Omiljeni hrvatski voditelj slobodno vrijeme provodi u vlastitom vrtu: Zavirite u njegovu zelenu oazu u Zagrebu

Svakog 22. travnja slavimo Dan planeta Zemlje, koji nas podsjeća da je najvažniji resurs onaj koji nam je dan - a to je život na planetu koji je, barem zasad, jedini nastanjiv za našu vrstu. No korištenje Zemljinih resursa odavno je prešlo svaku mjeru, a zagađenje i klimatske promjene, kao rezultat stakleničkih plinova i silovite industrijalizacije, uništavaju naše šanse za zdrav život. Jedan od onih koji to zna je i Filip Han, radijski profesionalac čiji glas prepoznaju svi koji slušaju Otvoreni radio. Već 10 godina, svakim radnim danom od 6 do 10 sati, Filip s Ivanom Mišerić vodi jutarnji show, a kad nije na radiju, možete ga pronaći u vlastitom vrtu u kojem se bavi uzgojem povrća. Upravo je njegov projekt ‘Povrće iza kuće’ bio povod da mu se javimo i doznamo sve o ovome zanimljivom hobiju.

Imate li neko prethodno vrtlarsko iskustvo u obitelji ili je to bila potpuno nova avantura?

Nemam, moji su roditelji već dugo u gradu i nikad nismo imali vrt ni bilo što slično. Krenuli smo od nule, prvo ja, a onda i oni sa mnom (da ne kažem da nisu imali izbora). Zapravo, jedino prethodno iskustvo bile su one kupovne začinske biljke koje bi mi stajale u kuhinji, ali ne bi doživjele duboku starost.

Zašto ste se odlučili baš za visoke gredice, a ne klasičan vrt?

Zato što sam ograničen prostorom. Dvorište u kojem je vrt nije veliko površinom, a u visokim gredicama sadi se tako da se što više biljaka ugura u taj mali prostor. Osim toga, to je puno lakši način uzgoja jer nema onih klasičnih poljoprivrednih zahvata kao što su oranje, štihanje, kopanje i slično. Zadovoljne su biljke, zadovoljne su sve male životinje i mikroorganizmi koji žive u gredicama, a na kraju krajeva, zadovoljan sam i ja jer se pokazalo da i na toj maloj površini mogu dobiti jako puno hrane.

Koje povrće najviše volite saditi i zašto?

Ovo je kao da me pitate koje dijete najviše volim, ne možeš se odlučiti za jedno, ostali bi bili tužni. Ali kada bih baš morao birati, rekao bih da su to paprike. Pokazalo se da koju god sortu paprike posadim, ispadnu jako fine, sočne i daju puno plodova, tako da su mi one možda favorit. Ali nemojte to reći rajčici.

A postoji li neko povrće koje vam se baš i ne da saditi?

Nema povrća koje mi se ne da saditi, ima samo povrća za koje nemam uvjete. Recimo, zbog ograničena prostora i površine ne mogu posaditi krumpir u količini koja bi mi bila dovoljna da ga ne moram kupovati. Isto se odnosi na luk. Da imam veći komad zemlje, sadio bih apsolutno svako povrće čijeg se sjemena mogu dokopati.

Kakav je bio prvi urod? Je li bilo nekih pogrešaka?

Bio je iznenađujuće dobar. S obzirom na to da nisam imao nikakvog iskustva i da sam puno toga radio metodom pokušaja i pogrešaka, prva sezona u vrtu bila je baš lijep vjetar u leđa za dalje. Čak ne mogu reći da sam tad mnogo griješio jer mi je sve bilo novo i nisam znao što se uopće računa kao pogreška. Sve što sam posadio rodilo je obilno, tako da sam bio presretan. Ali naravno da neuspjeha ima. Mislim da ne postoji vrt i vrtlar na ovom svijetu koji ima stopostotnu uspješnost svake sezone, to je jednostavno nešto s čime se treba pomiriti i ne treba shvaćati kao tragediju. Priroda ima svoj ritam protiv kojeg se ne treba boriti.

