Slavni glumac otvoreno priznao: 'Biti zločest je jednostavno'

U holivudskoj tvornici snova mnogo je glumaca i glumica koji slažu milijune dolara na račun, njihovi filmovi pune kinodvorane, često se smiješe s naslovnica lifestyle časopisa, golicaju znatiželju svojim privatnim životom, no nerijetko njihova glumačka ostvarenja baš i ne izazivaju oduševljenje struke. S druge, pak, strane ima i onih čiji rad ne prolazi ispod radara budnog oka kritike, probrane publike, nemaju onu najsjajniju zvjezdanu prašinu, ali izazivaju poštovanje karakternim ulogama. Jedan od njih je i karizmatični američki glumac dubokog, dojmljiva glasa - J. K. Simmons. »ovjek koji vodi skladan obiteljski život i ima uspješnu karijeru. A kad pokušate malo više zaviriti u njegov intimni svijet, brzo ćete otkriti da ga jako dozira u svojim intervjuima i javnim istupima.

Najviše voli govoriti o svojim ulogama. Dosadno, pomislit će mnogi, no ne i u slučaju Sim-monsa. Naime, on svojim transformacijama dokazuje da je riječ o itekako osebujnom umjetniku i čovjeku. Ove jeseni gledamo ga u akcijskom filmu ‘Odmetnici’ u kojem glumi strogog zapovjednika mornarice koja pronalazi skriveno blago u jednom bosanskohercegovačkom jezeru.

Pravim imenon Jonathan Kimble Simmons rođen je u Grosse Pointeu u Michiganu 9. siječnja 1955., u skladnoj građanskoj obitelji. Njegova majka Patricia Kimble bila je pravnica, dok je njegov otac Donald William Simmons bio profesor glazbenog. Odrastao je uz sestru Elizabeth Simmons O’Neill i brata Davida. U jednom od intervjua rekao je da je kao dječak bio osjetljiv na nepravdu i imao problema s auto-ritetima (premda se nije znao uvijek suprotstaviti), osvrnuvši se na ulogu sadističkog maestra jazza Fletchera u kultnom filmu ‘Ritam ludila’. Time je slikovito opisao odrastanje koje je proteklo u treniranju američkog nogometa.

- Nikad nisam imao trenera kao što je Flet-c-her. Najbliže njemu bio je trener američkog nogometa, i kad na to pogledam s današnjim iskustvom, čini mi se kao zlostavljanje. Urlali su na nas, nisu nam davali vodu. Doslovce su me udarali u stražnjicu i nazivali pogrdnim imenima - rekao je novinaru, a na pitanje kako bi se nosio s osobom poput Fletc-hera koji je brutalnim metodama poučavao talentiranog bubnjara u jazz orkestru, odgovorio je:

- Sa 19 godina vjerojatno bih bio kukavica, ali poslije bih rekao: “Kvragu, ne možeš me tako trenirati”. Doduše, i danas ponekad imam prob-leme s autoritetom. U nekim prilikama samo sam htio da ljudi budu ljudska bića. Na što se to odnosi? Jednostavno sam bio glup i imao vruću glavu u nekim situacijama, ali to nije dugo traja-lo. Otkako imam suprugu i djecu, nisam više luđak - ispričao je.

Kad je imao deset godina, njegova obitelj preselila se u Ohio, a osam godina poslije obitelj se odselila u Montanu, gdje je njegov otac postao ravnatelj škole. Naslijedivši od oca talent za glazbu, 1978. diplomirao je pjevanje i kompoziciju na Sveučilištu u Montani. Opijen glazbom preselio se u Seattle, gdje je postao član Seattle Re-pertory Theatrea. Radio je u operetnim produkcijama i glumio u mjuziklima u kojima je stjecao glumačke vještine. Zbog svog obrazovanja tijekom kojeg nije razmišljao o glumi, a ona mu je postala sudbonosna, publika ga smatra jednim od najpredanijih glumaca u Hollywoodu. Godine 1983. preselio se u New York u želji da napreduje u svojim glumačkim i glazbenim željama. Ozbiljniju glumačku karijeru počeo je na Broadwayu potkraj osamdesetih, točnije 1987., na Off-Broadwayu u mjuziklu ‘Birds of Paradise’.

