Četiri mjeseca nakon što je sa suprugom Jurom prvi put u životu pozirala za naslovnicu, onu koja je trebala obilježiti novo, snažnije poglavlje njihove ljubavi, Meri Goldašić otvara sasvim drugačiju priču. Hrvatska influencerica koja je milijune osvojila iskrenošću, humorom i autentičnošću, ekskluzivno za Story otkriva da se razvodi. Popularna 31-godišnja Meri, koju je javnost upoznala kao natjecateljicu MasterChefa, a zavoljela kao jednu od najutjecajnijih i najiskrenijih hrvatskih influencerica, govori o procesu koji se nije dogodio preko noći, nego tiho, nježno i uz puno pokušaja da se brak spasi. Još ovog ljeta, snimajući svoju prvu zajedničku naslovnicu, ona i Jurica trudili su se pronaći put natrag jedno do drugoga. Danas, s jednako mnogo hrabrosti s kojom je javno govorila o terapijama, estetskim zahvatima, majčinstvu i svom zdravstvenom putu, govori o kraju jedne ljubav, ali i početku nove verzije sebe. U intervjuu koji slijedi, Meri otvoreno, zrelo i bez idealiziranja progovara o razvodu, djeci, strahu, miru i svim tihim trenucima koji su je doveli do odluke da se okrene novom poglavlju.
Meri, u posljednje vrijeme mnogi su primijetili da se u vašim objavama više ne pojavljuje Jure. Možemo li otvoreno - je li došlo do promjena u vašem privatnom životu?
Da, došlo je. Jurica i ja već neko vrijeme nismo zajedno. Odluka nije donesena naglo, nego postupno, tiho, kroz puno razgovora i zajedničkog promišljanja. Od početka naše veze nikada nismo skrivali da nismo savršen par, niti sam ikad pokušavala prikazati sliku koju ne živimo. Uvijek sam otvoreno govorila i o našim terapijama i o izazovima, jer vjerujem da je iskrenost najzdraviji put, pogotovo kad imaš djecu. Ljubav je uvijek postojala i upravo smo zbog toga jedno drugo pustili u trenutku kad smo osjetili da više ne rastemo u istom smjeru.
Kad se osvrnete na razdoblje od našeg posljednjeg razgovora, imate li osjećaj kao da je prošao cijeli jedan život?
Apsolutno. U nekoliko mjeseci prošla sam kroz toliko promjena da se ponekad čini kao da su se dva života susrela, onaj prije i onaj poslije. Kad ti se privatni život potpuno promijeni, i iznutra se dogodi pomak. Postaneš svjesniji, nježniji prema sebi i zahvalniji za sve faze, uključujući i one teške.
Što se zapravo dogodilo između one sretne naslovnice prije četiri mjeseca i današnjeg trenutka u kojem ste sami?
Ništa što bi se moglo svesti na jedan trenutak ili jedan razlog. Mi smo dugo gradili, trudili se, radili na odnosu, tražili rješenja, išli na terapiju. Oduvijek sam o tome govorila otvoreno jer ne vjerujem u savršene parove, niti sam ikada nas navela kao savršen par. Vjerujem u one koji pokušavaju. No s vremenom je postalo jasno da nas život vodi na različite strane. To nije ni loše ni krivo, to je samo prirodno. I kad to prihvatiš, postaneš spreman za promjenu.
Je li odluka o razvodu došla naglo ili je to bio proces koji se dugo kuhao u tišini?
Bio je to dugačak, nježan i vrlo tih proces. Razvod nikad ne dođe iz impulsa, barem ne kad postoji obitelj. Dali smo sve od sebe da naš odnos ostane zdrav, pokušali smo i kroz terapiju i kroz vlastiti rad. Terapija nam je zapravo pomogla da budemo iskreniji prema sebi i jedno prema drugome. I onda kad si potpuno iskren, vidiš da je najviše ljubavi u tome da se pusti.
Kažu da razvod nikad ne dođe iz jednog razloga. Što je, po vašem osjećaju, bio trenutak kad ste znali da više nema povratka?
