Njezina kćer Paola početkom je rujna s veseljem zakoračila u novu životnu fazu, sin Ivano brani na nogometnim utakmicama, a Antonija Stupar Jurkin balansira između rasporeda treninga, školskih obaveza, obiteljskih rituala i novog poslovnog angažmana. Naime, nakon osmogodišnje medijske pauze, popularno televizijsko lice ponovno je na malim ekranima, ali s novim prioritetima i još snažnijim osjećajem onoga tko je i što želi.
'Dosta se toga danas vrti oko njihovih obaveza, ali to je normalno. Škola, treninzi, vikendom utakmice, putovanja… Svaki dan izgleda drugačije. Naučila sam da planovi uvijek moraju biti fleksibilni. Iako je ponekad naporno uskladiti sve obaveze, veseli me gledati kako odrastaju, razvijaju svoje interese i postaju sve samostalniji - to je zapravo najveća nagrada', priča nam 43-godišnja Zagrepčanka koja je samo za Story pozirala sa svoje dvoje djece, 14-godišnjom Paolom i 11-godišnjim Ivanom koje je dobila u 17 godina dugom braku s Ivanom Jurkinom.
Njihova je Paola nedavno postala srednjoškolka, što je za cijelu obitelj bio poseban trenutak, emotivan, uzbudljiv i pomalo stresan, kako to već zna biti.
'Upisala je gimnaziju i jako je sretna zbog toga. Trenira odbojku, pa sada kombinira školu i treninge, što zna biti izazovno, ali dobro se snalazi. Trudimo se kao obitelj uskladiti sve obaveze, da ima dovoljno vremena i za učenje i za sport, a opet da joj ostane i slobodnog vremena. Mislim da smo svi prošli kroz uzbuđenje, ona zbog nove faze života, a mi roditelji jer je to veliki korak. Možda sam ja bila čak i emotivnija od nje, ali to valjda ide s roditeljstvom', priznaje Antonija, čiji je sin još uvijek osnovnoškolac, ali i uspješni sportaš, golman NK Lokomotive iz Zagreba, a proglašen je najboljim vratarem u svojoj generaciji na državnim i klupskim natjecanjima. Antonija priznaje da ne može odoljeti kad ga gleda s tribina - njezina ljubav prema sportu i podrška sinu idu ruku pod ruku.
'Ja sam njegov najveći fan! Naravno da mu uvijek dajem podršku, ali ne mogu reći da sam baš tiha na tribinama. Ovisi o utakmici, ako je neka važna, onda sam i više nego strastvena navijačica, bodrim ga i živim svaki njegov potez s ponosom i veseljem. Najbitnije mi je da on zna da sam tu, da navijam za njega i njegov tim!', ističe.
Do sada su prilično uspješno prošli sve klasične faze odrastanja - od jaslica do prvih školskih torbi - no izazovi ne prestaju, samo se mijenjaju. U fazi kada kreću pubertetske mušice i kada djeca postaju sve samostalnija, Antoniji je važno da im ostane čvrsto sidro.
'Iskreno, svaka faza ima svoje izazove. Prvi dan škole bio je jako emotivan, prve bolesti stresne i neprospavane, a sada je možda najveći izazov pratiti njihovu sve veću samostalnost i prihvatiti njihove stavove, koji nisu uvijek isti kao naši. Ali to je zapravo i najljepši dio roditeljstva - učiš i ti s njima, rasteš paralelno uz njih. Najvažnije mi je da uvijek znaju da kod kuće imaju sigurnost i ljubav, bez obzira na sve. Trudim se prenijeti im vrijednosti poput poštenja, rada, empatije i vjere u sebe. Vjerujem da, ako to imaju kao temelj, sve ostalo s vremenom dođe na svoje mjesto', objašnjava.
Usprkos obavezama koje dolaze s ulogom mame tinejdžerice i sportaša, Antonija je ponovno pronašla prostor i za ono što joj je itekako blisko - televiziju. Nakon višegodišnje televizijske pauze, vratila se tamo gdje se uvijek osjećala kao kod kuće: pred kamere. Ovaj put u novom svjetlu, kao voditeljica emisije ‘Arhitekti i projekti’ na Novoj TV, gdje se bavi temama koje ju odavno inspiriraju - estetikom, kreativnošću i pričama o prostoru u kojem živimo.
'Poziv je došao pomalo nenadano, ali u savršenom trenutku. Tema me odmah osvojila jer spaja estetiku, kreativnost i inspiraciju - stvari koje me oduvijek zanimaju. Arhitektura i dizajn interijera nisu samo zidovi i namještaj, nego način na koji ljudi oblikuju svoj svakodnevni život. Upravo me to privuklo, prilika da gledateljima pokažemo kako nastaju ti prostori i što stoji iza ideja zbog kojih su domovi posebni', objašnjava Antonija, koja je televizijsku karijeru započela 2005. godine i tijekom petnaest godina postala jedno od najprepoznatljivijih voditeljskih lica.
Gledatelji su je pamtili po toplom osmijehu, prirodnoj prisutnosti i profesionalnosti u vođenju različitih formata. Nakon intenzivnog tempa na malim ekranima, uslijedila je svjesna odluka da se povuče i posveti obitelji, ali i osobnom razvoju.
'Bila je to kombinacija okolnosti i moje svjesne odluke. Nakon intenzivnih godina na televiziji osjetila sam da trebam predahnuti, biti više uz djecu i posvetiti se privatnom životu. Nije mi to bila laka odluka, ali bila je ispravna', priznaje. U tom periodu ‘tišine’ radila je iza kamera, proširivala svoje znanje i kompetencije te se okušala u novim izazovima.
'Radila sam na projektima iza kamere i to mi je otvorilo sasvim drugačiju perspektivu produkcije. Završila sam i privatno učilište, smjer društvene mreže i event menadžment. Krenula sam i u svijet PR-a, što je bilo jako zanimljivo i nimalo jednostavno, tražilo je puno učenja, prilagodbe i drugačijeg načina razmišljanja. Uživala sam u tom ‘iza kulisa’ segmentu, ali i u obiteljskoj svakodnevici i sporijem životnom ritmu', priča nam Antonija, za koju je povratak pred kamere bio prirodan, ali i uz malu dozu treme, kao što to često biva.
'Malo treme uvijek postoji, ali kamere su mi ipak dugo bile prirodno okruženje. Mogla bih reći da je to doista kao vožnja bicikla - možda prvih par okretaja nije savršeno, ali onda se sve vrati. Osjećaj je ugodan, zapravo uživam', kaže.
I dok na snimanju istražuje kako izgledaju domovi drugih ljudi, kod kuće joj je najvažnije ono što se ne vidi - toplina, povezanost i zajednički trenuci.
'Večere su nam važan trenutak kada se okupimo i ispričamo sve o danu iza nas. Vikendom pratimo Ivanove i Paoline utakmice, a ako se slučajno dogodi da nemamo obaveze, onda jednostavno uživamo kod bake na ručku i druženju s obiteljskim prijateljima', otkriva nam Antonija, koja danas jasno zna gdje su joj prioriteti.
