Hrvatska košarkašica Iva Todorić, članica dubrovačkog kluba ‘Ragusa,’ posljednjih pet sezona ušla je u povijest - postala je najtrofejnija hrvatska košarkašica svih vremena, s čak 11 naslova prvakinje. Pravi sportski raritet. No iza čudesne brojke ne krije se samo ubojiti šuter i vođa na terenu, već i karizmatična, direktna žena koja zna tko je, što hoće i gdje se osjeća dobro.
U razgovoru za Story, 32-godišnja Iva govori o svojim Zmijavcima pokraj Imotskog, Dubrovniku kao svom novom domu, o navikama koje joj pomažu da ostane prizemljena, o uspjesima koje ne slavi predugo i o onim najosobnijim temama - ženstvenosti, ljubavi i svakodnevici između parketa, knjige i kave na suncu. Srce joj je osvojio splitski nogometaš pa zbog ljubavi često putuje!
Postali ste najtrofejnija hrvatska košarkašica svih vremena. Što vam ta brojka 11 znači - kao sportašici, ali i kao ženi u sportu?
Jako sam ponosna na sebe i smatram da je ovo stvarno jedan veliki uspjeh. Osvojiti 11 naslova prvakinje Hrvatske zaredom i uz to još 7 kupova ‘Ružice Meglaj Rimac’ stvarno nije mala stvar. Iako je prošlo neko vrijeme od osvajanja titule, ja i dalje nisam u potpunosti svjesna što sam postigla. Ovaj moj uspjeh dokaz je da kad radiš nešto što voliš i maksimalno se tome posvetiš onda dolaze i rezultati. Da mi je netko rekao, kad sam počinjala svoje prve košarkaške korake, da ću ovo sve ostvariti, ne bih vjerovala. Moj san još otkako sam bila dijete bio je osvojiti barem jedno prvenstvo Hrvatske i zaigrati u najsvetijem dresu, dresu reprezentacije.
Imate nevjerojatan pobjednički mentalitet. Odakle dolazi ta unutarnja vatra?
Dok god igram i dok sam god na parketu, želim biti najbolja i pridonijeti svojoj ekipi koliko mogu. Mislim da jednostavno imam urođen taj pobjednički mentalitet i u svemu što radim, takva sam. Često me znaju pitati kako nakon toliko trofeja i svega što sam ostvarila imam motiva za još igranja. Odgovor je upravo u tome da su pobjede i trofeji ono što me i dalje motivira. I dok god je tako, igrat ću. Jednostavno uživam u košarci. Također želim pomoći i mlađim curama, koje tek sad ulaze u seniorske godine, i pokazati im na svom primjeru da trebaju voljeti ono što rade i biti posvećen tome da bi došle do određenih rezultata koje su sebi zacrtale.
U ‘Ragusi’ ste već pet sezona. Što vam je Grad dao kao sportašici?
I Grad i klub mnogo su pridonijeli mojoj karijeri. Od sportskih uvjeta za koje se trude da budu na što većem nivou, do toga da se i izvan terena osjećam odlično. Udomaćila sam se u Dubrovniku i mogu reći da sam jednim dijelom postala ‘gosparka’. Sigurno se ne bih zadržala ovoliko vremena da se ne osjećam sretno i zadovoljno i u klubu i u gradu. Najviše sam zahvalna na tome što su mi omogućili da osjetim i čari europske košarke igrajući EuroCup. Nadam se da ćemo iduće sezone napraviti povijesni uspjeh i ostvariti prvu povijesnu pobjedu Raguse u Europi. To mi je motiv za iduću sezonu.
U karijeri ste igrali i vani. Što mislite o sve češćem trendu da naše igračice odlaze u inozemstvo samo radi ‘titule vani’?
Moja inozemna karijera nije imala baš neki uspjeh. Bolje rečeno, otišla sam na trodnevni izlet u Mađarsku gdje sam trebala potpisati ugovor. Međutim, nismo se uspjeli dogovoriti i vratila sam se u Hrvatsku. Zadnjih nekoliko godina puno cura odlazi u inozemstvo i zbog toga nam i liga postaje sve slabija, no mislim da se cure ne bi trebale jako mlade odlučivati na takve korake. Može se i u Hrvatskoj igrati dobra košarka i stjecati znanje i iskustvo kako bi se kasnije moglo otići u inozemstvo što spremniji.
Što vam Dubrovnik znači izvan košarke?
Dubrovnik zauzima posebno mjesto u mom životu. Moram biti iskrena i reći da nisam bila baš najsretnija kad sam išla u Dubrovnik. Bilo je tu i suza. Ipak, jako sam se brzo snašla i promijenila mišljenje. Upoznala sam i stekla jako puno prijatelja za cijeli život i van košarke. Uprava i cure iz kluba objeručke su me prihvatili i olakšali mi prve dane života u Dubrovniku. Jednog dana kad odem iz Dubrovnika, sigurno je da ću mu se često vraćati i posjećivati ga.
Koji je vaš najdraži dnevni ritual kad ste slobodni od treninga?