Ne postoji jedan trenutak. Postoji niz malih tišina koje prije nisu postojale, niz pogleda u kojima osjetiš da se udaljavate, niz situacija u kojima se više ne razumijete kao prije. Onaj pravi trenutak prepoznaš tek kad ga pogledaš iz budućnosti, kad osjetiš da uporno pokušavaš vratiti ono što je u međuvremenu postalo nešto drugo.
Koliko vam je bilo teško priznati sebi da je kraj, pogotovo nakon što ste javno dijelili svoju ljubavnu priču?
Jako teško. Naša je priča bila iskrena, nikad izgrađena na lažnoj slici. Uvijek sam dijelila realne trenutke, i lijepe i teške, naravno, neke sam ipak zadržala i za sebe. Ali priznati sebi kraj ne znači negirati prošlost. Naprotiv, znači poštovati ono što je bilo i svjesno donijeti odluku koja je ispravna. Ono što smo imali bilo je autentično i to će uvijek ostati dio mene.
U prošlom ste intervjuu spominjali terapije i zajednički rad na odnosu. Jeste li i ovog puta pokušali popraviti stvari ili ste jednostavno osjetili da više ne ide?
Naravno da smo pokušali. I to je važno naglasiti: radili smo na sebi i na odnosu, dugo i s iskrenom namjerom. Terapija nam je pomogla da se bolje razumijemo i da jasno vidimo što možemo, a što više ne možemo. Mislim da je upravo zahvaljujući tom radu i došlo do mirnog rastanka. Kad shvatiš da popravljaš nešto što više ne ide, onda je najzrelije prihvatiti.
Jeste li se bojali osude javnosti s obzirom na to da vas ljudi doživljavaju kao 'idealni par s Instagrama'?
Ne. Ljudi često vide samo djelić svakodnevice i na temelju toga stvaraju priču. No ja nikad nisam htjela biti ideal bilo kome. Živim stvaran život i uvijek sam pokušavala to prikazati. Važno je da ostanemo svoji. Kada si miran u sebi i siguran u odluku, osuda izvana ne može te dotaknuti.
Kako ste djeci objasnili promjenu i koliko vam je bilo teško gledati njihovu reakciju?
To je bio najosjetljiviji razgovor koji sam ikad vodila. S djecom sam oduvijek gradila odnos na povjerenju i nježnosti. Objasnili smo im da ih oboje volimo jednako kao i prije, da smo im uvijek tu, i da se ništa u njihovu svijetu ne mijenja u smislu sigurnosti i ljubavi. Djeca najbolje podnose promjene kad vide da roditelji surađuju i poštuju se.
Danas ste samohrana majka dvojice dječaka - kako ste se snašli u toj novoj ulozi?
Svašta naučiš putem. Ima dana kad misliš da si superheroj, i dana kad se pitaš kako ćeš stići sve. No takav je život svake mame, bez obzira na bračni status. Aleksandar i Rio moja su najveća snaga i najveća radost. Oni mi daju energiju i smisao, i u toj ulozi sam pronašla stabilnost, onog trenutka kad sam ih rodila.
Je li Jure i dalje prisutan u životu djece i kako ste postigli ravnotežu u tom dijelu?
Apsolutno. Jure je tata i njegova je uloga neupitna. Obiteljski se odnosi mijenjaju, ali roditeljska ljubav ne. Surađujemo u svemu što se tiče djece, dogovaramo se i trudimo biti tim. Naša djeca zaslužuju mir, toplinu i stabilnost, i to nam je najveći zajednički prioritet.
Uvijek ste isticali da vam je obitelj temelj svega. Kako izgleda vaš obiteljski život sada, kad se sve promijenilo?
Izgleda drugačije, ali i dalje lijepo, učimo se živjeti i nositi dostojanstveno i zrelo s okolnostima. Obitelj nije samo forma, nego emocija i odgovornost. Naša djeca imaju roditelje koji ih vole, i to je najveće bogatstvo koje im možemo dati. Dom se možda promijenio kao koncept, ali toplina nije.