Godine 1992. glumio je Bennyja Southstreeta u komadu ‘Guys and Dolls’, dvije godine poslije pjevao je nekoliko uloga u Wagnerovoj opernoj satiri ‘Das Barbecü’, a glumio je i u mjuziklu ‘Petar Pan’. U to vrijeme paralelno je počeo glumiti i u televizijskim reklamama, a prva uloga zbog koje je postao prepoznatljivo lice s malih ekrana jest ona karizmatičnog psihijatra Emila Skode u višestruko nagrađivanoj kriminalističkoj seriji ‘Zakon i red: Odjel za žrtve’ koja je poslije dobila još inačica, ‘Zakon i red: Suđenje pred porotom’ te ‘Zakon i red: Kriminalna namjera’. Zapamćena je i njegova uloga Willa Popea u kriminalističkoj seriji ‘Završni udarac’, no mnogo dojmljiviju ostvario je puno prije u kultnoj televizijskoj seriji ‘Oz’. Serija ‘Oz’ počela se prikazivati 1997., a J. K. zaigrao je opasnog neonacista Vernona Schillingera. Iako se u početku pribojavao da bi ga ta monstruozna uloga mogla obilježiti, nije imao razloga za brigu jer je uslijedio lik Emila Skode u seriji ‘Zakon i red’.

Tijekom devedesetih pojavljivao se i na velikom platnu. Sve je počelo komedijom ‘The Ref’ 1994. u kojoj je glumio i Kevin Spacey, a nastavilo se također komedijom ‘Klub prvih žena’ s Diane Keaton, Bette Midler i Goldie Hawn. Potom su uslijedili triler ‘Ekstremne mjere’ i ljubavna drama ‘Love Walked In’. Početkom novog milenija sve više posla imao je na velikom platnu i u televizijskim serijama (‘John Doe’, ‘Ever-wood’, ‘Bez traga’, ‘Jack i Bobby’, ‘Zapadno krilo’ i drugima). Često je surađivao s redateljima Samom Raimijem i Jasonom Reitmanom. Sim-mons je s Raimijem snimio romantičnu komediju o bejzbolu ‘For Love of the Game’ te paranormalnu dramu ‘Dar’. Njihovu suradnju obilježila je i franšiza ‘Spider-Man’ koju su pratile i dobre kritike, a u njoj je J. K. Simmons portretirao urednika novina Jonaha Jamesona. Potkraj 2014. Simmons je nastupio u svih šest Reit-manovih filmova, uključujući i Oscarom nagrađeni ‘Juno’ u kojem je utjelovio oca te ‘Young Adult’ s Charlize Theron u kojem je narator. Osim toga, posuđivao je glas u crtićima ‘Adventure Planet’, ‘The Simpsons’, ‘Mak-simUm’, ‘Ava i Lala’, kao i u videoigricama ‘M&M’s The Lost Formulas’, ‘Spider-Man 3’, ‘Portal 2’, ‘The Legend of Korra’ i drugima. Svi ti angažmani govore da mu redatelji itekako vjeruju, iako nema formalnu glumačku naobrazbu.

- Nikad nisam studirao glumu, samo sam se bacio u operni teatar, pa su moji učitelji glume bili redatelji. Naučili su me poslu. Iz današnje perspektive sretan sam što mogu birati uloge. Da se razumijemo, ne mogu dobiti svaku ulogu koju želim, ali mogu birati s kime ću raditi. Prošlo je mnogo vremena otkako sam posljednji put radio s nekim redateljem kojeg nisam volio ili poštovao, to se više ne događa. To je jedan od razloga zašto radim s istim redateljima. Važno mi je imati dobru komunikaciju i uzajamno poštovanje - ispričao je Simmons koji često voli prepričavati događaje sa seta pa je tako jednom dočarao nezgodu koja mu se dogodila dok je radio na seriji ‘Oz’.

