Ovo su najljepši tjedni za Arianu i Miju Matića, koji u potpunosti uživaju sa svojom bebom, malenim Leom koji je na svijet došao 2. srpnja.
'Leo je osvojio sve čim je stigao. Plače samo kad treba promijeniti pelenu, kad je gladan ili kad se želi nositi. Nije prezahtjevan, sve je to u nekoj normalnoj mjeri', govori ponosni tata koji nam je opisao kako protječu prvi tjedni s dječakom koji je odmah postao mezimac cijele obitelji.
'Sad smo već u trećem tjednu, ali osjećaj mi je kao da su prošla tri mjeseca. Vjerojatno zbog isprekidanog sna i smjenskog rada, budući da radim noćne. Tempo nam je intenzivan, ali ujedno i poseban. Sve je novo, izazovno, ali predivno', opisuje Mijo koji je hrvatsku javnost osvojio kao 'Gospodin savršeni' u drugoj sezoni istoimenog showa na RTL-u.
Iako tamo nije našao 'onu pravu', ljubav svoga života upoznao je nekoliko godina kasnije, a za svoju suprugu, flautisticu svjetskoga glasa Arianu Piknjač Matić ima samo riječi hvale.
'Najljepše mi je gledati suprugu s našim djetetom i kako se vole, kako uživaju jedno u drugome. Ta me njihova povezanost svaki put dirne. Srce mi je ogromno kad ih vidim zajedno. Tada mi ništa nije teško. Ariana je imala dug i težak porod, trajao je skoro 23 sata od induciranja jer mali nikako nije htio van. Očito mu je bilo lijepo u trbuhu. Volim se šaliti da mu je lijepo kod mame', opisuje i otkriva kakva je Leo beba.
'Tek punimo mjesec dana i zasad mu se sve svodi na jelo i spavanje, iako nas je neki dan iznenadio pa prvi put prespavao skoro šest sati u komadu. Rodio se s 53 cm i 4170 grama i već je tad izgledao kao prava velika beba s dosta kose, pa mu nekad napravim 'beckhamicu' i onda se svi smijemo. Baš je presladak, ovako malen, s tim sitnim nožicama i prstićima… A njegov miris, to je nešto posebno, obožavam. Volim slušati zvukove koje ispušta dok ga mama doji, to mi je jedan od najnježnijih trenutaka koje sam ikad doživio', emotivno opisuje 33-godišnjak.
Iako sve rade sami, kada je potrebno, mladi roditelji imaju i pomoć cijele obitelji koja je presretna što imaju novog člana - malog šefa.
'Imamo stvarno veliku podršku, s obje strane. Prvih tjedana s nama je bila Arianina mama, najviše da pomogne kad ja idem u noćnu smjenu, jer Ariana se još oporavljala i trebala joj je pomoć oko svega dok ne zacijele rane. Kad je njena mama otišla, uskočila je njezina mlađa sestra, koja studira psihologiju pa se zezamo da kod nas uživo ima praksu iz razvojne psihologije i nema bolje škole ni fakulteta od majčinstva za život. Pomažu i moji roditelji, a u pripravnosti su sestrična i teta. Svi su nam blizu i uskaču kad god zatreba. Netko donese ručak, netko pripazi na nešto… Stvarno smo se super organizirali i svi dajemo svoj dio. Mali nas je sve okrenuo naglavačke, on je ‘The Boss’ i sve se vrti oko njega. Tako i treba, jako smo mu se veselili svi', govori Mijo koji ne krije koje su do sada bile neke od težih strana brige oko male bebe.
'Definitivno porod i početak dojenja. Porod je trajao dugo, bio je težak, ali Ariana je to iznijela junački i s nevjerojatnom snagom. Nakon toga odmah dojenje svaka dva-tri sata, dok se još nije ni stigla oporaviti… Bila je iscrpljena, ali nije odustajala. Ja bih bio s njom dvije noći pa sam išao na posao. Nije bilo lako, ali skupa smo gurali. U tim prvim danima najviše smo pomagali njena mama i ja, a tada sam stvarno shvatio kolika je snaga i volja u majkama', govori i dodaje:
'Bilo je trenutaka kad bi se kroz suze izdojila u bočicu ili Lea stavila na sebe samo da ga umiri, jer čim bi došao na njenu sisu, sve bi prestalo kao da mu ona daje utjehu na sve te nove podražaje i nepoznato. Ja sam pokušavao pomoći, ali ta povezanost majke i djeteta - to je nešto sveto. Kod nas je ta 'magična sisa', kako se znamo šaliti, nešto što ništa ne može zamijeniti, a nude se razni proizvodi za umirivanje beba', nježno opisuje Siščanin koji se prošle godine u svoj grad sa suprugom preselio iz Zagreba.
Tu su savili obiteljsko gnijezdo, a kako je prije nekoliko mjeseci objasnio za Story, to je idealan grad za odgoj djeteta.
'Preseljenje nam je financijski olakšalo život, što nam posebno znači sada kada dolazi beba. Grade se i proširuju novi vrtići. Uživamo u šetnjama, a sve nam je nadohvat ruke - nogometni teren s atletskom stazom, škole, bazen, dvorane, parkovi za vježbanje i dječja igrališta. Zanimljivo mi je kako se sve posložilo. Nikad ne bih rekao da će moje dijete imati sličan početak kao ja u kvartu u kojem sam odrastao, ali život ponekad ispiše i lijepe priče. Lakše je jer se svi međusobno poznajemo, a puno prijatelja iz moje generacije sada također ima djecu slične dobi. U manjoj sredini lakše je pratiti što se događa, osjećaj zajedništva jači je, a okruženje djeluje sigurnije - iako, naravno, živimo u vremenu brzih promjena i tehnologije. Sviđa nam se taj ritam života, nekako je prirodniji i topliji za odrastanje', zaključuje.
