Prije točno godinu dana, 21. travnja 2025., preminuo je papa Franjo. Posljednjih mjeseci borio se sa zdravstvenim problemima, a u veljači prošle godine primljen je u bolnicu na liječenje od upale pluća, gdje je proveo pet tjedana.
Tko je bio papa Franjo?
Njegovo pravo ime bilo je Jorge Mario Bergoglio, a rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu. Bio je najstariji od petero djece u obitelji talijanskih imigranata koji su Europu napustili za vrijeme Mussolinijeve vladavine, a odrastao je u običnoj, građanskoj obitelji. Njegov otac, José Mario Francisco Bergoglio, bio je računovođa, a njegova majka, Regina Maria Sivori, bila je domaćica.
Vrlo mlad počeo je raditi, prvo kao izbacivač i čistač, a uvijek je slovio za samotnjaka pa je tako ostalo zabilježeno da je slobodno vrijeme vikendom provodio sam. No, poznato je da je obožavao nogomet, operu i tango.
Nakon što je diplomirao kemiju, radio je u laboratoriju s poznatom paragvajskom biokemičarkom i političkom aktivisticom Esther Ballestrino. Papa Franjo od mladosti je imao problema sa zdravljem, a prvu tešku upalu pluća imao je u 21. godini kada su mu uklonjene tri ciste i dio pluća.
Kako se papa Franjo zaredio?
Jorge Mario Bergoglio sasvim je slučajno pronašao svoj pravi poziv. Išao je na proslavu blagdana, prolazio je pored crkve i odlučio se ispovjediti, a tada ga je svećenik nadahnuo da pristupi Crkvi.
Studirao je u Nadbiskupskom sjemeništu Bezgrješnog začeća, a priznao je da se kao mladi bogoslov zaljubio u djevojku zbog čega je dvojio hoće li nastaviti ovim putem.
Kao isusovački novak studirao je humanističke znanosti u Santiagu u Čileu, a službeno je postao isusovac 1960., kada je položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Iste godine diplomirao je filozofiju u Buenos Airesu, a predavao je književnost i psihologiju u Santa Feu i Buenos Airesu.
Tijekom devedesetih počeo je ubrzano napredovati u hijerarhiji Katoličke crkve. Najprije ga je 20. svibnja 1992. papa Ivan Pavao II. imenovao pomoćnim biskupom u Buenos Airesu, nakon čega je 1997. proglašen koadjutorom, a potom je naslijedio kardinala Quarracina nakon njegove smrti 28. veljače na mjestu nadbiskupa Buenos Airesa.
Ujedno je bio i biskup za vjernike istočnog obreda koji žive u Argentini, a 2005. izabran je za predsjednika Argentinske biskupske konferencije. Tada je posebnu pozornost plijenio njegov moto - 'Bijedan, ali izabran', iz evanđelja po Mateju.
Optužbe i odnos s vlastima u Argentini
Svojedobno je Bergoglio javno optuživan za umiješanost u otmicu dvojice svećenika, koje je raščinio neposredno prije nestanka.
Ispostavilo se da su krivci za otmicu bili pripadnici argentinske mornarice za vrijeme diktature u svibnju 1976., a neki svećenici tvrdili su da je Bergoglio surađivao s huntom te da su neki protivnici argentinskih generala iz svećeničkih redova nestali pod misterioznim okolnostima.
On nije puno komentirao te kontroverze, ali se u intervjuu iz 2010. osvrnuo na svoju ulogu u danima vlasti Isabel Peron i priznao da je skrivao nekoliko žrtava progona.
Netipični Papa
Još kad je izabran za papu, Franju su najprije hvalili zbog skromnosti, a vjeruje se da je to jedan od faktora koji ga je doveo na mjesto poglavara Rimokatoličke crkve.
Dok je bio na vrlo visokim položajima, odbijao je luksuzne automobile i šofere i umjesto toga putovao je javnim prijevozom. Štoviše, rekao je 'ne' životu u luksuznoj biskupskoj rezidenciji.
Navodno se uvijek trudio sam pripremati hranu, a jeo je vrlo skromno, uglavnom voće, i pio čaj. Nakon što je papa Benedikt XVI. napravio presedan odstupivši 28. veljače 2013., započela je konklava na kojoj je glasalo 115 kardinala koji su drugog dana, u petom krugu glasovanja, izabrali Jorgea Maria Bergoglia za novog Svetog Oca. Upitno zdravstveno stanje pape Franje bilo mu je najveći minus, no ipak je pobijedio s dvije trećine glasova.
Ime Franjo je odabrao u u čast svetog Franje Asiškog, a kada je postao Papa, prvu noć u Vatikanu proveo je u apartmanu Doma svete Marte, vrlo skromnom stambenom prostoru koji ima samo dvije prostorije: jednu za spavanje i jednu za primanja. Tamo je boravio i u trenutku smrti.
Otkad je izabran za papu, smatran je čovjekom modernih ideja pa je mogao iznositi stavove koji su u konzervativnim krugovima smatrani šokantnim. Podržao je, primjerice, istospolna građanska partnerstva, istaknuvši da 'homoseksualci imaju pravo biti u obitelji' te da 'biti homoseksualac nije zločin'.