Kako ste vi kao žena prošli kroz taj proces - od tuge i razočaranja do ponovnog pronalaska sebe?
Prošla sam kroz sve faze, od šoka i tuge, do prihvaćanja i mira. Naučila sam biti nježnija prema sebi i dopustiti si osjećaje umjesto da ih potiskujem. Danas sam zahvalna na svakom trenutku jer bez toga ne bih bila žena koja sam sada.
Što ste o sebi naučili iz ovog iskustva?
Naučila sam da sam snažnija nego što sam mislila, ali i da je ranjivost znak hrabrosti. Naučila sam da ne mogu sve kontrolirati, ali mogu birati kako ću reagirati. I ono najvažnije: naučila sam da je sloboda u miru, a ne u borbi.
Mnogi kažu da razvod nije kraj, nego početak. Imate li i vi danas taj osjećaj?
Da. Osjećam da je ovo početak jednog novog poglavlja, zrelijeg i mirnijeg. Nisam izgubila vjeru u ljubav, u ljude niti u budućnost. Samo sam počela gledati život drugačijim očima, ali sam i svjesna svojih blagoslova, pa u njima uživam.
Kad se maknu emocije, što vam je ostalo od tog odnosa - ljutnja, zahvalnost, nostalgija?
Zahvalnost. I poštovanje. Ostala je i neka nježnost prema svemu što smo zajedno proživjeli i prema svemu što smo izgradili. Ljutnje nema. To nije moj put i nisam takav čovjek. S vremenom ostane samo ono dobro i to je jedino što želim nositi dalje.
Postoji li dio vas koji još vjeruje u ljubav - možda drugačiju, zreliju, mirniju?
Naravno. Ljubav nije nestala. Samo se promijenila forma. Vjerujem u ljubav koja je tiha, stabilna i zrela. Vjerujem u ljubav koja donosi mir, a ne strah. I vjerujem da će pronaći put u moj život kada za to dođe vrijeme, zasad zaista želim biti sama i u miru sa svojom djecom i našom rutinom.
Kako izgleda vaš dan danas - kad nema više 'nas', nego samo 'ja'?
Moj dan ispunjen je djecom, poslom, prijateljima i vremenom za sebe. Učim ponovno slušati sebe, svoje potrebe, svoj ritam. Ima dana kad je teško, ali većina dana ispunjena je zahvalnošću. Naučila sam da je tišina također prostor u kojem se raste, koliko god imam naviku da bježim od tišine, ona je zaista potrebna.
Na društvenim mrežama djelujete smireno, fokusirano i sretno. Je li to stvarna slika ili još uvijek gradite svoj unutarnji mir?
To je stvarna slika, djelomično, ali ne zato što je sve savršeno, nego zato što sam naučila birati mir. Ima dana kad sam zaista tužna, ali to je normalno. Tuga ne znači da je odluka neispravna, već je ona dio procesa i polako prolazi. Mir nije stanje, nego odluka. Svaki dan iznova biram sebe, biram djecu, biram pozitivu. Proces je trajao, ali danas stojim čvrsto i s jasnom vizijom.
Tko vam je bio najveća podrška u svemu - i jeste li naučili tražiti pomoć kad je najteže?
Moja obitelj i nekoliko bliskih ljudi koji su vidjeli ono što javnost ne vidi. Njihova me podrška držala. Naučila sam i da je u redu osloniti se na druge, da ne moram sama nositi sve terete. To je jedna od najvećih lekcija iz ovog razdoblja.
Kad biste mogli poslati poruku onoj Meri s naslovnice iz proljeća 2025., što biste joj rekli?
Rekla bih joj da vjeruje u sebe i da se ne boji promjene. Da se ne drži ničega što je prestalo biti ljubav. Da će kroz sve proći dostojanstveno i da će ponovno pronaći smijeh. Rekla bih joj da će iz svega izaći jača, ali i mekša, i da će njezino srce ostati otvoreno. I da će njezina djeca, kao i uvijek, biti kompas koji je vodi točno tamo gdje treba biti.
