'Mi s temama živimo 24 sata na dan, pa čak i nakon emitiranja priloga do razrješenja slučaja. Nepravda koju ljudi doživljavaju izaziva razne emocije, od ljutnje do suza. Znam se i rasplakati, neke ljudske sudbine zaista duboko pogode. Najljepše je, pak, kad se stvari nakon emitiranja doslovce preko noći pokrenu, promijene i okrenu našim sugovornicima život na bolje. Kada nepravda bude ispravljena, e to je ono što nas motivira i osjećaj je to koji nas drži toliko godina upornima', govori Ema Branica.
Voditeljicu i reporterku od 4. rujna gledamo u novoj, 19. sezoni istraživačke emisije 'Provjereno' Nove TV. I u novim emisijama davat će glas onima koje se ne čuje, otvoriti brojne društveno relevantne teme i donijeti priče koje moraju biti ispričane.
Počinje nova sezona emisije ‘Provjereno’, možete li otkriti neke od tema kojima ćete se baviti?
Nemamo običaj otkrivati teme ili previše detalja, ali ovog nam se ljeta nešto dogodilo. Naime, kriminalna skupina koristi moje ime i ime emisije da bi pozivala ljude na ulaganje u lažne investicijske platforme. E pa neće im to proći, odlučili smo se detaljnije baviti ovom temom, zato ne propustite novu sezonu i početak ‘Provjerenog’ 4. rujna.
Je li entuzijazam i dalje jednak kao prije 17 godina kada ste se pridružili ‘Provjerenom’?
Nevjerojatno, ali je! Pitam se često hoće li to ikada splasnuti. Taj trenutak kada se vratimo s ljetne stanke kao da me lansira u neku drugu dimenziju, sve se zahuktava, uzbuđenje raste i adrenalin je sveprisutan. Ni mrvicu slabiji nego na početku.
Kako danas gledate na tih 17 godina?
Sad već krećem prema 18 godina, dakle punoljetnosti. Te su godine bile uzbudljive, lude, neopisive, poučne, mogla bih knjigu napisati. Zapravo, kada stanem i pogledam unatrag, iznimno sam ponosna na nas nekoliko koji smo tu gotovo od samog početka i koji smo učinili ‘Provjereno’ onime što jest.
Koliko ste se promijenili u tom razdoblju?
Zaista puno. Odrasla sam, više nas je odraslo s emisijom, postali smo neki ozbiljni ljudi, u šali kažemo stari. Zaista me novinarski rad promijenio, izgradio, očvrsnuo, a s druge strane razvio um tako da bolje razumijem i osluškujem druge. Rad s ljudima težak je, ali neprocjenjiv. Naučio me mnogočemu, kao i drugačije gledati na svijet.
Koja priča vam se posebno urezala u pamćenje?
Ima ih toliko da mi je teško izdvojiti samo jednu. Svaku su obilježili iznimno hrabri, dobri i plemeniti ljudi naspram sustava ili ‘zlikovaca’. Ljudi s kojima smo zajedno glasno rekli ‘ne’ nepravdi, ponekad i učinili čuda, a to možemo samo zajedno. Bez ljudi nema ni priča.
Ima li neka priča koju niste mogli ispričati, na kojoj ste radili, ali je publika nikada nije vidjela?
Ne, radimo na mnogo priča koje ponekad traju doista dugo, čak i godinama. To je pozadinski rad, nije sama izrada. Da bismo krenuli u izradu, priča mora imati sve. U suprotnom, čekamo da se prikupi kakav novi dokaz ili da se nešto dogodi kako bismo krenuli snimati. To ne računamo pod termin ‘priča’, to je život koji se događa, ponekad postane reportaža, ponekad ne. Baš je ta kriminalna organizacija koju sam spomenula na početku ciljala na to, da postoji neka ‘zabranjena emisija’, ali toga nema, lažno je poput njihove platforme za ulaganje i obećanje o brzoj zaradi.
Nažalost ste se susreli i s brojnim prijetnjama. Kako na njih reagirate, kako se njima nosite?
Takvi neugodni i nepoželjni događaji nažalost su sastavni dio posla. Srećom, ne događaju se svaki dan. Ni najmanje nije ugodno, ali moramo biti hladne glave. Procedura je jasna, sve se prijavljuje policiji, a mi pokušavamo ostati mirni i staloženi. Jednostavno nastavimo raditi svoj posao, takve nas stvari ne obeshrabruju.
Kako vaša obitelj i zaručnik reagiraju na opasnosti kojima ste izloženi zbog posla?
Naravno da im nije lako, ali imaju povjerenja u moju procjenu. Ponekad se može dogoditi nešto na što ne možemo utjecati, kao što je bio fizički napad na mene. To je nešto što se, nažalost, može dogoditi uz svu moguću procjenu i zaštitu. Zaručnik, roditelji, sestra, cijela obitelj bila je zabrinuta. Srećom, bila sam samo natučena i iščašena, a glavu mi je dijelilo tek nekoliko centimetara od betonskog mosta. Mnogi mi govore da bih taj dan mogla slaviti kao drugi rođendan. Naučila se i obitelj s vremenom na taj stres. Zaručnik ponekad zna u šali reći: „Što nema neki muškarac koji bi mogao napraviti taj prilog?”, ali mi smo ‘girl power’ redakcija i nema toga što ne možemo. Usto, moji znaju koliko sam uporna i tvrdoglava.
Što gledate da se opustite?
Najviše me opušta gledanje animiranih filmova s nećacima. Osim što su napravljeni da budu duhoviti i nama odraslima, nema ništa ljekovitije od spontanog dječjeg smijeha. Drugo je sušta suprotnost, a to su kriminalističke serije. Često me znala zabrinjavati činjenica da me baš to opušta, ali shvatila sam da je to zato što u takvim serijama na kraju ipak pravda bude zadovoljena.
Kako ste proveli ljetni odmor?
U Zagrebu sam kao doma, a kad dođem na svoj otok onda sam zaista doma. Uživala sam. Kupala se, kuhala, ‘gradelavala’, uživala s partnerom i obitelji. Puno nas je i nikada nije dosadno. Ljeto je moje najdraže godišnje doba. Obožavam svaku zraku sunca, kupanje i mogućnost da sam s obitelji od 0 do 24 jer inače nemam tu privilegiju.
Koliko često iz Zagreba pobjegnete na more, kod zaručnika?
Svakom prilikom! Često me pitaju ljudi kako mi se da kada je ružno vrijeme i zima, ali ima nešto predivno u tišini i miru otoka zimi. Sa psima šetamo u prekrasnoj prirodi ili, ako su padaline, pečemo palačinke i gledamo filmove. To je moja terapija.
