Upoznajte petero veličanstvenih - naš jedinstveni StoryGourmet tim!

CHEF ANDREJ BARBIERI (Bevanda, Opatija i Conca d'Oro, Rijeka) Andrej Barbieri Kuhanje je za mene moje bivstvo. Imao sam sreću što sam ovaj posao mogao izabrati u relativno mudrijim godinama i ne na mah, pa sam se našao u situaciji da radim ono što volim, a kao takav ne radim. U mladim sam danima uvijek imao neke umjetničke pretenzije pa je kuhinja postala moj način izražavanja i komunikacije s okolinom. Disciplinu u kuhinji postižem metodom mrkve i palice (mrkvu u g..., a palicu po glavi). Šalu na stranu, mislim da se disciplina u kuhinji postiže zajedničkom težnjom izvrsnosti proizvoda koji pripremamo. Smatram da svako ljudsko biće ima određenu dozu discipline u sebi, to samo treba potencirati u sebi. Vrhunski chef mora imati radoznalosti, strpljenja, sposobnosti samopropitivanja, ali i određenu dozu čvrstog stava da bi mogao provesti svoje ideje i ukuse. Na ljestvici od 1 do 5 moj ego je veličine 5, a to je zato što sam horoskopski Lav, a ne zato što sam kuhar. O kuhanju sam najviše naučio kuhajući i radeći. Najveća zabluda o chefovima je da u privatnom životu jedu samo vrhunske kreacije. Za mojim stolom iz snova sjede Joe Strummer, moj brat Veljko, Marco Pierre White, Deniz Zembo, Ivan Pavao II., Gianni Mina i Che Guevara. Mislim da bi bilo bučno i zabavno.

---

PATISSERIE CHEF PETRA JELENIĆ (Mak na konac, Zagreb) Petra Jelenić Slastičarstvo je za mene stvaranje. Moj glavni pokretač je znatiželja. Svaki put kad uđem u kuhinju osjetim miris kolača u zraku kroz koji se probija slab miris dezinfekcijskog sredstva. Raj. Disciplinu u kuhinji postižem - ne postižem je. Sama se oformi. Vrhunski chef mora imati: Prvo što mi pada na pamet i nije pristojno - ‘cojones’. Naravno, kao karakternu osobinu, ne kao fizičku predispoziciju. Na ljestvici od 1 do 5 moj ego je veličine Ego? O kuhanju sam najviše naučila metodom pokušaja i pogreške. Svoj uspjeh ponajprije mogu zahvaliti tvrdoglavosti. Najveća zabluda o chefovima je da uvijek fino jedemo. Za mojim stolom iz snova sjede: Montipajtonovci.

---

CHEF MARIN MEDAK (RougeMarin, Zagreb) Chef Marin Medak Kuhanje je za mene život.  Moj glavni pokretač je stvaranje. Svaki put kad uđem u kuhinju osjetim da sam doma. Disciplinu u kuhinji postižem upornošću i ponavljanjem. Vrhunski chef mora biti zvijer. na ljestvici od 1 do 5 moj ego je veličine 100. o kuhanju sam najviše naučio shvaćajući život. svoj uspjeh ponajprije mogu zahvaliti tvrdoglavosti. najveća zabluda o chefovima je da moraju biti debeli. za mojim stolom iz snova sjede Svaki je gost jednak.

---

CHEF DAVID SKOKO (Batelina, Banjole) David Skoko Kuhanje je za mene zabavno. Moj glavni pokretač je želja da svaki dan napravim nešto na što ću biti ponosan. Svaki put kad uđem u kuhinju osjetim miris friške ribe. Disciplinu u kuhinji postižem uskim fokusom na ono što činim i repeticijom koja mi omogućuje da svakim danom budem sve brži i efikasniji! Vrhunski chef mora imati velika “muda”. Na ljestvici od 1 do 5 moj ego je veličine 4,5. O kuhanju sam najviše naučio od mame Alde, koja mi je vječni oslonac i podrška te najiskreniji kritičar. Svoj uspjeh ponajprije mogu zahvaliti obitelji. Najveća zabluda o chefovima je da su to romantici koji njuškaju žlice i svaki dan kreiraju neko novo senzacionalno jelo. Za mojim stolom iz snova sjede: četiri Playboyeve zečice koje plješću i hihoću se svakom jelu koje serviram, a drugi dan moja nona Tereza čijoj sam se kuhinji divio cijelo djetinjstvo. Odmah do nje je Franjo Josip sa suprugom Elizabetom (Sissi), jer je dao sagraditi moj grad, da mu zahvalim uz duboki naklon. I Joe Cocker, jer je dan prije, dok sam kuhao zečicama, imao unplugged nastup! Nemojte se smijati... to su moji snovi!

---

CHEF MATE JANKOVIĆ (Papak, konzultantske usluge u ugostiteljstvu) Mate Janković Kuhanje je za mene posao od kojeg živim. Moj glavni pokretač je zadovoljstvo gostiju za koje kuham, oni su smisao, razlog i fokus našeg posla, bez njih smo svirači bez publike. Koliko god neke stvari radimo zbog sebe i profesionalnog zadovoljstva, ne smije se smetnuti s uma da je krajnji cilj zadovoljstvo gosta i profit. Svaki put kad uđem u kuhinju osjetim miris kuhinje. Neki kažu smrad, no meni je miris. Disciplinu u kuhinji postižem smirenošću i jasnom komunikacijom. Nekad i dizanjem glasa, ali uvijek u službi privlačenja pažnje na problem, a ne ponižavanja osobe kojoj sam nadređen. Vođa uvijek mora stajati iza svojih ljudi, ali i sankcionirati nemar. Vrhunski chef mora imati drive za stvaranjem, golemo znanje opće kulture, iznimnu socijalnu inteligenciju i porok. Na ljestvici od 1 do 5 moj ego je veličine ovisno o situaciji, varira od 1 do 5 - 1 je kad trebam priznati pogrešku koja je očita, 5 je kada štitim svoje suradnike i sebe od neutemeljenih kritika. Ljudi moraju shvatiti da u restoranu sa 50 mjesta chef kontrolira dnevno 300 do 350 tanjura na ručku i večeri. Svaki tanjur je potencijalna kritika, čovjek jednostavno razvije obrambeni mehanizam da se zaštiti od komentara koji vrlo često nisu utemeljeni, a ponekad su i neugodni. Ego je samo štit. O kuhanju sam najviše naučio da je to fizički posao koji, osim uz adekvatnu zdravstvenu disciplinu, ne možeš raditi do penzije. Na cijeni je uvijek chef koji konstantno želi napredovati te pod stare dane ima očuvan mozak, koji je blago za nove generacije. svoj uspjeh ponajprije mogu zahvaliti nizu ljudi koji su sudjelovali u mom odgoju te sposobnosti da brzo učim. Svima koji su vjerovali u mene, ali i onima koji nisu, jer su u meni stvorili inat, a on je izvrsna motivacija. Najviše treba biti svjestan da je uspjeh trenutačan i treba ga svaki dan iznova zaslužiti. Ako nije tako, postajemo poput ljudi koje često viđamo, a vrijeme ih je pregazilo. najveća zabluda o chefovima je da svi imaju golem ego. No rekao bih da su chefovi strastveni emotivci. Strast i samosvijest nisu ego. Za mojim stolom iz snova sjede: Steve McQueen, Bruce Lee, Keith Richards i Ivan Goran Kovačić (danas je čitanje “Jame” potrebnije no ikada).