- Tijekom snimanja dobio sam dio kamere u glavu i onesvijestio se. Curila mi je krv. Uglavnom, završio sam na hitnoj i dobio devet frankenštajnskih šavova na glavi. Tada su me snimali iz drugog kuta. Danas više nemam tih ožiljaka, loše se stvari dogode, ali ideš dalje - ispričao je, otkrivši kako su ga počeli zvati J. K.

- Roditelji me nisu zvali punim imenom, jedno vrijeme zvali su me Kim, što je više ime za djevojku ili nekog Korejca, a Kim Simmons već je bilo zauzeto glumačko ime. A na Jonathan Simmons nisam se htio odazvati - kaže.

Da je tvrdoglav i kad je riječ o privatnom životu, potvrđuju rijetki intervjui u kojima govori o obiteljskom životu sa suprugom Michelle Schumacher s kojom ima dvoje djece, Joea i Oliviju. Upoznali su se početkom devedesetih godina dok su radili na mjuziklu ‘Petar Pan.’ Njegova supruga počela je karijeru na Broadwayu kao glumica, plesačica i pjevačica. Sada radi kao producentica, a zanimljivo je da ima crni pojas u taekwondou. Michelle je često bila producentica nekih J. K.-jevih filmova koji su uglavnom dobili niske ocjene. Jednostavno nisu bili uspješni.

- S Michelle imam vrlo stabilan odnos. Dugo smo bili u vezi prije nego što mi je postala supruga, a vjenčali smo se 1996. godine - rekao je glumac koji sa suprugom nikad nije imao većih trzavica, barem ne onih za koje je doznala javnost.

- J. K. jako je dobar pjevač, odgovoran i predan otac svojoj djeci - otkrila je jednom prilikom svestrana Michelle koja supruga često prati na crvenom tepihu, a njihova očita bliskost potvrđuje stabilnu 21-godišnju bračnu sreću.

Oskarovca se često može vidjeti u kupnji namirnica, a kako ističu njegovi prijatelji, najviše voli obiteljska ljetovanja. Krasi ga vesela, zafrkantska narav, što je zapravo teško zamisliti kad ga se gleda u nekim ulogama u kojima je utjelovio psihopatske likove.

- Svakako mislim da moj izgled utječe na to kakve uloge dobivam. Imam dubok glas, izgledam kao nečiji tata, šef ili policijski načelnik. To su jednostavno uloge koje su mi često dodjeljivane. U svemiru je dovoljno razlika među takvim likovima da bi ih se učinilo zanimljivima. Ono što je zabavno u ovom što radim jest to što mogu učiniti stvari drukčijima. Također, postoji puno sličnosti u karakterima koje sam glumio, ali igrao sam i dobre i zločeste dečke, glupe i pametne. Istodobno svi su oni bili ćelavi dečki. Za potrebe nekih uloga imao sam kosu, i zabavno je igrati te zločeste gadove. Biti zločest je jednostavno. Igrati nekog neumoljivog, tko ne oprašta, tko je zločest, to je jako zabavno. Volio bih da me opet dopadne uloga dobrog dečka kao što je Dennis Franz u ‘Njujorškim plavcima’. Pomalo mi je sličan taj ćelavac. Za njega biste mislili da je autoritativna figura, ali nije tako. Zanimljivo mi je igrati autoritativne uloge jer sam cijeli život imao hirovit odnos s nadređenima. Kad sam išao u srednju školu, bio sam ili jedan od glavnih frajera u bejzbolu ili jedan od revolucionarnih hippie tipova, i zbog toga mi se često znalo događati da se sukobim s autoritetima. Kad sam krenuo na koledž, istodobno sam gajio poštovanje prema profesorima i svim ljudima koji su istinski bili predani onomu što rade. »ak je tada i moj otac vodio odjel na koledžu koji sam pohađao - objasnio je.

