Za voditeljicu Mirnu Maras Batinić putovanja su mnogo više od obilaska znamenitosti - to su trenuci povezivanja, otkrivanja i zajedničkih doživljaja koji se pamte cijeli život. Ovoga puta 46-godišnja Zagrepčanka spakirala je kofere te sa suprugom Željkom i njihovom 8-godišnjom kćerkomMeri krenula put Španjolske, u avanturu koja je spojila energični Madrid i bajkovitu Sevillu.
Željela je doživjeti zemlju kroz hranu, glazbu, svakodnevicu - ali i kroz oči svoje djevojčice, koja je prvi put osjetila duh juga Europe. U ovom razgovoru otkriva nam zašto su je španjolske ulice ganule do suza, kako izgleda obiteljski ritam na putu i zašto su improvizacija i sladoled često najbolji vodiči.
Što vas je privuklo da baš ove godine posjetite Madrid i Sevillu?
Već neko vrijeme želim istražiti Španjolsku malo detaljnije, ne samo kroz poznate turističke točke, nego osjetiti kako ljudi stvarno žive. Madrid me privukao svojom energijom, a Sevilla - to je bila ljubav na prvi pogled još preko fotografija. Ove godine nekako se sve poklopilo - vrijeme, raspoloženje, i Meri je bila taman dovoljno velika da sve to doživi s nama na pravi način.
Jeste li prije već bili u Španjolskoj ili vam je ovo bio prvi put?
Bila sam jednom davno, ali to je bilo kratko i u sklopu posla. Ovo je prvi put da sam imala priliku uistinu živjeti Španjolsku, upiti ritam, mirise, okuse… I gledati sve to kroz oči svoje kćeri - to je sasvim novo iskustvo.
Kako izgleda jedno obiteljsko putovanje kada ga planira Mirna Maras Batinić?
Organizirano, ali s dovoljno prostora za spontanost. Volim unaprijed istražiti što želimo vidjeti, pogotovo s djetetom - da ne gubimo vrijeme na licu mjesta. Ali isto tako, pustimo se ulicama, osluškujemo gdje nas dan vodi. Ključ je balans - malo kulture, malo igre, malo delicija i sladoleda!
Koji je bio omiljeni trenutak vaše kćeri Meri? Je li i nju zarazio taj španjolski duh?
Apsolutno! Mislim da se zaljubila u Sevillu dok smo gledale jedan ulični flamenco nastup na TV-u. Bila je očarana glazbom, pokretima, emocijom. Poslije je pokušavala plesati po stanu kao prave plesačice. Kaže da joj se Španjolska jako sviđa i da bi voljela ići opet.
Putovati s djetetom često zahtijeva drukčiju dinamiku. Jeste li morali mijenjati planove u hodu?
Naravno, to je gotovo pravilo. Nekad planiramo posjet muzeju, a završi dan u parku ili na vožnji turističkim busom jer je to njoj bilo zanimljivije. Ali to je čar - naučiš pustiti kontrolu i uživati u neplaniranom. Ali moram je i pohvaliti, odradila je kilometre i kilometre šetnje, bez problema.
Na koji način onda birate aktivnosti koje će biti zanimljive i vama odraslima i djeci?
Uvijek tražimo nešto interaktivno - recimo, muzeji s dječjim kutkom, radionice, zoološki vrtovi… I puno hodanja! Volimo osjetiti grad, a usput stajemo gdje god nas nešto privuče. I naravno - lokalne slastice uvijek su motivacija za Meri… I kupovina suvenira, to je jako veseli.
Kakav vam je prvi dojam ostavio Madrid? Jeste li uspjeli uhvatiti ritam grada koji nikada ne spava i kako ste se snašli u tom tempu?
Madrid je moćan. Ogroman, živ, pun kontrasta. I jako zelen, što me iznenadilo. U početku je bilo malo intenzivno - gužva, buka - ali vrlo vas brzo ta energija povuče. Grad stvarno diše 24 sata. U Madrid smo išli kod prijateljice koja tamo živi i radi pa nam je i ona dosta toga organizirala i savjetovala kuda i kako.
Koja su vam bila omiljena mjesta u Madridu - muzeji, parkovi, restorani?
Prado me potpuno osvojio, iako s djetetom to nije baš maratonski obilazak. Retiro park idealan je za predah - vožnja čamcem, ulični zabavljači, priroda usred grada. I svakako Mercado de San Miguel - eksplozija okusa i mirisa. Ta nas je tržnica potpuno osvojila, šteta što nismo imali cijeli dan za uživanje tamo.
Sevilla je pak grad s dušom i posebnom atmosferom - kako biste je vi opisali?
Sevilla ima nešto što se ne može opisati riječima - to morate osjetiti. Tamo se vrijeme uspori, baš je opušteno. Svaka ulica ima priču, svaki balkon dušu. Čista emocija. Moramo se vratiti jer ima još stvari koje nismo uspjeli vidjeti.
A što vas je najviše oduševilo u Sevilli - arhitektura, gastronomija, lokalci?
Sve to zajedno! Arhitektura je kao iz bajke - katedrala, Alcázar, trgovi… Ali najviše su me osvojili ljudi - toliko otvorenosti, topline i ljubaznosti. Svaki razgovor, pa i onaj u pekari, nosi neku toplinu.
I španjolska kuhinja je posebna. Koje ste specijalitete probali i koji vam je favorit?
Tapasi su naravno nezaobilazni - jamón, tortilja, picosi… i gazpacho - obožavam! I naravno - churrosi s čokoladom. Tu se nitko ne žali, ni mali ni veliki.
Je li vas nešto iznenadilo u načinu života Španjolaca?
Opća opuštenost. Nitko se ne žuri, sve se stigne, a pritom se živi punim plućima. Taj me osjećaj prisutnosti u trenutku oduševio. I da - kasni večernji obroci! Meri je bila oduševljena što može jesti sladoled i u 10 navečer bez grizodušja.
A je li vam neko mjesto možda izmamilo suzu, što zbog ljepote ili nekog osobnog trenutka?
U Alcázaru, dok smo se šetali vrtovima i slušali laganu španjolsku glazbu, uhvatila me emocija. Možda zbog ljepote, možda jer sam gledala Meri kako trči i smije se. Oduševio me i prijevoz brzim vlakom od Madrida do Seville i natrag. Sve je tako lijepo organizirano, udobno. Ne osjetiš da si prevalio skoro 600 km.
Što ste ponijeli kući osim fotografija? Neki miris, okus, zvuk?
Miris narančinih cvjetova, zvuk flamenca, okus gazpacha i tapasa… I naravno - jednu malu šarenu haljinicu iz Madrida za Meri, koja joj je odmah postala omiljenom.
Gdje vas srce sada vuče, postoji li destinacija o kojoj već potajno sanjate?
Ima ih nekoliko, ali mislim da nas sljedeće zove Portugal. Ima sličan temperament kao Španjolska, a opet je potpuno svoj. U Portugalu sam već bila, ali moja ekipa nije, a i ja bih rado ponovila. Također, na popisu je Kopenhagen. Veselim se svakom novom putovanju i nadam se da neću dugo čekati.
