Jedan od simpatičnijih likova iz filma ‘Titanic’, koji je 1998. osvojio čak 11 Oscara, zasigurno je nova bogatašica, glasna i iskrena Molly Brown, koju je utjelovila Kathy Bates. No Amerikanki koja 28. lipnja slavi 70. rođendan to nije bila prva velika uloga. Priznanje i slavu stekla je još 1987. kada je snimila triler ‘Misery’ nastao prema bestseleru Stephena Kinga. U samo dva tjedna prikazivanja zaradio je više od 20 milijuna dolara, a Kathy je nakon gotovo 15 godina glumačke karijere, koju je uglavnom provela na kazališnim daskama ili pak kao sporedan lik na velikom platnu, napokon izišla iz anonimnosti. Posljednjih godina publika je obožava u seriji ‘Američka horor priča’ zahvaljujući kojoj se još jednom našla u središtu pozornosti. 

- Redatelj Ryan Murphy oživio je moju karijeru. Nisam ni sanjala da će mi se takvo što dogoditi. Prije te serije snimala sam NBC-jevu dramsku seriju ‘Harry’s Law’ i borila se s rakom dojke. Serija je ukinuta, rekli su da je naša publika prestara. Stoga je poruka koju sam mogla iščitati: “Makni se odavde! Prestara si. Bolesna si. Više nemaš grudi. Imala si rak jajnika, nitko te ne želi gledati”. Sve mi se to motalo glavom - objasnila je Kathy koja se ove godine vraća na male ekrane, i to u osmoj sezoni spomenute horor antologije u kojoj je utjelovila Madame Delphine LaLaurie, serijsku ubojicu iz New Orleansa. Zahvaljujući toj ulozi drugi su je put nominirali za prestižnu nagradu Emmy. 

- Moja je karijera procvala zahvaljujući Ryanu. On je zaslužan za sve. Oživio me u teškom razdoblju mog života - iskrena je Kathy koja je, slažu se svi, odličan izbor kada je riječ o igranju bizarnih i neobičnih likova. Što je uloga bizarnija, to joj je privlačnija. 



- Mojoj je majci to bilo grozno. Bila je na krstarenju i hvalila se svojom kćeri glumicom kada ju je netko pitao: “Kakve je uloge igrala?”. Majka je odgovorila: “Pa... glumila je samoubojicu (u predstavi ‘night, Mother’) i zlostavljanu ženu (u ‘Cagney & Lacey’)”. Majka je gledala ‘Misery’ i rekla: “Ne znam oko čega sva strka. Pa ti glumiš sebe”. Jedna mi je prijateljica rekla da odlično glumim luđake. Možda i jesam malo luda u stvarnom životu, ali takvim me likovima zapravo privlači to što je zabavnije glumiti malo pomaknute ljude. Takve su uloge bogatije i kompleksnije i to je ono što me zanima. Volim izazove - ističe glumica rođen kao Kathleen Doyle Bates 1948. u Memphisu, u američkoj saveznoj državi Tennessee, kao najmlađa od tri kćeri pokojnoga Langdona Doylea Batesa, strojarskog inženjera i njegove supruge, domaćice Bertye Kathleen. 

Iako je Memphis grad s više od pola milijuna stanovnika, još je tijekom srednje škole Kathy počela osjećati da je to premaleno mjesto za nju pa je uvjerila roditelje da je upišu na Sveučilište Southern Methodist University u Dallasu. No i ondje ju je obuzeo isti osjećaj nezadovoljstva. Počela je žudjeti za New Yorkom i karijerom u tom gradu. Naime, otkako se u srednjoj školi zaljubila u glumu, i to nakon što su je angažirali za jednu školsku predstavu, Kathy je maštala o tome kako će postati velika zvijezda.

Stoga je 1969., nakon što je na Southern Methodist Universityju diplomirala povijest umjetnosti, odlučila spakirati kofere i preseliti se u Veliku Jabuku. U tome ju je podržao i otac koji se, nakon što ju je gledao u jednoj predstavi u Dallasu, prisjetio vlastitih snova o karijeri profesionalnog igrača bejzbola pa je kćeri dao blagoslov i 500 dolara. U početku se, kao i svi mladi glumci bez angažmana, teško snalazila u velikom gradu i nije mogla dobiti nikakav posao. Filmski debi ostvarila je 1971., ali bez većeg uspjeha. Činilo se kao da joj ništa ne polazi za rukom. Većina casting agenata smatrala je da nije dovoljno atraktivna da bi igrala uloge koje želi. 



- Oduvijek sam imala problem s težinom. Nisam bila slatka, naivna djevojka. Više karakterni glumac. Dok sam bila mlađa, to je predstavljalo problem jer nisam bila dovoljno lijepa. Bilo je teško, ne samo zbog malo mogućih poslova nego i zato što se morate suočiti s načinom na koji ljudi reagiraju na vaš izgled - objasnila je. 

Stoga se sljedećih pet godina usredotočila na kazališne uloge i manje televizijske projekte, a sreća joj se osmjehnula 1976., kada su je angažirali u off-Broadway predstavi ‘Vanities’ koju je napisao njezin nekadašnji fakultetski kolega Jack Heifner. Od tada je redovito igrala u predstavama i u kazalištima na Broadwayu, ali i izvan njega, a publiku je najviše oduševila izvedbama u hitovima ‘Frankie and Johnny in the Clair de Lune’, ‘Come Back to the 5 & Dime’, ‘Jimmy Dean, Jimmy Dean’ te ‘night, Mother’ za koju je 1983. dobila i nominaciju za nagradu Tony te još jednom potvrdila status jedne od najboljih kazališnih glumica u zemlji. U ‘night, Mother’ utjelovila je Jessie, razvedenu ženu s Juga koja majci otkriva da te večeri planira počiniti samoubojstvo. Nakon 90 minuta mučne rasprave uspijeva proći pokraj majke i otići u spavaću sobu gdje se planira upucati. Bates je očarala publiku odlično uprizorivši sav Jessien očaj i kajanje. 

- Jessie je isprva zamišljena kao mršavica jer sam osjećala da jedino što taj lik pokušava učiniti jest nestati. No Kathy je uspjela svojim stasom prenijeti ono što sam željela - to da je riječ o osobi koja je uspjela nestati, o osobi koju ne biste ni zamijetili - objasnila je scenaristica Marsha Norman. 



Sredinom 80-ih sreća je Kathy ponovno okrenula leđa. U tom je razdoblju igrala samo sporedne likove u TV projektima, među kojima je i mala uloga u sapunici ‘All My Children’. Kako bi karijeru pomaknula s mrtve točke, 1986. iz New Yorka preselila se u Los Angeles, gdje je živjela sljedećih 11 godina i nastojala ostvariti filmsku karijeru. Odluku je donijela godinu dana nakon što se predstava ‘night, Mother’ prestala izvoditi na Broadwayu i kada je doznala da će prema njoj biti snimljen film za koji je scenarij napisala Marsha Norman, a režirao ga Tom Moore. Glavne uloge, nažalost, pripale su Sissy Spacek i Anne Bancroft. 

- To je bio težak udarac, osobito zato što smo Anne Pitoniak i ja naporno radile na tim ulogama. No producenti nam ništa nisu bili dužni. A i Sissy Spacek je kvalificiranija filmska glumica od mene - rekla je poslije Bates. 

Film je izišao 1986. i nije postigao ni upola takvu popularnost kao predstava. To nije jedina predstava u kojoj je glumila, a završila je na velikom platnu. U Louisvilleu je 1979. igrala sramežljivu, neobičnu Lenny Magrath u komediji ‘Crimes of the Heart’ koju je u istoimenom filmu utjelovila Diane Keaton. 


- Kada sam bila loše volje, samo bih razmišljala o tome kako mi je dosta toga da razvijam materijale za Sissy Spacek i druge zvijezde. Pitala sam se zašto se ja tu mučim dok one ubiru sve zasluge. Stoga sam si rekla: “Idemo vidjeti što možeš učiniti kad je o tome riječ”. Ljudi uvijek govore: “Odi u Hollywood i napravi filmsku ili karijeru u nekoj TV seriji, nakon toga možeš što god poželiš”. To mi je oduvijek zvučalo kao hrpa gluposti, ali shvatila sam, nažalost, da su u pravu - rekla je jednom. 