Upravo je zahvaljujući ulozi strogog i sadistički nastrojenog šefa jazz benda Terencea Fletchera zadobio najveće priznanje u filmskoj industriji, prvi Oscar, za sporednu ulogu u filmu ‘Ritam ludila’ iz 2014. godine. Glazbenu dramu režirao je mladi Damien Chazelle. Glumac Miles Teller zaigrao je Andrewa Neimana, ambicioznog jazz bubnjara koji želi doći na sam vrh prestižnoga glazbenog konzervatorija. Pro-gonjen činjenicom što mu je otac propali pisac, Andrew svakodnevno priželjkuje postati jedan od najboljih bubnjara. Terence Fletcher je sjajan profesor poznat po svom zastrašujućem načinu rada i voditelj sjajnog jazz školskog benda. Fletcher je prepoznao Andrewov talent, ali njihova suradnja prerasta u opsesiju, što mladog glazbenika gura do krajnjih fizičkih i psihičkih granica. Za ulogu u filmu J. K. Simmons primio je, uz Oscar, još tridesetak nagrada, uključujući i Zlatni globus te nagradu Bafta. »asopis Rolling Stone hvalio ga je za upečatljivu ulogu, a kritičar Richard Roeper iz Chicago Sun Timesa napisao je: “Simmons nam je donio jednu od najzapamćenijih uloga u cijeloj godini”. Uslijedile su brojne sjajne kritike i drugih relevantnih medija. Simmons je dosta govorio o Fletcheru, kao i o svom velikom profesionalnom uspjehu koji je doživio u šestom desetljeću.

- Smatram da bi moja karijera u ovim godinama trebala dosezati neke nove visine. Zapravo sam na glumu upao počevši kao kazalištarac u Montani, zatim u Seatlleu i New Yorku. »esto sam konobario da bih spojio kraj s krajem. A vidite sad, radimo velike intervjue, tu su i nagrade zbog najsočnije uloge u karijeri. Bilo je zanimljivo igrati Fletchera. Bilo je dobro izbaciti sav taj bijes, čak i ako je to uključivalo šamaranje bubnjara. Ali tko ne bi htio našamarati filmsku zvijezdu koja ima samo 27 godina?! - našalio se misleći pritom na mladog kolegu Milesa Tellera. Ispričao je i da se ne žali u kojem mu se pravcu razvijala karijera prije nego što je dobio Oscar. Priznao je da su mu se ponude za uloge udvostručile, što mu je dalo veću slobodu pri odabiru uloga, kao što se, uostalom, uvijek i trudio.

- Dobro napisan scenarij lako je odglumiti, loše napisan puno teže. Primjerice, bilo je nenormalno jednostavno naučiti sve psovke koje sam morao izgovoriti u ‘Ritmu ludila’. Morao sam izmučiti svoje grlo i vikati kako inače vičem. Bilo je i improvizacija u dogovoru s redateljem koji je dodao neke moje grozomorne stvari. Dobro napisan materijal čini me luđakom na setu. Je li bilo teško glumiti scene bijesa? Ne nakon što sam iskusio promet u Los Angelesu. »ekićem sam nekoliko puta razbio mobitel i mislim da je prilično zdravo izbaciti te gluposti - ispričao je.

Kad su ga uoči dodjele Oscara 2015. pitali je li pripremio govor zahvale ako dobije kipić, iskreno je rekao da nije, nego da će govoriti otvoreno i o onom što mu je najvažnije. Naposljetku je zasluženo dobio nagradu i u govoru otkrio koliko mu zapravo znači obitelj i kome na svemu zahvaljuje.

- Hvala vam svima! Hvala Akademiji i svima koji su bili uključeni u stvaranje filma ‘Ritam ludila’. Svaki sam dan zahvalan na najdivnijoj osobi koju poznajem, svojoj supruzi, prekrasnoj Michelle Schumacher. Zahvalan sam ti na tvojoj ljubavi, ljubaznosti, nježnosti, mudrosti, žrtvi i strpljenju. Iako ponekad do kraja iskušavam vaše strpljenje, Joe i Olivia iznimne ste osobe. Pametne, zabavne, dobre, volite ljude, a to ste naslijedili od majke. I, ako smijem dodati, svi nazovite svoju majku. Ovo govorim milijunima ljudi. Nazovite roditelje ako imate tu sreću da su živi. Nemojte im slati poruke, elektroničku poštu. Nazovite ih! Recite im da ih volite i slušajte ih sve dok žele razgovarati s vama. Hvala vam, mama i tata - rekao je u govoru zahvale koji je izazvao gromoglasan pljesak okupljenih.

