Ne znam asocira li išta jače na na jesen od kestena. Čak se i rimuje: jesen- kesten. Kad krenu jesenske kiše, opadanje lišća, sivi kaputi i siva lica, pečeni kesteni na uglovima ulica nekako griju srca. Kroz vlagu u zraku probija se taj ugodni minis i baš zove da dođeš do uglavnom neuglednog štanda. Kestenjar limenom ulubljenom mjericom - za 10 ili 15 kuna- nagrabi svježe pečene divote i sipa ih u papirnati tuljac. Kesteni malo pocrnjele kore od vrućine, raspucani tako d aotkriju svoju bijelu finu unutrašnjost. Još vrući peku prste, crnilo se zavlači pod nokte, ne znaš kamo bi s ljuskama jer ih, dakako, ne smiješ baciti na pod. Na kraju zamusana od čađe žvačem te obožavane plodove i osjećam se kao dijete i kiša mi više ne smeta. I sivilo mi više ne smeta..... Postoje arjeološki dokazi da je kesten jedna od prvih namirnica koje je čovijek jeo. CIJELI ČLANAK I RECEPTE POTRAŽITE U NOVOMBROJU MAGAZINA StoryGourmet KOJI JE U PRODAJI OD 27. RUJNA.
