Omiljeni sarajevski bend Letu štuke najavljuje veliku koncertnu promociju novog albuma, četvrtog u karijeri, koja će se održati u subotu, 17. studenoga, u zagrebačkoj Tvornici kulture. Bend već dvadesetak godina njeguje ljubav prema pjesmi i pozornici, što publika iznimno cijeni pa se za njihove koncerte uvijek traži ulaznica više. Album ‘Topla voda’ najavljen je singlovima ‘Bože zdravlja’, ‘Supermarket’ i ‘Klinac u getu’, koji je snimljen u suradnji s kolegama iz Dubioza kolektiva. Osim novih pjesama, publika na koncertu neće biti uskraćena ni za njihove najveće hitove ‘Mjesto za dvoje’, ‘Minimalizam’, ‘Bella dona’, ‘Sunce’ i mnoge druge. Više o koncertu, albumu i karijeri benda ispričao nam je njegov frontmen Dino Šaran.
Story: Što publika može očekivati na koncertu?
Prvi put ćemo svirati pjesme s novog albuma. Promotivnu turneju počet ćemo u Zagrebu, a nastaviti u drugim gradovima u regiji. Veselim se što ćemo svirati u Tvornici jer preferiram intimniju atmosferu i manje prostore jer omogućuju bolju interakciju s publikom.
Story: Koliko se novi album razlikuje od prethodnih?
Zvukom je moderniji od svojih prethodnika. Uvijek smo imali stilski razrađene pjesme i nikada nismo radili po načelu ‘copy paste’. Ovaj je album čak stilski najšarolikiji - od ska glazbe do rocka i punka.
Story: Ponovno ste autor tekstova i glazbe. Jeste li si možda dali više slobode nego prije?
Jesam, ali radili smo s novim producentom, a suradnja je donijela svježinu i novitet u zvuku. Silom prilika promijenili smo producenta, ali to se na kraju pokazalo kao jako dobro.
Story: Odakle crpite inspiraciju?Što radite kada nastane blokada?
Najvažnije je ne forsirati talent. Ako nastane blokada, važno je strpjeti se dok se ne vrati inspiracija. Kad-tad ponovno nađem inspiraciju. Proces pisanja pjesama ne bi smio ovisiti o izlasku albuma.
Story: Često se u pjesmama osvrćete na društvene teme, ali rekli ste da ne želite u tekstove uključivati politiku. Zašto?
Na novom albumu pokrivamo brojne teme, od ljubavnih do društvenih. Ne pišem političke pjesme nego društvene, a smatram da su i pjesme ljubavne tematike zapravo društvene. Ne postoji društveniji odnos između dvoje zaljubljenih ljudi i s time se svi mogu poistovjetiti. Svi me pitaju o politici, ali ne želim se njome baviti.
Story: Smatrate li da glazbenici trebaju imati ulogu osvještavanja javnosti o važnim temama zato što dopiru do širokih masa?
Važna je društvena angažiranost, ali ne politička, jer politika podrazumijeva i jednu vrstu nacionalne angažiranosti. Politika je prljava stvar da bi se miješala s umjetnošću. Kao bend ipak smo više okrenuti umjetnosti, iako smo i bend za narod. Uvijek smo se trudili ne biti previše alternativni. Važna je ta ravnoteža.
Story: Bend ste osnovali 1986. kao srednjoškolci, ali pročitala sam da nikada niste težili za slavom. Uživate li u statusu slavne osobe ili volite zadržati privatnost kada siđete s pozornice?
Glavni mi je motiv oduvijek bilo stvaranje glazbe. Htio sam ostaviti neki trag i ljepotu iza sebe. Moja je glazba moje nasljeđe. Nikada nisam razmišljao o komercijalnom uspjehu i punjenju dvorana jer smatram da ne pripadam generaciji koja je tako razmišljala. Zadovoljan sam statusom koji imamo i ipak imamo izdvojeno mjesto na sceni.
Story: Sastav benda mijenjao se tijekom godina, a vi ste jedini u njemu od početka. Kakvi su danas vaši odnosi u bendu?
U dobrim sam odnosima s dečkima iz benda. S nekima od njih družim se i privatno, ali ne forsiramo svi prijateljstvo jer nije nužno da bi bend funkcionirao. Tijekom godina neki su članovi došli, a neki otišli jer bi došlo do zasićenja. Dožive to i drugi bendovi jer ipak je riječ o grupi ljudi koja mnogo vremena provodi zajedno. Najčešće dolazi do razilaženja ‘šefa’ benda i ostalih članova, ali netko mora biti glava jer bend mora imati i glavu i rep.
Story: Iza vas su brojne suradnje s kolegama. Koja vam je bila najdraža? Postoji li netko kome biste voljeli napisati pjesmu?
Autorski najbliža mom senzibilitetu je Natali Dizdar i tu bih suradnju izdvojio kao najdražu zbog njezine interpretacije. Bilo je i drugih dobrih, ali ona mi prva pada na pamet kad me to netko upita. Kada je riječ o pisanju za druge izvođače, nemam posebnih želja. Više volim da se takvo nešto dogodi spontano.
Story: Je li teže ili lakše pisati za druge? Je li se ikada dogodilo da ste napisali pjesmu za nekoga, ali ste je odlučili zadržati za sebe?
Nije teže pisati za nekog drugoga, čak je manje opterećenje. Obično se ne događa da zadržim pjesmu namijenjenu nekom drugom. Zapravo, dogodilo se jednom i ta nam je pjesma postala jedna od najvećih hitova. Pjesmu ‘Mjesto za dvoje’ namijenio sam bendu Crvena jabuka, ali oni su je odbili. Mi smo je stavili na naš album i drago mi je što je tako ispalo.
Story: Na partyju Story Hall of Fame u Sarajevu odnijeli ste nagradu za najbolji bend. Laskaju li vam nagrade?Daju li one svojevrsni vjetar u leđa za daljnji rad?
Naravno! Dobili smo u karijeri nekoliko nagrada. One nisu presudne, ali gode. Radimo ovaj posao zbog publike i drago nam je kada se trud prepozna.
Story: Kada se osvrnete na cijelu karijeru, na što ste najponosniji? Kajete li se zbog nečega?
Prije nekoliko dana shvatio sam da iza sebe imam 138 pjesama. Osim albuma benda Letu štuke, radio sam na njih još 14. Iznenadio sam se kada sam vidio te brojke. Pitam se ponekad kada sam to sve stigao. Nema kajanja, mislim da sam uspio u onome što sam htio.
Story: Imate desetogodišnjeg sina Khana. Pokazuje li on interes za glazbu?
Ima sluha i razmišljao je o tome da bi jednog dana mogao ići mojim stopama, ali ipak se predomislio. Vrlo je inteligentan, ali pripada generaciji koja ima drukčije interese. Sada ga jako zanima YouTube, ali ako ponovno nekad pokaže zanimanje za glazbu, podržat ću ga.
Story: Što radite u slobodno vrijeme? Imate li neke hobije?
U slobodno vrijeme također se bavim glazbom. Stalno nešto pišem, proučavam, čitam... uvijek radim nešto vezano uz glazbu. Nemam hobije poput pecanja ili sporta, nisam taj tip. Ne volim velika društva, a prije deset godina završio sam s noćnim izlascima. Sada mi je draže družiti se sa svojim sinom nego sjediti za šankom nekog kafića.
Foto: Dražen Kokorić
