Papa Franjo, poglavar Rimokatoličke crkve i rimski biskup, preminuo je u 89. godini, objavili su iz Vatikana na Uskrsni ponedjeljak.
Posljednjih mjeseci borio se sa zdravstvenim problemima, a 14. veljače primljen je u bolnicu na liječenje od upale pluća, gdje je proveo pet tjedana. Papa se na Uskrs pojavio pred vjernicima nakon duge stanke, iako je umjesto njega misu za Uskrs slavio kardinal Angelo Comastri.
Tko je bio papa Franjo?
Svjetovno ime pape Franje bilo je Jorge Mario Bergoglio, a rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu.
Bio je najstariji od petero djece u obitelji talijanskih imigranata koji su Europu napustili za vrijeme Mussolinijeve vladavine, a odrastao je u običnoj, građanskoj obitelji. Njegov otac, José Mario Francisco Bergoglio, bio je računovođa, a njegova majka, Regina Maria Sivori, bila je domaćica.
Vrlo mlad počeo je raditi, prvo kao izbacivač i čistač, a uvijek je slovio za samotnjaka, pa je tako ostalo zabilježeno da je slobodno vrijeme vikendom provodio sam. No, poznato je da je obožavao nogomet, operu i tango.
Nakon što je diplomirao kemiju, radio je u laboratoriju s poznatom paragvajskom biokemičarkom i političkom aktivisticom Esther Ballestrino.
Papa Franjo od mladosti je imao problema sa zdravljem, a prvu tešku upalu pluća imao je u 21. godini kada su mu uklonjene tri ciste i dio pluća.
Kako se papa Franjo zaredio?
Jorge Mario Bergoglio sasvim je slučajno pronašao svoj pravi poziv. Idući na proslavu blagdana, prolazio je pored crkve i odlučio se ispovjediti, a tada ga je svećenik nadahnuo da pristupi Crkvi.
Studirao je u Nadbiskupskom sjemeništu Bezgrješnog začeća, a priznao je da se kao mladi bogoslov zaljubio u djevojku zbog čega je dvojio hoće li nastaviti ovim putem.
Kao isusovački novak studirao je humanističke znanosti u Santiagu u Čileu, a službeno je postao isusovac 1960. godine, kada je položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Iste godine diplomirao je filozofiju u Buenos Airesu, a predavao je književnost i psihologiju u Santa Feu i Buenos Airesu.
Tijekom devedesetih počeo je ubrzano napredovati u hijerarhiji Katoličke crkve.
Najprije ga je 20. svibnja 1992. papa Ivan Pavao II. imenovao pomoćnim biskupom u Buenos Airesu, nakon čega je 1997. proglašen koadjutorom, a potom je naslijedio kardinala Quarracina nakon njegove smrti 28. veljače na mjestu nadbiskupa Buenos Airesa.
Ujedno je bio i biskup za vjernike istočnog obreda koji žive u Argentini, a 2005. godine izabran je za predsjednika Argentinske biskupske konferencije. Tada je posebnu pozornost plijenio njegov moto – 'Bijedan, ali izabran', iz evanđelja po Mateju.
Optužbe i odnos s vlastima u Argentini
Svojedobno je Bergoglio javno optuživan za umiješanost u otmicu dvojice svećenika, koje je raščinio neposredno prije nestanka.
Ispostavilo se da su krivci za otmicu bili pripadnici argentinske mornarice za vrijeme diktature u svibnju 1976., a neki svećenici tvrdili su da je Bergoglio surađivao s huntom, te da su neki protivnici argentinskih generala iz svećeničkih redova nestali pod misterioznim okolnostima.
On nije puno komentirao te kontroverze, ali se u intervjuu iz 2010. osvrnuo na svoju ulogu u danima vlasti Isabel Peron i priznao da je skrivao nekoliko žrtava progona.
Netipični Papa
Još kad je izabran za papu, Franju su najprije hvalili zbog skromnosti, a vjeruje se da je to jedan od faktora koji ga je doveo na mjesto poglavara Rimokatoličke crkve.
Dok je bio na vrlo visokim položajima, odbijao je luksuzne automobile i šofere i umjesto toga putovao je javnim prijevozom. Štoviše, rekao je 'ne' životu u luksuznoj biskupskoj rezidenciji.
Navodno se uvijek trudio sam pripremati hranu, a jeo je vrlo skromno, uglavnom voće, i pio čaj.
Nakon što je papa Benedikt XVI. napravio presedan odstupivši 28. veljače 2013. godine, započela je konklava na kojoj je glasalo 115 kardinala koji su drugog dana, u petom krugu glasovanja, izabrali Jorgea Maria Bergoglia za novog Svetog Oca. Upitno zdravstveno stanje pape Franje bilo mu je najveći minus, no ipak je pobijedio s dvije trećine glasova.
Ime Franjo je odabrao u u čast svetog Franje Asiškog, a kada je postao Papa, prvu noć u Vatikanu proveo je u apartmanu Doma svete Marte, vrlo skromnom stambenom prostoru koji ima samo dvije prostorije: jednu za spavanje i jednu za primanja. Tamo je boravio i u trenutku smrti.
Papa Franjo je slovio za vrlo sramežljivog čovjeka, o čemu piše njegova biografkinja Francesca Ambrogetti. Međutim, istaknula je njegovu uravnoteženu snagu unatoč ovoj osobini, koja je znala prevladati kad je bilo potrebno.
Otkad je izabran za papu, smatran je čovjekom modernih ideja, pa je mogao iznositi stavove koji su u konzervativnim krugovima smatrani šokantnim. Podržao je, primjerice, istospolna građanska partnerstva, istaknuvši da 'homoseksualci imaju pravo biti u obitelji' te da 'biti homoseksualac nije zločin', piše Glossy.