Zašto ste odlučili dijeliti proces vrtlarenja na Instagramu?

U priči s ljudima oko sebe shvatio sam da dosta njih zanima vrtlarstvo, čak i ako nemaju vlastiti vrt. Onda sam pomislio da, osim što bi moglo biti zanimljivo, moje dijeljenje situacija iz vrta možda nekome može biti i korisno. I pokazalo se da je stvarno tako, profil malo-pomalo raste, a ja pokušavam podijeliti što više stvari koje naučim.

Kako publika reagira? Ima li poruka koje su vas posebno dirnule?

Najdraže su mi poruke u kojima netko kaže da je primijenio moj savjet i da je zbog toga imao uspjeha. Povremeno se javljaju ljudi koji kažu da su zbog ‘Povrća iza kuće’ dobili motivaciju da krenu sa sadnjom i točno je to cilj profila.

Je li vam Instagram ikad pomogao savjetima drugih vrtlara?

Je, pratim dosta vrtlara iz drugih zemalja. Vani je ta influencersko-vrtlarska scena dosta razvijena, tako da ima puno savjeta i ideja koje možeš dobiti gledajući druge. Stvar je u tome da treba biti svjestan da nema univerzalnog savjeta, odnosno da ono što nekome funkcionira, tebi možda neće. Zato je bitno sve to gledati otvorena uma i biti spreman malo eksperimentirati i prilagoditi savjete svojim uvjetima.

Kako vidite budućnost urbanog vrtlarenja - ima li nade da sve više ljudi krene tim putem?

Nadam se da ima. Vidimo što se događa s cijenama, okolišem, općenito kakva je situacija u svijetu. Imati svoj vrt znači da možeš računati na barem nešto svoje hrane za koju znaš kako se uzgajala, i k tome ne može biti svježija nego što jest. Ne treba se zavaravati i misliti da će svatko uzgajati toliko da nikad ne mora u dućan, ali ne vidim razlog da se ne posadi barem dio hrane koju ćeš iskoristiti u kuhinji. To ima i druge prednosti - dokazano je da vrtlarenje dobro utječe na mentalno zdravlje, više se krećeš, općenito si mirniji. Mislim da nema loše strane vrtlarenja, osim ako ćeš se živcirati kad ti puž pojede nešto ili ti propadnu presadnice.

Jeste li ikad razmišljali o radijskoj emisiji o vrtlarstvu? Ili možda podcastu?

Nisam siguran mogu li progurati emisiju na radio, a nije da ne bih probao. Ali podcast nije nemoguć, čini mi se da su ljudi u Hrvatskoj napokon prigrlili podcaste i počeli ih više gledati i slušati. Vjerujem da bi i za neki vrtlarski bilo interesa, ako je suditi po Instagramu. Ali polako, to mi trenutačno nije u fokusu.

Što biste poručili nekome tko nikad ništa nije posadio, a želi pokušati?

Poruka je da apsolutno proba. I ako ne uspije prvi put, da se ne obeshrabri, već da proba opet. Vrt bi trebao biti mjesto opuštanja, gdje si nećeš jesti živce. Znam da je teško imati taj stav u početku, jer ni meni nije bilo svejedno hoće li propasti nešto u što sam uložio puno vremena i truda, ali što se prije pomiriš s tim da ne možeš sve kontrolirati, bit će ti lakše. Vidim da sam počeo filozofirati, ali poruka za sve koji žele probati - probajte. Sigurno će vam se svidjeti.

Hoće li ‘Povrće iza kuće’ možda jednoga dana postati i knjiga?

Ajme, to bi bilo ispunjenje sna. Čak i prije nego što sam se počeo baviti vrtlarenjem, napisati knjigu bila je moja velika želja. Kad bih uspio spojiti oboje, bilo bi to savršeno. Sad ste mi ovim pitanjem samo bacili još veću bubu u uho. Čini se da nemam izbora.