Razvod je neizbježan - mjesecima su pisali europski tabloidi. Ona je bila tiha, često odsutna. On je davao odmjerene izjave, rijetko je spominjao emocije. Sve do prošlog tjedna, kad je 47-godišnja princeza Charlene stala pred mikrofon i izgovorila riječi koje nitko nije očekivao: 'Alberte, znaš da sam uvijek uz tebe, baš kao i svi Monegažani. Uz tebe smo, svim srcem, kako bismo štitili Monako i njegovu budućnost pod tvojim vodstvom. Volimo te, podržavamo i zahvaljujemo ti što si tu za nas'.
Te riječi, izrečene 13. srpnja na Red Cross Gala večeri u Monaku, promijenile su ton cijele priče. Bila je to prva javna gesta bliskosti nakon godina šutnje, špekulacija i misterioznih izbivanja iz javnosti. Princeza Charlene, odjevena u svijetloplavu haljinu dizajnera Elia Saaba, zračila je smirenošću dok je 67-godišnjem suprugu, princu Albertu II. od Monaka, čestitala na 20 godina vladavine zemljom. Bio je to neočekivan obrat u kraljevskoj sapunici koja već godinama puni naslovnice.
Princeza Charlene i princ Albert upoznali su se 2000. godine na plivačkom natjecanju Mare Nostrum u Monte Carlu. Ona, tada 22-godišnja profesionalna plivačica i olimpijka, bila je obična djevojka iz Južnoafričke Republike. On, sin slavne glumice Grace Kelly i princa Rainier III., bio je već dugo jedan od najpoželjnijih neženja na svijetu.
'Nije to bila ljubav na prvi pogled. Bila je to više fascinacija. Bio sam znatiželjan. Htio sam je upoznati. No sve se razvijalo postupno', izjavio je princ Albert koji je u to vrijeme već imao dvoje izvanbračne djece. Njihov odnos rastao je polako, iz prijateljstva i uzajamnog poštovanja, a konačno ih je spojila ljubav prema sportu. Charlene je bila sportašica, a Albert olimpijac i član Međunarodnog olimpijskog odbora. Zajedno su se prvi put javno pojavili 2006. upravo na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu. Zaruke su uslijedile četiri godine poslije, a vjenčanje 2011. pratio je cijeli svijet. Civilno vjenčanje održano je 1. srpnja, a samo dan kasnije crkveno s velikim slavljem od 850 uzvanika u Kneževoj palači u Monte Carlu. No umjesto bajke, svijet je gledao princezu koja plače.
Na ceremoniji vjenčanja Charlene je lila suze koje su tabloidi odmah proglasili krikom upomoć. Francuski mediji pisali su kako je Charlene navodno čak tri puta prije vjenčanja pokušala pobjeći iz Monaka u Johannesburg. No zaustavili su je u Nici. Razlog bijega bile su informacije koje su došle do nje o Albertovoj nevjeri. Navodno je saznala i za još jedno izvanbračno dijete koje je začeto 2005. dok je bila u vezi s monegaškim prestolonasljednikom koji danas ima nekoliko izvanbračne djece, a samo je dvoje od njih priznao.
Brak je, usprkos početnim olujama, opstao. Godine 2014. dobili su blizance - Gabriellu i Jacquesa. I taman kada su javnost i mediji počeli vjerovati da je Charlene pronašla svoje mjesto u ovoj bajci, uslijedili su novi problemi. Princeza je često znala izbivati iz javnosti, a onda je početkom 2021. otišla u Južnu Afriku na humanitarnu misiju. I ondje je ostala gotovo cijelu godinu. Službena verzija glasila je da je princeza ostala u Africi zbog komplikacija uslijed otorinolaringološke operacije, no šutnja dvorca, njezin fizički izgled i izostanak sa službenih dužnosti pokrenuli su novu lavinu nagađanja. Nakon povratka iz Južne Afrike uslijedio je još jedan šok - princeza se povukla u privatnu kliniku u Švicarskoj, navodno zbog iscrpljenosti. Njezina odsutnost trajala je gotovo cijelu godinu. Tijekom tog razdoblja Albert je sam obavljao sve protokolarne dužnosti, a glasine o razvodu, dogovorenom životu i kraljevskoj farsi samo su se pojačavale.
No iako se činilo da sve vodi prema kraju braka, to se nije dogodilo. Naprotiv, 2025. postala je godina njihova javnog povratka. U svibnju su dali zajednički intervju za La Gazette de Monaco u kojem je Charlene priznala da je bilo teško, ali da nikada nije željela napustiti svoj dom.
'Sve te glasine… To je kao da netko piše knjigu o vašem životu, a vi niste ni pročitali prvu stranicu', izjavila je tada.
Njezina izjava na prošlotjednoj gala svečanosti samo je potvrdila to da ako i jesu prošli kroz krizu, prošli su je zajedno. Dok su plesali do ranih jutarnjih sati, držali su se za ruke - ne prisilno. Barem se činilo da iza tih pogleda i dodira više nije stajao samo puki protokol.
