Nakon crkvenog vjenčanja koje su prije mjesec i pol dana proslavili u krugu obitelji i prijatelja, nogometaš NK Osijeka Roko Jurišić i njegova supruga Ivana zaputili su se na dugoočekivani medeni mjesec. Osam dana na rajskim Maldivima donijelo im je potreban predah, ali i mnoštvo emocija jer su prvi put bili razdvojeni od jednogodišnje kćeri Izabel.
'Otišli smo nakon vjenčanja i ondje proveli osam predivnih dana, i to onako kako inače volimo - zajedno, bez minute odvojenosti. Budući da je naš svakodnevni život prilično turbulentan, ovaj nam je mir iznimno godio, a posebno Roku koji je itekako zaslužio predah nakon naporne sezone. Iako mogu reći da sam i ja zaslužila predah jer biti mama, pogotovo uz svoj posao, posao je bez pauze i odmora', iskreno kaže uspješna poduzetnica.
Boravak na otoku bio je prepun zajedničkih aktivnosti koje su im pomogle da se još više povežu i ponovno posvete sebi kao paru.
'Otok na kojem smo boravili nudio je zaista mnogo sadržaja, a mi smo uživali u brojnim aktivnostima poput druženja s dupinima, ronjenja, večera u dvoje i opuštajućih masaža. Svi restorani na otoku bili su posebni - sve se pripremalo svježe, s puno pažnje i ispred vas, što je svaki obrok pretvorilo u pravi doživljaj. Iako je najveći doživljaj ipak bio večerati u restoranu tri metra ispod mora', prisjeća se.
Posebno ih je, kaže, oduševila privatnost koju su imali. 'Iskreno, sve je bilo toliko divno da ne možemo izdvojiti nijednu stvar koja nam se nije svidjela. To je zaista raj na zemlji. Imali smo potpunu privatnost jer su nas smjestili u poseban dio s tek pet paviljona, što nam je osiguralo mir i intimu. Pun je pogodak bio što smo se s vile na moru prebacili na dva dana u vilu na kopnu pa smo iskusili i taj doživljaj. Posebno nas je oduševila hrana - iako nam je to na putovanju često izazov, ovdje je svaki obrok bio savršen.
Premda su uživali u zajedničkom vremenu i sadržajima na otoku, razdvojenost od kćeri nije prošla bez suza. 'Putovanje smo dugo planirali i lomili se oko toga hoće li s nama ići i Izabel. Na kraju smo, teškog srca, odlučili da ostane u Splitu s obje bake i oba djeda. Naši su se roditelji okupili i zajednički brinuli o njoj', kaže Ivana i dodaje kako je ovo najduži period koji je provela bez kćeri.
'Prvi smo put bile razdvojene kad sam išla po vjenčanice, ali tada je to trajalo samo tri dana. Ovo je bilo znatno duže i meni osobno predugo jer smo inače 24 sata zajedno. Na Maldivima smo se stalno čuli videopozivima, a gotovo svaki završio bi mojim suzama. Roku, koliko god je zbog prirode posla navikao biti odvojen od nas, svaki put sve teže padne razdvajanje, tako da je i on ovog puta bio pretužan. Navečer bismo uz večeru često zajedno gledali njezine videe i jedva čekali vratiti se doma da nas zagrle te sitne ručice jer nijedan odmor ti ne može nadomjestiti tu ljubav', iskreno priznaje i dodaje kako je naposljetku to ipak bila ispravna odluka.
'Smatram da je, koliko god nam je bilo teško, to ipak bila ispravna odluka jer smo nas dvoje bili jako umorni od dužine puta. Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da je bila s nama i koliko bi je taj put izmorio. Nakon Maldiva produžili smo u dječji hotel kako bismo nadoknadili propušteno vrijeme s njom', objašnjava.
Ivana i Roko svjesni su koliko roditeljstvo mijenja dinamiku para pa im je ovaj bijeg poslužio i kao prilika da se podsjete na to koliko je njihova povezanost važna.
'Obožavamo svoju roditeljsku ulogu jer to je u konačnici smisao prave ljubavi i najveći dokaz da je sve kroz što smo prošli vrijedilo. Roko i ja jako smo povezani i sve radimo zajedno, rijetko se razdvajamo. Zato nam je bilo neobično odjednom imati toliko vremena samo za sebe, bez Izabel, jer znamo koliko pažnje i prisutnosti ona traži. Ipak, to vrijeme bilo je važno za nas kao par.
Od crkvenog vjenčanja u Zagrebu nije prošlo puno, no Ivana i igrač Osijeka u braku su zapravo već godinu dana.
