Na 67. rođendan koji bi slavio da je još uvijek s nama, 24. rujna, objavljen je postumni album kantautora Jurice Popovića naziva ‘Vojnik svjetla’ - njegova emotivna ostavština. Ovaj album simboličnog naziva sadrži dvanaest dosad neobjavljenih pjesama koje je Jurica stvorio tijekom svojih posljednjih godina, točnije 2023. Album nije samo glazbena kolekcija, već i svjedočanstvo njegove ljubavi, nade, borbe i života koji je prerano ugašen. A za njegovu partnericu, modnu dizajnericu i glazbenicu Matiju Vuicu, ‘Vojnik svjetla’ duboko je osobno iskustvo i emotivna posveta voljenom partneru, prijatelju i suradniku s kojim je provela više od 40 zajedničkih godina.
'Uvijek sam zvala Juricu moj Jure pa ću tako i sada. Moj Jure bio je nevjerojatno pedantan i uredan u slaganju i pohranjivanju svega što je radio. Nisam niti bila svjesna da je završio 12 pjesama, iako sam svaku slušala dok ih je stvarao. Odjednom se ukazao taj cijeli album na kojem je trebalo samo dovršiti neke detalje, isproducirati ga i dati mu dostojno pakiranje. Naizgled jednostavno, ali kad sam s Mihaelom (Mihael Blum mladić je s kojim je godinama surađivao), počela preslušavati, bilo je kao da se po prvi put susrećem s njima. Trebalo nam je oboma vremena da se saberemo i malo-pomalo sve dovršimo. Zacrtala sam već prošle godine da ga moram objaviti na njegov rođendan. Ništa se ne bi dogodilo da je kasnio, ali meni je bilo bitno. On je uvijek sve odrađivao u zacrtanom roku, nikada nije ni u čemu i nigdje kasnio, htjela sam da sve bude kako bi on to odradio. Igor Kelčec također je imao veliki zadatak, pronaći način kako osmisliti i upakirati izdanje, dostojno rođendanskog, odabrati fotografije, simbole, izvući Jurine misli i poruke, jer on ga je najbolje poznavao, prvenstveno kao prijatelj, a potom i čovjek koji je sve naše albume likovno oblikovao. Ovaj album i njemu je posebno značio i napravio je omot dostojan Grammyja. Svi smo mi u suzama pokušali iznjedriti našeg ‘Vojnika svjetla’', priča nam Matija koja je dala ime albumu.
'Tako sam ga odlučila nazvati, jer on to jest nama koji smo bili dio njegova ovozemaljskog života. Slaviti rođendan onih koji nisu više s nama oda je njihovu životu, i jedina sreća koju sam osjetila u proteklo vrijeme upravo je trenutak kad se 24. rujna pojavio u izlogu Croatia Recordsa, kad je njegov Dinamo isti dan pobijedio... Znala sam da je negdje sretan', ističe.
Album ‘Vojnik svjetla’ donosi niz pjesama koje govore o ljubavi, borbi, nadi i vjeri, a Matiju podsjećaju na Juricu i na sve ono što je u svojoj glazbi nosio - snagu ljubavi i duhovnu snagu koja nas vodi kroz život.
'Mogu pričati samo o tome kako ja doživljavam njegove pjesme i poruke, ali to je zasigurno jako subjektivno. Ali stihovi ‘Ljubav ne umire nikada, ona samo mijenja boje, tu je uvijek i sada, kao štit za oboje’, univerzalna su i najljepša poruka ovog albuma. Njegovi stihovi umiruju, daju nadu i onda kad je tematika najtužnija. ‘Ne daj se malena, šaljem ti anđela, na krilima noćnog leptira; tiho, tiše, da ti svira...’ Njegova vječna tema bila je kako svojom glazbom i stihovima učiniti nešto dobro za druge, slaveći ljubav, dijeleći pozitivne misli i bodreći. “Svatko ima neku svoju brigu; ustani i bori se; pogledaj u svoje srce; ono sjaji, ne boj se; sačuvaj u sebe vjeru; nikada ne predaj se...” Mogla bih tako nizati stihove, jer oni govore sami za sebe, ali opisuju i Juru i neku njegovu tihu misiju', kaže Matija koja ne skriva koliko naziv albuma odražava njegovu osobnost.
'Nije on nikada bio nametljiv, ni u čemu agresivan, možda i odviše samozatajan za nekoga tko se bavi glazbom. Možda je ovdje i pravi trenutak za reći da je njegov kantautorski rad proizlazio iz duboke tišine koju je naslijedio iz ratnih dana. Nije on volio o tome pričati, nije htio stavljati krivnju nikome i ničemu za gubitak sluha, ali ja znam koliko je truda ulagao i s kakvim se sve pomagalima morao koristiti da realizira svoju glazbu i, unatoč svemu, dijeli pozitivnu energiju. Baš sam zato ovaj album nazvala ‘Vojnik svjetla’. Svi oni koji su ga poznavali znat će o čemu govorim', govori Matija, koja je svoju privatnu i poslovnu priču s Jurom započela kao srednjoškolka u rodnome im Metkoviću, gdje su zajedno osnovali bend Trotakt, a nastavili su surađivati i u grupi Gracia.
Jedno drugome bili su partneri u svakom smislu te riječi i to su ostali do samoga kraja, Jurine prerane smrti u prosincu 2023.
