Serija ‘Most’ - kultna švedska i danska koprodukcija - brzo je postala jedan od najuspješnijih skandinavskih izvoznih proizvoda svih vremena. Do kraja prve sezone 2011. imala je publiku u čak 170 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Na HTV-u se upravo emitira četvrta sezona te nordijske drame u kojoj jednu od glavnih uloga, detektivku Sagu Noren, igra plavokosa 46-godišnja švedska glumica Sofia Helin. Tu je izvanrednu priliku gotovo propustila, ali predomislila se, srećom, u pravom trenutku. Što ju je sputavalo u prihvaćanju angažmana i zašto je to jedna od najgorih uloga koju je igrala, otkriva u nastavku. 

Story: Zašto ste umalo odbili ulogu Sage?

Iskreno, bila sam jako skeptična. Mislila sam: “OK, Lisbeth Salander postala je uspješan lik i sada žele još jednu identičnu junakinju. Dosadno!” Razgovarala sam s tvorcem serije Hansom Rosenfeldtom i shvatila da oni zapravo drukčije vide Sagu. Budući da mi nije bilo ni na kraj pameti da bi serija mogla postati tako popularna, pristala sam, potpisala ugovor i odlučila vidjeti što će se dogoditi. 

Story: Dogodilo se to da je serija postigla svjetski uspjeh, a vi golemu slavu.

Uh, neki dan imala sam podulji razgovor sa starijim sinom. Objasnila sam mu da sam odlazila psihoterapeutu i otkrila da u životu jako želim dvije stvari: djecu i glumu. Terapeut mi je odmah rekao da to neće biti lako uskladiti, a biti roditelj nešto je najteže. Rekla sam mu: “Volim svoj posao, a istodobno se mogu brinuti i o tebi na najbolji način”. Razumio me. 

Story: Osjetite li i danas potrebu za psihološkom pomoći?

Mit je da su svi Skandinavci veseli, zdravi ljudi koji vrijeme provode na zraku. Zapravo je to pitanje platežne moći, odnosno možete li si priuštiti vrijeme potrebno da se brinete o sebi. Šveđani kao da imaju dvije različite osobnosti: zimsku i ljetnu. Istodobno se osjećam i sretno i melankolično. Imam razloga za veselje. Dolazim iz velike obitelji, imam dvoje djece, uspješna sam... No tu su i melankolična razdoblja. Nastojim paziti na zdravlje, odlazim na psihoterapiju, vježbam i meditiram.

Story: Zašto danas odlazite na psihoterapiju?

Na terapiji sam od 20-ih godina života. Mislim da je moja emotivna ranjivost vezana uz bratovu smrt. Imala sam deset, a on šest godina kad je umro. Pregazio ga je automobil dok se vozio biciklom. To je poslije snažno utjecalo na mene. Kada odrastaš uz neprestanu tugu, to utječe na tvoje viđenje svijeta. Moji problemi dijelom proizlaze i iz genetike. Baka, koja se također zvala Sofia, završila je u psihijatrijskoj ustanovi. Cijela obitelj ima tu neku ranjivost. No danas znam kako to iskoristiti kao prednost, kako to može biti moj motor, a ne nešto što me vuče dolje. Tu je i činjenica da su neke od uloga koje igram jako zahtjevne. Moji tijelo i mozak ne mogu odvojiti stvaran strah od fiktivnog koji osjeća lik koji igram. Nastojim biti racionalna i govorim si: “To nije ništa opasno”, ali tijelo je i dalje u strahu. 

Story: Osim psihoterapijom, kako još rješavate te probleme?

Pomaže mi druženje s obitelji i prijateljima. Odlazim i na tajland-sku masažu, ali potrebno mi je neko vrijeme da se smirim, da dođem sebi i ponovno budem ona stara ja. I meditiram, a tada pred očima imam sliku sebe mirne i sretne, to radim u vrtu naše vikendice. »Čujem djecu kako skaču na trampolinu, a moj suprug sjedi vani i čita. »Čujem ptice, vidim leptire, čujem ocean i to je pravi raj. 

Story: Spomenuli ste bratovu nesreću, no i sami ste doživjeli jednu zbog koje vam je ostao ožiljak na licu.

Imala sam 24 godine, a u nesreći sam zadobila ozljede po rukama, slomljenu kost i lice koje je trebalo zašiti. U početku uopće nisam bila zahvalna što sam preživjela nesreću, bila sam jako ljuta jer sam mislila da će to biti kraj moje glumačke karijere. Naposljetku  sam zapravo postala sigurnija u sebe jer sam zaključila: “U redu, imam ožiljak, ali mislim da se u meni krije mnogo više od pukog izgleda”.

Story: I vaš suprug Daniel Götschenhjelm bavio se glumom, ali danas je svećenik?

Da, svećenik je u švedskoj crkvi. U braku smo 15 godina. Pomirili smo se s njegovim izborom. Kažu da kada ste u braku, morate gledati na vas dvoje kao na dva drveta i ne smijete stajati preblizu jedno drugome jer nećete rasti ako ste neprestano u sjeni. 

Story: Čime se bave vaši sinovi, 14-godišnji Ossian i devetogodišnji Nike? Biste li voljeli da pođu vašim stopama?

Hm, ako bi oni to voljeli... Čak 65 posto švedskih glumica je zlostavljano, tako da... Ne znam, možda bih se više brinula da imam kćer koja želi postati glumica. 

Story: Koji biste savjet dali mlađim kolegicama koje nastoje uspjeti u glumačkom svijetu?

Da se povežu sa starijim kolegicama koje će im biti potpora. Moramo malo više paziti na mlađe naraštaje. Govorim kolegicama koje su mojih godina pa i starije: “Pronađite nekoga o komu se možete brinuti, nemojte na mlade gledati samo kao na prijetnju”. Mislim da mlade žene nikada ne bi smjele odlaziti na posao i pritom se pitati: “Oh, kako ću se zaštititi od toga i toga?”. želim da odlaze na posao i rade ono u čemu su najbolje.

Story: Hoće li vam se jednog dana biti teško oprostiti od Sage?

Mislim da ću osjetiti olakšanje. Nije mi lako ovako živjeti, igrati taj lik. Osam mjeseci snimanja smatram najmračnijim mjesecima. Bila sam na zaista mračnome mjestu, postalo je depresivno. No obožavam raditi s ljudima pa mislim da ću zbog toga biti i žalosna. Taj lik i cijeli taj svijet ostavit ću iza sebe - ajme, koje olakšanje. Osim toga, zadovoljna sam završetkom priče.