Na pozornici života, glumica Ecija Ojdanić već desetljećima s jednakim žarom igra svoju najvažniju ulogu - onu žene koja živi punim plućima. S proslavom 52. rođendana iza sebe, još je jednom pokazala da godine nisu teret, već dar, prilika za slavlje, zahvalnost i ljubav. Okružena obitelji, prijateljima i svojim trkačima, proslavila je taj dan iskreno, srčano, veselo, baš onako kako i živi. U razgovoru nam je otkrila na čemu je zahvalna, što je raduje te kako gleda na godine koje dolaze.
Kako ste proslavili svoj dan - u krugu obitelji, prijatelja ili ste se počastili vremenom za sebe?
Proslavila sam ga najprije dva tjedna ranije, sa svojim trkačima u Atletskom klubu Sljeme, a onda kako je to bila velika fešta, i iskreno mislim da treba slaviti svaki rođendan, jer to znači da ste živi, zdravi, veseli, ispunjeni, okruženi ljudima koje volite, kada je došao taj rođendan mislila sam da nećemo ništa pretjerano raditi, pozvala sam samo najuži krug ljudi, a onda je taj najuži krug ljudi došao na dvadesetak. I bio je to jedan lijepi, veseli, pravi rođendanski party i svi smo bili zadovoljni i sretni.
Osim druženja, rođendani su često prilika i za refleksiju. Na što ste osobito ponosni u proteklih godinu dana, što privatno, a što profesionalno?
Stvarno se osjećam zahvalnom i blagoslovljenom jer smo svi zdravi, jer na svim poljima moj život cvjeta, i na privatnom i poslovnom i zdravstvenom. I stvarno samo mogu reći da sam zahvalna, i na svojoj zdravoj i pametnoj djeci koja lijepo žive i lijepo se razvijaju u svakom pogledu. Izrastaju u mlade, pametne, dobre, educirane ljude. Imam divan život, jako puno posla, već pet godina snimam dvije najuspješnije serije paralelno, a to su ‘Kumovi’ i ‘Mrkomir’. Uz sve to skupa, tu je i kazalište Moruzgva na čijem sam čelu već 15 godina, rastura po cijeloj Hrvatskoj i šire. A rasturam i ja u trkačkom polju, imam divnog muža, svi smo zdravi. Evo, kad bih nešto sada poželjela van toga, mislim da bi stvarno bilo razmaženo.
Imate li neki osobni rođendanski ritual ili tradiciju koju njegujete godinama?
Nemam neki posebni rođendanski ritual, osim da okupim svoje najdraže ljude i da spremim fina jela i da se lijepo proveselimo, pjevamo, plešemo, a to se dogodilo i ove godine. A evo, suprug i ja otputovat ćemo u Milano na tri dana, tako da sve imam, i fešte i putovanje. Ne trebaju mi pokloni, trebaju mi samo oko mene dobri, dragi ljudi koje volim. Da su oni sretni i da sam ja sretna.
A kako se nosite s godinama - kao žena, majka, umjetnica? Je li vam broj na torti bitan?
Mislim da se nosim jako dobro. Meni godine nose samo dobro, nose mi zrelost, samopouzdanje, sigurnost, opuštenost. Sve boli od kojih sam bolovala kad sam bila mlada, to su samo strahovi i nesigurnosti koje nestaju. Zdrava sam, imam lake noge za trčanje i za kročenje kroz život, fizički i metafizički. Tako da godine, dobrodošle mi!
A koja vam je bila rođendanska želja ove godine, ako nije tajna?
Moja rođendanska želja je da sve ostane baš kao i sada. Živim sve svoje snove, pa i one koje nisam očekivala da će se dogoditi.
Više fotografija pogledajte u galeriji:
