Vijest o smrti 21-godišnje Youtuberice Kristine Kike Đukić potresla je cijelu Srbiju, ali i ostatak regije.
Prema pisanju srpskih medija, mlada djevojka si je sama presudila, navodno jer nije mogla izdržati pritisak javnosti kojem je bila izložena na društvenim mrežama, no to još uvijek nije službeno potvrđeno. Vijest o njezinoj tragičnoj smrti podijeljena je i na njezinom Instagram profilu na kojem ju je pratilo oko 400 tisuća pratitelja.
Njezin prerani i tragični odlazak pokrenuo je brojne komentare i izraze žaljenja na internetu i tako se još jednom aktivirala priča o temi o kojoj se još uvijek ne priča dovoljno - cyberbullyingu!
On se ne događa samo poznatima i slavnima. Kristina nije jedina njegova žrtva. Ona je samo posljednja za koju se javno saznalo. Ona koja će možda pokrenuti promjene, baš kao što je to učinio Luka Ritz u lipnju 2008. godine, nažalost tek kada je podlegnuo ozljedama brutalnog premlaćivanja na zagrebačkom Mostu slobode.
Nakon tragedije nema natrag
Kada je u pitanju online zlostavljanje, ono ne poznaje granice. I u ovom trenutku dok čitate ovaj tekst, ljudi u raznim dijelovima svijeta gdje postoji priključak za internet proživljavaju isto kao Kristina. Mračnu stranu interneta. Onu koja je odnijela već previše mladih života. Onu koja će ih odnijeti još više, ako se ovaj problem ne počne shvaćati ozbiljno. Jedno 'glupačo', 'kravo', 'idiote', nekome možda može zvučati simpatično. Nekoga drugoga ove riječi mogu obilježiti i gurnuti korak bliže emocionalnom rubu.
Riječi su najopasnije oružje 21. stoljeća, no nažalost, mnogi i dalje ne shvaćaju kako samo jedna kriva 'tamo negdje na internetu' može dovesti do tragedije. Tragedije nakon koje nema natrag.
'Nerijetko se kreće od malih pošalica koje zapravo mogu vrlo lako dovesti do težih oblika vrijeđanja pa čak i tjelesnog zlostavljanja. Kroz takvu komunikaciju do izražaja dolazi njezin cilj, a to je povrijediti, uznemiriti, omalovažiti, odnosno naštetiti drugoj osobi bilo to putem tekstualnih poruka, fotografija, video ili audio sadržaja koji se putem digitalnih tehnologija jako brzo šire', objašnjava nam magistra psihologije Anđela Jelić.
Izloženost žrtve kod online zlostavljanja je puna veća nego kod 'tradicionalnog' oblika nasilja. U ovoj vrsti zlostavljanja nedostaje osjećaj sigurnosti koji je kod 'tradicionalnog' vršnjačkog nasilja, primjerice, ipak nešto prisutniji jer žrtva zna da se može fizički distancirati od opasnosti, odnosno može potražiti utjehu i sigurnost kod kuće. Ovdje je žrtva i u vlastitom domu lišena tog primarnog osjećaja, bez obzira na godine.
'Ta anonimnost pojedinca ili grupe koja vrši nasilje olakšava kršenje društvenih normi, predstavlja određenu sigurnost za onoga tko vrši nasilje, dok s druge strane za žrtvu ona pojačava osjećaj nesigurnosti i straha. I upravo je to jedan od razloga zašto online zlostavljanje ima tako ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje koje mogu biti dugoročne, a i po život opasne posljedice', nastavlja magistra psihologije.
Kako osvijestiti ozbiljnost cyberbullyinga?
Prvo, treba se prestati zavaravati da se to ne događa oko nas ili nama. Dijete se tako ne izražava. Takva komunikacija nije normalna. To nije samo dječja igra i zabava. To je samo psihološka igra s ozbiljnim i trajnim posljedicama. Modricom na duši i psihi, a ne koljenu nakon pada od trčanja ili igre skrivača. U ovoj 'igri', žrtva se niti ne može sakriti.