Nakon što se doselila u Los Angeles, nastavila je glumiti u kazalištu i na jednoj i na drugoj strani kontinenta, ali i dalje je nastojala dobiti angažman na filmu. No nudili su joj samo sporedne uloge u filmovima kao što su ‘White Palace’ i ‘Men Don’t Leave’. Problem je opet bio njezin izgled zbog kojeg su je svrstavali u određeni tip uloge. A tu je i činjenica da Kathy posjeduje senzibilitet zahvaljujući kojem je stvorena baš za takve likove. I sama je iskusila depresiju. Kao tinejdžerica s mračnim se razdobljima borila pisanjem pjesama čiji su motivi nerijetko bili umiranje i smrtnost. 

- Majka me često znala pitati zašto pišem tako tužne pjesme. Ne znam jesam li se zapravo uopće razlikovala od ostalih adolescenata kad je o tome riječ - objasnila je glumica koja ima i ekstrovertiranu stranu. 

- Kathy je jedna od osoba s kojom se odlično možete zabaviti na pivu nakon predstave - pohvalio ju je kolega Terrence McNally. 
Zbog šarolikosti karaktera i odlične glumačke izvedbe nije morala dugo čekati novu veliku priliku. Rob Reiner, koji je režirao hitove ‘Stand by Me’ i ‘Kada je Harry sreo Sally’, sjeća se da je njezino ime zapamtio još na prvim audicijama za novi film ‘Misery’. On i scenarist William Goldman željeli su za glavnu ulogu angažirati nepoznato lice kako bi publika ostala usmjerena isključivo na lik. Reiner je vidio njezin nastup na kazališnim daskama u Los Angelesu, i to u komediji ‘Aunt Dan and Lemon’ gdje je igrala sveučilišnu profesoricu opsjednutu Henryjem Kissingerom. Strast koju je pokazala na sceni oduševila je Reinera, znao je da će upravo ona biti Annie. 

- Dodatni plus je to što djeluje kao nečiji obožavatelj. Ima taj izgled naivne žene - objasnio je. 

Premda je igrajući u teatru dobila odličnu podlogu, shvatila je na kraju kako rad u kazalištu i nije najbolji trening za ono što je čeka u filmskoj industriji. 

- Čini se da ni u jednom trenutku ne biste trebali izići iz lika, morate biti spremni nastaviti snimati. Morate se brinuti o sebi i ostati usredotočeni. Čula sam da glumci kao što su De Niro i Streep ostaju u liku cijeli dan. Isto je napravio i Daniel Day-Lewis kada je snimao biografsku dramu ‘Moje lijevo stopalo’. Ja to ne radim. Nastojala sam se pripremiti netom prije svake nove scene - priznala je. 



Takav način rada glumce prilično iscrpljuje. Iako se Bates trudi ne ostati u liku kada se kamere ugase, simpatija i suosjećanje s njim također ometaju njezinu psihu. Takve je probleme u velikoj mjeri iskusila pred kraj snimanja filma ‘Misery’. 

- Osjećala sam se izolirano. Rob je to osjetio i savjetovao mi da sve probleme na kraju radnog dana ostavim u studiju. Lako je uplesti se u sve te peripetije pa na kraju više ne razlikuješ tko si ti, a tko je lik koji igraš - kaže i dodaje da joj je osobito teško pala scena u kojoj se Annie i Paul bore na smrt. 

No još dok je radila ‘night, Mother’, bila je poprilično blizu ‘ludila’. Navodno joj se lik Jessie obraćao na morbidan, intiman način. 

- Proživjela sam razdoblje depresije. Osobito grozno bilo mi je dok sam igrala u predstavi ‘night, Mother’. Nisam mogla razdvojiti ono što mi se događa na sceni od moga stvarnog života. Toliko sam se snažno poistovjetila s likom - ispričala je. 

Sve je pogoršala bizarna tragedija koju je proživjela u jesen 1982., taman kada je počinjala probe za premijeru predstave. Naime, njezin prijatelj, tada u kasnim tridesetima, bacio se s 14. kata zgrade. 

- Bilo je vidljivo još na probama da će imati problema. Znao sam dovoljno stvari o njezinu životu da sam to mogao zaključiti. No to joj se dogodilo i dijelom zato što je iskrena glumica, u sve se daje sto posto. ©est dana u tjednu radila je na tome da uđe u cipele osobe koja planira počiniti samoubojstvo. Stoga me ne čudi što je privatno proživljavala noćnu moru - otkriva Pitoniak. 



Najveću krizu osjetila je jedne noći dok je igrala predstavu. Jednostavno nije mogla izići na pozornicu. 

- Došlo je dotle da ću ili tu večer napustiti kazalište ili će se Jessie pojaviti na pozornici. Nije bilo trećeg. To je bio trenutak kada ćemo nastaviti dalje ili se razići. I nisam nastupila, no to mi je trebalo. To je bio početak puta prema mentalnom oporavku. To je bilo razdoblje kada sam morala pronaći novi razlog za život jer sam bila jako depresivna. Morala sam se posvetiti terapiji i posložiti stvari u glavi. Tada sam naučila lekciju da se ne treba igrati vatrom, da svemu treba pristupiti oprezno. Našla sam zdravu ravnotežu između toga da se nečemu dajete 200 posto kada radite, ali kada siđete s pozornice, da sve to ostavite iza sebe - priznala je. 
U tom joj je razdoblju veliku utjehu pružao dečko. Naime, još je 1978. na premijeri predstave ‘Patio/Porch’ upoznala tada također glumca u usponu Tonyja Campisija. Upoznali su se u publici, spojili su ih zajednički prijatelji koji su njoj dali jednu, a njemu drugu ulaznicu. 

- Odmah smo kliknuli i od toga smo trenutka zajedno - ispričala je poslije. 

Čak su zajedno i glumili, i to ljubavnike u predstavi ‘Frankie and Johnny’ koju su igrali u Chicagu. Zaručili su se 1989., no pričekali su
s vjenčanjem sve do 1991. godine.

- Nisam imala vremena za to. Ali hoću, obećavam. Još nemamo datum, ali zajedno smo 13 godina tako da nam se ne žuri - objasnila je tada Kathy koja se od Tonyja razvela 1997., nakon šest godina braka u kojem nisu imali djecu. 
Upravo je Tony bio njezin najveći oslonac u razdobljima depresije u kojima se našla nakon predstave ‘night, Mother’. 

- Jedina dobra stvar koja se tiče te predstave jest da je izvedba trajala sat i pol, što je značilo da bih iz kazališta izišla i prije publike. Imali smo automobil Chevrolet Bel Air iz 1962. i često bismo se njime odvezli izvan grada, gledali u drve-će, uživali u sladoledu... - objasnila je i najavila da će, ako joj i dalje budu nudili uloge takvih poremećenih žena, morati to odbiti. 



- Želim smršavjeti kako bih imala veći raspon mogućih uloga i radila što god želim. Svatko od nas želi biti normalna osoba, no u filmovima se sve, osobito kada je riječ o ženama, vrti oko glamura. Ili si prelijepa ili im nisi zanimljiva. Mislim da ću više o tome još doznati kad nastavim raditi na filmu, ali često su mi govorili: “Pa, imali smo na umu nešto drugo kad je o izgledu riječ”. Stoga bi me to u budućnosti moglo ograničavati. No neprestano se podsjećam na to kako je Dustin Hoffman utro put ne odveć zgodnim muškarcima. Iako nije neprivlačan, nije baš osoba koju biste inače angažirali za glavnu mušku ulogu. Možda će netko od nas utrti taj put i ženama. Gluma mi je važna, to je ono čime se bavim. Zbog nje sam se mnogo toga odrekla. To je izvor mojih životnih prihoda. Ponekad sam možda preozbiljna kada je riječ o njoj, ali želim da sve ispadne odlično - požalila se.

Nakon velikog uspjeha filma ‘Misery’, Kathy je opet dugo čekala novu priliku. Gledali smo je u popularnom filmu ‘Pohane zelene rajčice’, nakon čega se okušala i u režiji. Njezin prvi redateljski projekt bio je film ‘Talking With’ koji je producirala kuća PBS. Istodobno je nastavila nizati glumačke uloge, ali ništa važno, barem ne do 1997. i ‘Titanica’. Uslijedila je uloga u filmu ‘Primary Colors’, za koju je nominirana za Oscar za najbolju sporednu ulogu, režirala je i epizode serija ‘Homicide: Life On The Street’, ‘Njujorški plavci’, ‘Oz’ i ‘Dva metra pod zem-ljom’. Deset godina nakon prvog Oscara, Kathy je dobila još jednu nominaciju, i to za ulogu u filmu ‘Gospodin Schmidt’ u kojem se prvi put razodjenula na velikom platnu. Njezin scena u jakuziju dobrano je nasmijala publiku, ali i postala jedan od najpoznatijih filmskih trenutaka. 