Prestižna nagrada odvela ga je u nove glumačke pohode. Posudio je glas u crtiću ‘Kung Fu Panda 3’, igrao u akcijskom trileru ‘Terminator Genisys’ s Arnoldom Schwar-zeneggerom, Oscarom nagrađenom ‘La, La Landu’, a prošle godine naporno je vježbao u teretani kako bi se pripremio za ulogu u novom filmu ‘Justice League’. Tada je njegov trener Aaron Williamson podijelio njegovu fotografiju na Instagramu - uz koju je napisao:

- Svaki put kad treniramo, zaboravim da on ima 61 godinu. Ovako izgleda biti posvećen nečemu - poručio je Williamson dodavši da Sim-mons može i mlađe ljude učiniti ljubomornima.

Prije dvije godine glumio je sa Susan Sa-randon u romantičnoj komediji ‘Gnjavatorica’. Riječ je o priči koja se plete oko Marnie Mi-ner-vini koja se nakon smrti supruga iz New Jerseyja preselila u Los Angeles kako bi bila bliže svojoj kćeri Lori, uspješnoj scenaristici. No kada nenajavljeni majčini posjeti, razgovori i savjeti prisile Lori da povuče neke granice, Marnie pronađe način da usmjeri svoj vječni optimizam i snažnu velikodušnost, a sve u želji da promijeni život drugih. Dok sklapa nova prijateljstva, dogodi joj se neočekivana romansa s bivšim policajcem i motoristom Zipperom, kojeg je tumačio J. K.

- Drago mi je što sam sada dobio priliku za ovakvu ulogu jer sam prilično na zemlji i zadovoljan. Da mi je netko prije dvadeset godina rekao da ću glumiti romantičnu ulogu sa Susan, bio bih toliko preplašen da ne bih uopće pristupio setu. Ali u ovom slučaju Susan mi je uvelike olakšala snimanje. Da skratim, uistinu mi je bilo zadovoljstvo - objasnio je Simmons koji u filmu vozi motocikl.

- Nikad prije nisam vozio motocikl. Majka mi nije dopuštala dok sam bio dijete, a danas mi brani žena - iskren je.

Njegova supruga Michelle Schumacher režirala je i sudjelovala u pisanju scenarija za njegov novi film ‘I’am Not Here’. Drama govori o čovjeku koji se bori s tragičnim uspomenama iz prošlosti kojima pokušava dati smisao u sadašnjosti i spoznaje da vrijeme nije njegov neprijatelj. Nešto potpuno drukčije također je snimio ove godine, a riječ je o šašavoj komediji ‘Bastards’.

Simmons je vatreni obožavatelj Detroit Tigersa, velikog bejzbolskog tima za koji je obavio i prvo ceremonijalno bacanje 6. travnja 2015. godine. Ljubav prema svom klubu okrunio je i ulogom Tigersova menadžera u filmu ‘For Love of the Game’ iz 1999. godine. Ono što je manje poznato o J. K. Simmonsu jest da je veliki zaljubljenik u ptice te da si i danas da oduška dirigiranjem. No očito mu je najveća strast gluma u koju je aktivno ušao kao zreo čovjek.

- Kad sam počeo raditi na filmu i televiziji, imao sam više od 40 godina. Tada su me pamtili po ulogama u serijama ‘Zakon i red’ i ‘Oz’. Nisam izgledao kao Brad Pitt ili George Clo-oney pa su me njihove uloge zaobilazile. Ne mogu reći da je sve što sam snimio bilo briljantno, ali uvijek sam išao za onim gdje su me vodili srce i razum, za bilo čime u čemu sam našao interes, u smislu da mi je bilo neodoljivo i ganutljivo - zaključuje Simmons.

Napisala: Antonija Nazor

Foto: Getty