Novi glas hrvatske glazbene scene dolazi iz Vinkovaca, a njegovo ime već znaju i oni koji inače rijetko skrolaju po TikToku. Simpatični 19-godišnji Jakov Jozinović u rekordnom je roku osvojio publiku emotivnim izvedbama, iskrenim osmijehom i onim nečim posebnim što se teško opisuje, a lako osjeti. U njegovim pjesmama prepoznaju se tisuće ljudi, a iza kulisa on ostaje jednostavan mladić koji paralelno studira novinarstvo i sanja dan kada će napuniti Arenu Zagreb. S Jakovom smo razgovarali o svemu, od glazbe i fakulteta do ljubavi, prijateljstava i nostalgije za rodnim gradom.
Posljednjih se mjeseci vaš život potpuno promijenio. Jeste li se već naviknuli na to da vas ljudi prepoznaju i zaustavljaju na ulici?
Da. Istina, promijenio se, ali fotografiranje me doista veseli, svi smo mi na kraju ljudi od krvi i mesa i stvarno uživam u svemu što mi pjevanje donosi. Zapravo me to kad mi ljudi priđu najviše veseli jer onda me doista upoznaju i shvate kakav sam mimo pjevanja.
Kad biste mogli birati jednog svjetskog izvođača kojem biste otvorili koncert, tko bi to bio?
To bi definitivno bio Shawn Mendes, slušam ga odmalena i imamo baš sličan stil glazbe pa i izvođenja koncerata, odnosno ja taj stil još gradim, a on se već izgradio. Ali da, sto posto on.
Često ističete da se emocija ne može naučiti, već da dolazi iznutra. Je li vam se ikada dogodilo da vas ona toliko ponese na pozornici da potpuno zaboravite tekst pjesme?
Evo baš sam neki dan nastupao na Hvaru i izvodio sam pjesmu ‘U ljubav vjere nemam’ koju generalno svi već znaju, ali ovdje su je baš srčano i glasno pjevali. To mi je stvarno bilo fascinantno pa sam na tren zaboravio tekst, nisam znao što slijedi. Često mi se dogodi da me emocije ponesu, ali to su slatke muke!
Ako bi vaš glas imao boju, koja bi to bila i kako biste opisali tu nijansu?
Smeđa! Odmalena imam taj hrapavi glas i kao da imam neki pijesak u sebi. Ima tu negdje i malo zelene koja odaje neko veselje, ali smeđa svakako.
Studirate novinarstvo na političkim znanostima u Zagrebu. Kako vaši kolege reagiraju na to što vas istodobno prate na TikToku pred desecima tisuća ljudi, a onda sjedite pokraj njih u predavaonici?
Sve se ovo nekako dogodilo ljetos kad fakulteta zapravo i nije bilo, moji prijatelji s fakulteta znaju čime se ja bavim, ali simpatično mi je da me je nedavno zapratila moja omiljena profesorica s fakulteta!
Što vam ide bolje - polaganje ispita ili osvajanje publike?
Polaganje ispita jako je težak posao koji mi ne ide tako lako kao osvajanje publike, tako da sam za ovo drugo definitivno stvoren, a ne za ispite (smijeh).
Da sutra morate održati predavanje na fakultetu, koju biste temu odabrali i kako biste zadržao pažnju studenata kao što to radite na koncertima?
Mislim da bih bio baš zanimljiv profesor jer bih se puno više bazirao na nekim temama koje su nama mladima relevantne i koje nas okružuju, a ne na onima koje profesori često forsiraju, a svakako su zastarjele. Tema bi naravno bila glazba i njezino razvijanje, pa i izvođača u toj branši. Ali pored svega, inače bih jako, jako volio predavati marketing. To me zapravo najviše i zanima kao neki smjer u budućnosti.
Kada bi vaša prva autorska pjesma bila posvećena ljubavi, kako bi se zvala?
‘Stol za dvoje’, a upravo je to ime moje pjesme koja uskoro izlazi!
Biste li se ikada mogli zaljubiti u osobu koja uopće ne sluša glazbu?
Mislim da ne bih mogao jer se ne bismo mogli razumjeti. Meni je glazba sve na svijetu, a toj osobi morala bi biti barem nekim dijelom. Glazba dosta govori o ljudima, kakvi su.
Dolazite iz Vinkovaca, a sada živite u Zagrebu. Što vam je glavni grad dao, a što uzeo u odnosu na rodni grad?
U Zagrebu živim posljednjih godinu dana otkako sam došao na fakultet. Zagreb mi je dao sve što mi Vinkovci nisu mogli dati, a jedino što mi je uzeo zapravo je vrijeme. U metropoli je promet strašan i cijeli dan nekad prođe na to. Ali da, Zagreb mi je dao sve. Uostalom, da nisam došao, moj glazbeni put bio bi teži, zapravo i nemoguć.
Kad vas uhvati nostalgija za Vinkovcima, što vam prvo padne na pamet - jelo, mjesto ili miris koji vas vraća kući?
Prvo su što mi pada na pamet moj kafić i moji ljudi. I naravno roditelji i rodbina jer nekad se doslovno hvatamo, ali naravno uvijek nađem za njih vremena.
Kad biste mogli jednu stvar preseliti iz Vinkovaca u Zagreb, što bi to bilo?
Moj najdraži vinkovački pub.
S Matijom Cvekom postali zbližili ste se i privatno i poslovno. Tko od vas dvojice ima bolji smisao za humor, a tko za ritam?
Budući da on ima nevjerojatan smisao za ritam i zna sve o glazbi, moram reći da ja imam bolji smisao za humor. Često pomislim kako je to dobro kad si zabavan i sam sebe nasmiješ.
Imate li neku internu foru koju još nikada niste podijelili s publikom?
Naravno, ali interna je.
Kad biste vi i Matija otvorili zajednički restoran, kako bi se zvao i što bi bio specijalitet kuće?
Meni se jako sviđa njegov brend ‘Kuća s vrtom’ i sve što rade oko toga mi je ‘wow’ pa bi bilo super da se baš tako zove. Uvijek me zanimala ta branša i volio bih jednog dana imati svoj restoran, tako da dobru ste mi ideju dali. U tom restoranu bilo bi najviše dobrih vina, a i kako sam ja Slavonac - bilo bi kulena i kobasica.
Da možete poslati poruku onom 16-godišnjem Jakovu prije nastupa na Supertalentu, što biste mu rekli u tri riječi?
Samo budi svoj. U tri riječi, doslovno.
Imate li neki mali ritual ili praznovjerje prije nastupa bez kojeg ne izlazite na pozornicu?
Nemam, ali možda je još rano za to. Možda bude. Vidjet ćemo.
Slobodan ste - što djevojka mora imati da bi osvojila vaše srce?
Izgled je ono što te privuče, ali karakter te zadrži. I, naravno, mora imati smisao za humor.
Za kraj, da niste pjevač, biste li bili ozbiljan novinar, nogometaš ili možda tiktoker koji recenzira bureke?
Bio bih tenisač! To je moja neprežaljena ljubav, trenirao sam ga pet godina i volio bih mu se vratiti. Pored toga, bio bih glumac! Gluma me baš zanima i svakako se nadam da ću pronaći vremena i za to, ali o tom potom. TikToker svakako ne bih bio nikada.