'Za cyberbullying nema opravdanja. Bilo bi dobro da se putem raznih kampanja, makar i digitalnih, promiče jedan prijateljski i empatičniji govor, a ne govor mržnje. Mogli bismo također provoditi kampanje i podizati svijest o važnosti emocionalne pismenosti kod djece i mladih, poticati ih na korištenje asertivne komunikacije i razvoj empatije te poticati prihvaćanje različitosti. Osim toga, educirati djecu i mlade o korištenju interneta i društvenih mreža te o važnosti očuvanja privatnosti na istoj...
Roditelji bi trebali više razgovarati s djecom i nastojati biti uključeni u njihove aktivnosti kako bi znali pravovremeno reagirati i suzbiti nasilnička ponašanja. Također, osim obitelji, važno je da se o ovoj temi govori i u školama, ali i u društvu. Djecu bi trebali poticati da izraze svoje mišljenje i osjećaje bez straha da će ih netko za to omalovažiti ili povrijediti. Podizanjem svijesti o važnosti ovog problema potičemo cijelo društvo na odgovorno ponašanje koje može imati preventivu ulogu u sprječavanju teških posljedice koje ovakvo nasilje može prouzročiti', u nastavku nam govori naša sugovornica.
Jesu li Hrvati svjesni da i njihova djeca mogu biti žrtve cyberbullyinga?
'Lagano se svijest o tome budi, iako, nerijetko idealiziramo stvarnost kada su u pitanju ovakve tematike.
Ponekad sami sebe tješimo uvjerenjima da se to ne događa kod nas, već 'tamo negdje' i zatvaramo oči pred problemom.
Previše optimistično gledamo našu svakodnevicu i ne uzimamo u obzir da su djeca na internetu danas izložena velikom broju sadržaja iz cijeloga svijeta koja nerijetko uzimaju kao primjer za vlastita ponašanja, a svoj odabir baziraju na broju pratitelja, komentara ili like-ova osobe koja sadržaj objavljuje.
Značajnu ulogu u podizanju svijesti imaju i mediji koji bi trebali, ne samo prenoseći vijesti o žrtvama cyberbullyinga nego i senzibilizirati ovu temu pokrećući i podržavajući, primjerice, psihosocijalne kampanje preventivnog karaktera putem kojih će se sugerirati učinkovite metode i alate na temu emocionalne pismenosti, dobrih socijalnih vještina i empatije.
Tek kada na jedan sistemski način pristupimo ovom rastućem problemu, uključujući razne razine društva, možemo očekivati promjene, zaključuje magistra psihologije Anđela Jelić.
Sve gora statistika
Prema podacima s internetske stranice Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, istraživanja pokazuju da je čak 18 posto djece u dobi od 12 do 14 godina bilo žrtva nekog oblika nasilja putem interneta, a od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu njih 62 posto izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda.
‘Posljedice nasilja preko interneta katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. Naime, publika nasilja preko interneta često je mnogo šira od one na školskom igralištu ili u razredu. Uz to, kod nasilja na internetu postoji snaga pisane riječi, jer žrtva može svaki put ponovno pročitati što je nasilnik o njoj napisao, a u verbalnom obliku uvrede se lako mogu zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i realnije od izgovorene. Nadalje, vrlo je mala mogućnost za izbjegavanje nasilna ponašanja, s obzirom na to da se na internetu može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Budući da nasilnik može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnom svijetu vrlo vjerojatno ne bi bila nasilna’, navodi se na ovoj stranici.
Utočište hrabrih online (UHO)
Utočište hrabrih online (UHO) prva je digitalna platforma za borbu protiv elektroničkog nasilja. Sve žrtve ovdje se mogu obratiti stručnjacima za savjet. Upravo ono što platformu UHO čini jedinstvenom jest činjenica da je okupila ključne dionike koji na ravnopravan, otvoren i stručan način mogu razgovarati s djecom i mladima o opasnostima nasilja na internetu, osigurati da ih djeca čuju te da prepoznaju, prijave ili potraže savjete vezane uz cyberbulling.
Jer danas Kristina, sutra vi ili netko vaš...
Suicidalne osobe pomoć i savjet mogu potražiti u Centru za krizna stanja i prevenciju suicida na broju 01/2376470 koji je otvorne 24 sata na dan, te na Plavom telefonu: 01/ 4833888 ili u Psihološkom centru TESA: 01/4828-888.