'Uvijek smo navečer preslušavali pjesmu na kojoj je taj dan radio. Ja sam većinu dana provodila na poslu, volio je čuti moje mišljenje i uvažavao sitne sugestije. Danas kad ih slušam nije uopće isto, sasvim drukčije doživljavam svaku pjesmu, drukčije ih slušam, drugi im smisao sada dajem. Vjerujem da će tako svatko na svoj način doživjeti pojedinu pjesmu i stihove, ali u tome i jest ljepota', objašnjava Matija.
Jedna je od najdirljivijih pjesama ‘Divlji rogač’, koja evocira sjećanja na obitelj i djetinjstvo, ali i na gubitak koji je duboko pogodio Juricu.
'Na svakom je albumu imao pjesmu koja je na neki način posveta njegovoj obitelji bez koje je prerano ostao. Kad sam čula ‘Divlji rogač’, već mi je i naziv bio poseban. Okus rogača koji je jako volio, upakiran u sjetu i posvetu obitelji: ‘Slika dječjeg plača, okus divljeg rogača, iz dubine mladost vraća, otišli su davno mater i ćaća… Svima su nam suze iste, one su u duši čiste’', ističe 67-godišnja umjetnica, koja je bez voljenog Jure ostala prije gotovo dvije godine. U tom razdoblju najveću snagu dali su joj prijatelji i obitelj.
'Znate, kad ostaneš bez nekoga ili nečega što ti je ispunjavalo život i bilo najvažnije, počinješ analizirati sve, preispitivati, tražiti neku krivnju u sebi - jesi li negdje pogriješio, što je moglo biti drukčije, ta te tuga obuzme i zarobi i misliš da nema izlaza. Na neki čudan način niti ne želiš naći izlaz, postane ti dio života. Ljudi ti govore: “Ne bi on to želio, Jure bi volio da si sretna…”, žele te utješiti na sve načine, iz najboljih pobuda, a tebe to zapravo živcira. Znala sam ponekad grubo reći: “Što ti znaš što bi on želio”, ali nisu mi zamjerili. Prijatelji znaju što je ljubav, i njih voliš i bez njih ne možeš. Moje Renata i Marjana bile su dan i noć sa mnom u prvim mjesecima. Pričale su svašta da me zavaraju, da mi odagnaju misli... To je bilo baš slatko, ponekad i smiješno. I Edita koja je donosila hranu i još uvijek donosi, Dijana koja je zvala svaki dan... Stalno sam imala potrebu ići u Metković, misleći da sam mu bliže, pa bih odmah išla natrag misleći da mi je ipak u Zagrebu bliže. A prijatelji iz Metkovića vozili bi me, nikome nije bilo teško.... Još uvijek im to radim. Prijatelji su istinsko blago. Oni su naši zajednički ljudi, njima sam prvima odjurila odnijeti novi album. Po onom najvećem nevremenu moja me Giga vozila jer moralo je biti 24. rujna. Zajedno smo gledali Dinamo i na svaki gol vikalo se u kafiću moga Mete i Ane: “Evo Jure još jedan za tebe”, priča.
Iako se sve promijenilo od Juričine smrti, Matija je naučila kako živjeti s tugom.
'Putovala sam dosta, putovanja daju novu energiju, odvuku te od misli. Prijatelji mi nisu dali da predahnem, da potonem. Moje Seve, Ivana, Alka, Lora... Moram im svima biti zahvalna što su trpjeli moju tugu, jer nije to lako. Kad ti netko kaže: ‘Proći će, bit će lakše’, nisam to razumjela. Što će to proći? Danas kad čitam Jurin stih ‘Vrištim da me nebo čuje, a vrisak u grlu zastajkuje’ nekako shvaćam - ne prođe nego naučiš živjeti s tim. Njegove su pjesme melem za moju dušu kao što je i on bio svojim prisustvom, blagošću, razumijevanjem… Ne samo za mene nego i prema posve nepoznatim ljudima. Ne bi on volio da ga hvalim, nikada to nije činio, ali svemir zna kakvu je dušu dobio', ističe Matija.
Iako Jurica fizički više nije tu, njegovi duh i glazba i dalje prožimaju svaki kutak njezina života. Matija nastavlja dalje, nastavlja živjeti i raditi onako kako bi to Jurica želio. Tako i ovaj album nije samo glazbeni projekt - to je simbolična gesta, nastavak nečega što su zajedno gradili, stvarali i voljeli. Nije lako, ali zna da je to ono što Jurica očekuje od nje.
'Da, ja idem dalje, nastavljam svoj i njegov rad, dopuštam si plakati i smijati se bez grižnje savjesti, jer ja znam da bi moj Jure to želio. Znam da ću pronaći još neke njegove pjesme, on će mi reći gdje ih je pospremio kao što mi je rekao gdje ću pronaći njegov mobitel koji sam ljetos zagubila. Nije ništa slučajno, nije niti praznovjerje, tek sada znam da naše misli putuju, kao i naša djela, da se negdje susreću u nebeskim prostranstvima u kojima možemo dobiti odgovor, da je neuništiva energija dobrote i ljubavi. Zato znam da je tu: ‘I letim, letim, letim; svega se tada sjetim; s tobom pod ruku, kao na filmu; u proljeće, ljeto, jesen i zimu…; dok ljubav puni nam duše, zidovi ispred nas se ruše’, zaključuje Matija.