Najdraži dnevni ritual u slobodno je vrijeme šetnja uz more i čitanje knjiga. Uz to i ispijanje kave koja je moj veliki porok. Volim se srediti i prošetati se gradom, da nisam baš stalno u sportskom izdanju. Svake sezone upišem neku dodatnu edukaciju, bilo to vezano za struku ili za nešto drugo. Jednostavno volim imati ispunjen dan. Bude tu i dana kad je prisutan jako veliki umor i kad mi se ne izlazi iz kreveta ili iz stana, no pokušavam se natjerati na bilo kakvu aktivnost i da takvih dana bude što manje.
Spominjali ste da vam kava i sunce znače sve - imate li neko ‘svoje’ mjesto u gradu?
Ljudi me najčešće mogu vidjeti na Vojnoviću sa suigračicama gdje najčešće ispijamo kave, ali ako želim malo pobjeći od svih, to je sigurno plaža Danče i sv. Jakov, ovisno o raspoloženju. Ako imam više slobodnog vremena, volim otići u Cavtat, prošetati se i uživati malo u miru i zrakama sunca. Isto tako, ako mi je nedjelja slobodna, ujutro je obavezna misa u crkvi svetog Vlaha i prije ili poslije toga kava na Stradunu. To mi je nedjeljni ritual.
Što vam najviše nedostaje iz Zmijavaca, a što vam ovdje nipošto ne bi moglo nedostajati?
Iz Zmijavaca mi najviše nedostaju obitelj i prijatelji. Jako sam vezana za obitelji. U Dubrovniku mi nedostaje vrijeme koje provodim s nećacima dok sam u Zmijavcima. S druge strane, iz Dubrovnika mi nikako ne nedostaju gužva i južina.
Vrlo ste ženstveni i njegovani - koliko vam je važno zadržati taj osjećaj identiteta uz profesionalni sport?
Prije svega, ja sam prvo žena, a onda sportašica. Mislim da nema ništa ljepše za vidjeti od njegovane žene. Meni nema ništa draže nego, kad imam slobodno jutro ili popodne, izaći iz sportske odjeće, srediti se i prošetati negdje. Dosta pratim modu i to mi je neki ispušni ventil. Jako volim pratiti i make-up trendove i isprobavati novitete koji dođu na tržište. Išla sam na make-up tečajeve pa u slobodno vrijeme znam šminkati sebe, sestre, rodice i suigračice. Jednostavno uživam u tome.
Imate li svoj beauty ritual ili neki mali luksuz bez kojeg ne idete na put?
Koristim svoju svakodnevnu ‘skincare’ rutinu koja se sastoji od preparata za čišćenje lica, hidratantne kreme i SPF-a. Ne volim previše preparata stavljati na sebe, već samo ono što mi je najpotrebnije. Upravo bez svega ovoga što mi ulazi u tu rutinu ne idem na put, kao ni bez parfema, maskare i sjajila za usne koje uvijek nosim sa sobom.
Kako se nosite s pozornošću medija i komplimentima na račun izgleda?
Meni to nije neki problem jer ne dajem previše pažnje tome, već se ponašam sasvim normalno. Naravno da je uvijek lijepo čuti lijep komentar na račun izgleda, ali u svemu tome pokušavam ostati što skromnija i prizemnija.
Srce je zauzeto ili slobodno? Prema našim informacijama, osvojio vas je splitski nogometaš?
Srce je zauzeto već dosta dugo. I da, dečko živi u Splitu pa nam je veza na daljinu, ali nije velika udaljenost između Splita i Dubrovnika tako da dosta vremena provodimo zajedno.
Jeste li tip koji vjeruje u ljubav na prvi pogled - ili sve mora prvo na trening pa na analizu?
Dosta sam pedantna u svemu što radim pa tako i u ljubavi, tako da se prvo moraju proći trening i analiza pa tek onda sve ostalo. U našoj vezi vladaju međusobno povjerenje i poštovanje. Zbog toga i jesmo izdržali dugo na daljinu.
Je li teško uskladiti ozbiljan odnos s profesionalnim tempom sportašice?
Zasigurno jest, ali dečko je potpora u svemu pa tako udaljenost i moj natrpan raspored nisu problem. I on je sportaš pa razumije sve s čim se susrećem i obaveze koje imam. Međusobno smo jedno drugome potpora u svemu što radimo.
Magistrirali ste ekonomiju, uz to imate i pedagoške predmete - razmišljate li već o karijeri nakon košarke i čime biste se konkretno voljeli baviti?
Voljela bih se okušati u svojoj struci, ali i pokušati spojiti ekonomiju i sport. Dosta me zanima posao sportskog menadžera, međutim mislim da će realizacija toga pričekati neko određeno vrijeme nakon karijere jer je i za to potrebno školovanje kako bi se dobila licenca.
Kako se vidite u budućnosti - na parketu, na klupi kao trenerica, ili iza stola u menadžerskoj ulozi?
Više se vidim u menadžerskoj ulozi, ali voljela bih se okušati i u trenerskim vodama. Mislim da mogu mladim curama dosta toga pokazati i naučiti ih. Međutim, idem dan pod dan. Još uvijek sam na parketu u ulozi igračice, a nakon toga vrijeme će pokazati u kakvoj ću ulozi biti pored parketa.
Više fotografija pogledajte u galeriji:
