici svidjeti moj izbor, a imena neka ostanu iznenađenje do samog koncerta. Story: Kako su vas primili Splićani u prosincu prošle godine? Nakon nekoliko gostovanja po manjim prostorima i klubovima u Splitu, odlučio sam se na jedan ozbiljan nastup u respektabilnom prostoru poput Spaladium Arene. I nisam pogriješio… Usprkos ledenoj kiši koja je bila okovala puteve po Hrvatskoj veliki broj ljudi je došao iz okolnih mjesta i zajedno sa Splićanima pomogao da napravimo divnu atmosferu. Neki mediji pomalo omalavažavajuće su gledali na tu odvažnost da zakažem koncert u prostoru od kojeg mnogi strahuju. Story: Kako je došlo do suradnje s Jelenom Rozgom s kojom ste nedavno snimili pjesmu 'Ima nade' koja je već postala hit? Ideja je potekla od kompozitora Tončija Huljića na želju Jelene Rozge. On je taj koji je na moje zadovoljstvo kumovao našem muzičkom spoju. Jelena je bila gost na mom nedavno održanom koncertu u Zenićkoj areni i po prvi put smo izveli taj duet. Sudeći po reakciji Bosanaca ima nade da ovo postane vrlo popularna pjesma, usudio bih se reći hit. Story: Vaša kćerka Minja natjecala se na Beoviziji, srpskom izboru za Eurosong. Razmišljate li i vi o tome da zapjevate na eurovizijskoj pozornici? Definitivno ne. Imam simpatije prema tom festivalu ali mislim da je on idealan za predstavljanje mladih pjevača, poput moje Minje. Nažalost, Beovizija je bila i njen prvi nastup u javnosti i trema ju je donekle sputala da se pokaže u najboljem svjetlu. Ona trenutno radi na svom albumu i to sa velikim entuzijazmom. Story: Što mislite o pjesmama ovogodišnjih srpskih, hrvatskih i bosanskih predstavnika? Kome dajete najviše šanse? Činjenica da je Goran Bregović kao veliko ime ‘world music’ scene stao iza predstavnika Srbije ima svoju težinu. Dopada mi se i pjesma i mladi Milan Stanković koji zaista ima karizmu i umijeće da iznese emociju. Hrvatske predstavnice znaju pjevati i vjerujem da će iskoristi priliku i predstaviti se na najbolji mogući način. Pjesma koja predstavlja Bosnu i Hercegovinu ima kvalitetu ali mišljenja sam da je preozbiljna za takvu vrstu festivala. No, Vukašin je dobar pjevač i ja mu zelim sreću s tim ‘munjama i gromovima’. Story: Jedan dio svog djetinjstva proveli ste u Zadru. Koje uspomene pamtite iz tog razdoblja? Za Zadar me vežu prelijepe slike iz djetinjstva. Pamtim mnoge doživljaje, a nedavno sam pričao za jednu novinu o batinama koje sam zaradio od svog starog zbog Arsena Dedića i već tada, moje klinačke opijenosti glazbom. Naime, Arsen je svirao na trgu Pet bunara, a ja sam kao osnovac imao ograničen izlazak. Uprkos zabrani, odslušao sam koncert do kraja i nadahnut Arsenovim pjesmama lakše podnio stroge mjere mog ne baš pretjerano muzikalnog oca. Iz tog perioda mog života potjeće i moja zaljubljenost u more. Story: Nedostaje li vam Dalmacija? Zaista volim Dalmaciju i mislim da ona ima nešto posebno. Imam kuću u Kotoru i obožavam Bokokotorski zaljev ali tamo rijetko kad mogu osjetiti miris borova kao na Makarskoj rivijeri ili buku zrikavaca kao na Hvaru. Nadavno sam snimao spot za ‘Ima nade’ u Splitu i okolici i zaista sam uživao na tim lokacijama. Mada, to sunce me dobro opržilo po licu pa sam navečer dobio i malu temperaturu. Story: Za vrijeme rata preselili ste se iz rodnog Mostara u Beograd u kojem ste preko noći sa suprugom i troje djece započeli novi život. Je li bilo teško donijeti takvu odluku? Nikome nije lako pokrenuti se iz kuće s troje djece i otići u neizvjesnost. No,bilo je teško vrijeme i cilj mi je bio zaštititi obitelj od ratnih nedaća. Došli smo u Beograd s par stotina maraka i živjeli u predgrađu u skućenom iznajmljenom stanu. Bilo je jako teško ali sreća nam se na kraju osmjehnula. Kada sam odlazio iz Mostara imao sam osjećaj da mi se srušio čitav svijet. Bila su to teška vremena i ne ponovila se. Mislim da će se s tim slozžti mnogi ljudi s ovih prostora koji su na svojoj koži osjetili sve okrutnosti rata. Sada svaki put kad idem u Mostar osjetim neku bolju energiju od one iz 90-tih. To više nije onaj grad u kojem sam proveo mladost. Svi moji nastupi u Mostaru u zadnje vrijeme imali su neku posebno dobru atmosferu. Možda me i zbog toga, sve češće put nanosi u Hercegovinu i moj rodni grad. Story: Kako danas izgleda život u Beogradu? Moj dom je smješten na Dorcolu u jednoj ususkanoj ulici, u neposrednoj blizini restorana ‘Stara Hercegovina’ poznatog po odličnoj gurmanskoj pljeskavici. Od Hercegovine ne mogu ni ovdje pobjeći, a od raznih specijaliteta pogotovo što se vidi po mom stomaku. Navikao sam se na život u ovako velikom gradu poput Beograda sa svim njegovim prednostima i manama. Volim se šetati pored Save i provoditi ugodne trenutke na splavi mog kuma Nese na Adi ciganliji. Kad poželim odletim do Tivta i za tren sam u svoj barci u Kotoru. Story: Jeste li već isplanirali godišnji odmor ovoga ljeta? Naravno! Već početkom lipnja bit ću na svom brodiću ‘Luka Pedrosa’ u zaljevu. To je ono što me ispunjava i što godinama prakticiram. A i najbolji je način da se odmorim i napunim baterije. Story: Kako najradije provodite slobodno vrijeme? Najslađe mi prođe kad ga provedem sa svojim unucima. Luka ima pet a Aleksa četiri godine i za sada me rado primaju u svoje društvo i ustupaju prostor u njihovim igrama. Kada ugrije ljeto, more i ribarenje su moja uživancija. Story: Čime bi se bavili da niste pjevač? Tko zna!? Ono u što sam siguran je da bih pjevao i uživao u glazbi i da mi ona nije profesija. Sretan sam jer mi se ukazala prilika da živim lijepo od posla koji volim i kojim bi se bavio čak da me i ne plaćaju za to. Glazba je moja ljubav i to mi je postalo jasno još od malih nogu. Story: Pišete li pjesme? Ne. Surađujem s ljudima koji su vrlo talentirani i cijenjeni autori. Moj dar nije na tom nivou i toga sam svjestan. Story: Često za sebe izjavljujete da ste sanjar... O čemu trenutno 'sanjarite'? Sanjar jesam! Prošle godine mi se dogodio veliki koncert u olimpijskoj dvorani ‘Zetra’ u Sarajevu. Tih nekoliko sati mi je bilo kao da sam sanjao jer nisam mogao ni slutiti da će se moj život i karijera razvijati na ovakav način. Davnih sedamdeseth kad je snimio prvu pjesmu ‘Moja je Marija drugacija’, Željko Samardžić je bio i ostao jedan veliki sanjar. E sad, malo mi je neugodno otkrivati što mi se vrti po glavi ovih dana. Često i sebe preispitujem je li neskromno i nerealno tako nešto priželjkivati. Ali, valjda to tako ide kad ‘sanjaš’…
Razgovarao: Vinko Paić