- Ljudi ili se smiju ili navijaju. Bila sam na premijeri i mnogo je žena vikalo: “Bravo, samo tako!” Mislim da postoji puno žena koje su oduševljene što je napokon jedno stvarno žensko tijelo prikazano u punom sjaju - našalila se oskarovka koja je u 2000-ima vodila neke nove bitke. 

Ovaj put ne poslovne, nego zdravstvene - 2003. dijagnosticiran joj je karcinom jajnika od kojeg se uspješno izliječila. 

- Kada mi je dijagnosticiran rak jajnika, agent mi je rekao da ne iznosim to u javnost zbog dobrobiti moje karijere. Čak mi je moja liječnica, čiji je muž također u filmskoj industriji, savjetovala da držim to za sebe, zato sam bila jako oprezna - objasnila je Kathy koja je, kada joj je u siječnju 2012. dijagnosticiran karcinom dojke, sa svime ipak izišla u javnost. Na to ju je potaknula i pjevačica Melissa Etheridge. 

- Prvi mi je put karcinom jajnika dijagnosticiran 2003. godine. Prošle godine na kontroli tumor su mi pronašli na lijevoj dojci. Nisam se zafrkavala, odmah sam se podvrgnula dvostrukoj mastektomiji. Rak dojke pogađa moju obitelj. Od njega su bolovale moja majka i nećakinja, a moja teta je umrla od njega. Kada sam vidjela Melissu kako na koncertu svira gitaru, ćelava i ponosna, pomislila sam da želim biti kao ona. Zato, kada su stigle vijesti o raku dojke, znala sam da ću ovaj put biti iskrena - ispričala je prije pet godina. 
Nakon što je obavila dvostruku mastektomiju, nije napravila rekonstrukciju grudi jer se, kako je istaknula, ne želi pretvarati da ima grudi te dodala da je zahvalna što živi u vremenu u kojem joj je znanost omogućila da preživi.

No nevoljama tu nije bio kraj. Prije nekoliko godina dijagnosticirana joj je kronična bolest limfedem koja zbog nemogućnosti drenaže limfe uzrokuje oticanje udova. Navodno je to posljedica operacije raka dojke iz 2012. godine. Liječnici su joj uklonili 19 limfnih čvorova zbog čega mora nositi poseban steznik koji minimalizira oticanje u rukama. Zbog svega je napravila kratku stanku  u snimanju serije ‘Američka horor priča’ u kojoj je počela glumiti još dok se oporavljala od mastektomije. Kao velika obožavateljica tog horor uratka, Kathy se našla s kolegicom Jessicom Lange na ručku kako bi je zamolila da je spoji s redateljem Ryanom Murphyjem koji ju je odmah angažirao. Publika i kritika oduševljeno su dočekali likove koje je odigrala u nekoliko sezona, a u serijalu ćemo je, srećom, gledati i dalje.



Za svoj je glumački rad 2016. dobila još jedno priznanje - zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih koju je posvetila svim kolegama. 

- Poznajem mnogo ljudi i imam prijatelje koji su se također željeli baviti ovim poslom, ali su morali odustati. I oni su imali isti talent i strast, ali iz nekog razloga nisu dobili priliku. Stoga ovu zvijezdu želim posvetiti njima. Jako je teško voditi život u kojem ti neprestano govore ‘ne’, nakon toga ustati ujutro i pokušati opet. Imam sreće što sam danas ovdje, bila je to izvanredna godina - zaključila je glumica koja je preživjela sve nedaće. 

Kad je o njezinu ljubavnom životu riječ, Kathy se nakon prvog braka više nije udavala, niti je javnosti poznata ijedna njezina veza. Štoviše, neko se vrijeme nagađalo kako je Kathy homoseksualne orijentacije, ali ona je te priče demantirala. Jedino za čim u životu žali jest, kaže, što nema duže noge. 

- Nisam oduševljena što starim. Voljela bih imati duže noge, ali kad se sjetim da sam odstranila obje dojke, to mi postane smiješno. Voljela bih da je mnogo toga drugačije, ali imam puno prijatelja koji su zaslužni za moju sreću - poručila je karizmatična zvijezda.