'Roko i ja organizirali smo vjenčanje kako bismo svoju ljubav potvrdili pred Bogom i zajedno proslavili i građanski dio braka, jer u tom sam periodu bila trudna i maksimalno smo pazili da sve bude u redu dok se trudnoća ne iznese. Naša je ideja otpočetka bila da se to dogodi nakon rođenja Izabel, kako bih se mogla potpuno opustiti i kako bismo sve mogli isplanirati s ljubavlju, a ne u žurbi. Nije nam to bilo važno zbog same forme vjenčanja i slavlja, već zbog tog duhovnog trenutka - potvrde naše ljubavi pred Bogom nakon četiri predivne godine zajedno', objašnjava lijepa Splićanka.
Crkveno vjenčanje bilo je kulminacija njihove ljubavne priče, a dan koji su dugo iščekivali nadmašio je sva očekivanja.
'Taj mi je dan bio savršen. Toliko dragih ljudi, obitelj i zajednički prijatelji, na jednom mjestu - ljudi koji su došli iz svih dijelova Hrvatske. Osjetiti to zajedništvo i ljubav u zraku bilo je nešto najljepše. Svaki trenutak tog dana ostao mi je urezan u sjećanje - od samog okupljanja, ulaska u crkvu, izgovaranja zavjeta pred oltarom, pa do prvog plesa, plesa s tatom i svih dirljivih trenutaka večeri. Srce mi je bilo prepuno', prisjeća se Ivana.
Ubrzo nakon romantičnog slavlja uslijedila je svakodnevica u troje. Roditeljstvo im je, kako priznaje Ivana, donijelo ogromne promjene i u životu i u odnosu.
'Roditeljstvo je samo po sebi veliki izazov, osobito kad dođe prvo dijete, a nama je bilo još teže jer smo u gradu bez obitelji i oboje u radnom statusu. Tranzicija je velika i zahtijeva prilagodbu - cijeli ti se život promijeni i sve počinješ podređivati novom prioritetu, djetetu', govori Ivana i naglašava kako je važno da žene o toj fazi progovore otvoreno.
'Danas se, nažalost, premalo priča o toj postporođajnoj tranziciji i o osjećajima majki u tom razdoblju. Mislim da bi bilo iznimno važno da se o tome govori iskreno i bez uljepšavanja. Nijedna se majka ne rađa s kompletnim znanjem i samopouzdanjem - sve to dolazi s iskustvom, uz brojne emotivne promjene koje se događaju u toj fazi života.
Ipak, unatoč svim izazovima, njih su dvoje postali snažan tim.
'Tek kad sam rodila, stvarno sam osvijestila koliko sam sretna što je baš Roko otac mog djeteta. On je nevjerojatno brižan, uvijek želi pomoći, pun je strpljenja i razumijevanja. Roditeljstvo nas je dodatno povezalo', govori Ivana i priznaje da su prvih nekoliko mjeseci najveći izazov bile neprospavane noći.
'Izabel nije spavala pa sam nakon tri mjeseca odlučila da spavamo u odvojenim sobama kako bi se Roko mogao odmoriti zbog prirode svog posla. Za utakmice i treninge treba biti odmoran i koncentriran. Imali smo i tetu čuvalicu koja nam je pomagala nekoliko puta tjedno ', dodaje.
Obitelj Jurišić naposljetku je pronašla svoj ritam u kojem uživaju zajedno.
'Naši jutarnji rituali počinju kavom - ponekad kod kuće, a ponekad u parku s Izabel, ovisno o vremenu. Najdraže nam je dočekati tatu s treninga i svi zajedno ručati. Tijekom dana uglavnom je igra i samo igra s Izabel. Roko je preuzeo večernje kupanje - to je njihov poseban ritual. Nakon što je uspavamo, nas dvoje volimo uzeti svojih pet minuta, pogledati neki film i na miru završiti dan.
Na pitanje kako uspijeva balansirati karijeru i obitelj, Ivana iskreno kaže: “Nije lako, ali kad se dobro organiziraš i znaš postaviti prioritete, sve se može. Izabel nam je uvijek na prvom mjestu, ali ja sam uz nju i dalje aktivna i radim. Kada imam vrijeme za posao, trudim se biti maksimalno učinkovita, a onda se opet posvetim ulozi mame. Sve je stvar ravnoteže i dobre organizacije”.
Ovoga ljeta obitelj je morala promijeniti planove za odmor zbog Rokove ozljede i operacije. Iako nije riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu, zahtijeva mirovanje.
'Zbog svega toga trenutačno živimo bez velikih planova, fokusirani na sadašnji trenutak. Prioritet nam je Rokov oporavak i obiteljski mir. Svaki trenutak zajedno nam je dragocjen. Kad uhvatimo priliku za odmor, najčešće ga provodimo kod mojih u Splitu ili kod njegovih u Zagrebu. Ako sve bude u redu, možda stignemo i na kratki izlet, ali najvažnije nam je zdravlje i zajedništvo', zaključuje Ivana.
