'Vjerujem da još nisam dosegnuo svoj vrhunac. Zato se i dalje trudim. Ako ti jednog dana kažem: 'Ovo što sam sada napravio baš je odlično, to je uloga za nagrade', nadam se da ćeš imati hrabrosti staviti mi vijenac oko vrata i onda me, s puno suosjećanja, u tišini ubiti', prije nekoliko je godina rekao Al Pacino, glumačka legenda koja 25. travnja slavi 85. rođendan.
Pacinovi roditelji Salvatore i Rose nisu imali ni 20 godina kad im se rodilo jedino dijete, sin Alfredo. Sreća nije dugo potrajala i dvije godine poslije prodavač osiguranja napustio je suprugu i sina.
'Nismo bili bliski, ali viđali smo se tijekom života. Kad sam bio mali, neko sam vrijeme živio kod njega, ali ponekad bi prošlo četiri, pet godina prije nego što bih ga ponovno vidio, iako se trudio održavati kontakt. Nismo se zbližili čak ni nakon majčine smrti. Godinama nakon toga nismo razgovarali. Marlon Brando rekao je da je krivnja uzaludan osjećaj. I jest, a kada sam se napokon s time pomirio, bilo mi je malo lakše. Trebale su mi godine da uopće shvatim da je osjećam', rekao je o ocu.
Nakon njegova odlaska, Rose se s malim Sonnyjem, kako su zvali Ala, preselila u stančić u Bronxu kod svojih roditelja, Jamesa i Kate, koji su se iz rodnoga grada Corleonea na Siciliji preselili u New York, u potrazi za boljim životom.
'Godinama sam spavao između djeda i bake. Nisam imao svoj prostor, a kako sam bio jedinac, uvijek sam izmišljao priče. Tako sam se borio protiv usamljenosti', opisao je Al, koji je od djeda naslijedio bujnu maštu, dar za pričanjem i radnu etiku.
'Brinuo se o cijeloj obitelji. Posao, bilo kakav rad, predstavljao mu je najveći užitak u životu. Od njega sam usvojio odnos prema radu i uvijek sam želio biti zaposlen. Pokreće me radost koju osjećam dok nešto radim. Imali smo odličan odnos. Sjedili bismo na krovu naše zgrade, a on bi mi pričao kako su ga prebili i vrijeđali policajci. Pričao mi je i da je bježao od doma, živio na farmi, krao mlijeko...' prisjetio se glumac, koji je jednako dobar odnos imao i s majkom, zahvaljujući kojoj se zaljubio u filmove.
Radila je u lokalnom kinu i trogodišnjeg je sina vodila na filmske projekcije, a on bi joj sljedeće jutro izvodio sve što je vidio na velikom platnu. Nije dugo trebalo da se publika proširi na rodbinu. Uživali su u svim njegovim izvedbama, ali najveće oduševljenje izazvala bi imitacija Raya Millanda iz filma ‘Izgubljeni vikend’, alkoholičara koji očajnički traži piće.
'Otvarao bih vrata ormarića i pravio se da ne mogu naći alkohol. Nije mi bilo jasno zašto se toliko smiju, jer meni to nije bilo duhovito. Ali znao sam da ću ih time nasmijati. I tako je počelo', rekao je Al.
Nije zabavljao samo rodbinu, već i prijatelje i susjede, a to mu je priskrbilo nadimak Glumac.
'Volio je igrati razne likove. Često bi odlazio u 174. ulicu i pravio se da je slijep. Sve su cure u susjedstvu govorile: Sonny Pacino, mali ljubavnik, a dečki: Sonny Pacino, mali gad', prisjetio se njegov prijatelj Ken Lipper, koji je poslije postao zamjenik gradonačelnika New Yorka i scenarist filma ‘Gradska vijećnica’.
Bio je duhovit, u školi su prepoznali njegov glumački talent, a bio je i zgodan. S devet godina počeo je pušiti i imao je prvo seksualno iskustvo.
'Bilo je to s jednom djevojčicom. Skinula je bluzu. Već su joj bile nabujale grudi. Možda je bila starija. Možda sam ja bio stariji. Stavio sam ruke na njezine grudi i počeo se smijuljiti. Stajala je ispred madraca s oprugama i ja sam je gurnuo. Odskočila je natrag i to smo ponovili tri ili četiri puta. Mislio sam da smo imali spolni odnos i odmah sam otišao kupiti kondome. Nisam znao čemu služe, ali dugo sam ih nosio sa sobom', opisao je Pacino koji je u školi volio smišljati razne smicalice, zbog čega je završio u razredu za emocionalno uznemirenu djecu.
Prvo je učiteljici stavio naočale na stolac pa je sjela na njih, a nekoliko dana poslije u razredu je polako pomicao knjige sve dok nisu gromoglasno pljusnule sa stola. Učiteljica je zaključila da s njim nešto nije u redu i premjestila ga je u razred s djecom s posebnim potrebama.
'Učitelji su pozvali majku na razgovor i zaključili da mi treba otac. Nisam bio problematičan tinejdžer, ali nije mi puno nedostajalo da to postanem', rekao je Amerikanac koji je nekoliko puta bježao od kuće (kako bi privukao pozornost), s 10 godina žvakao je duhan, s 11 počeo pušiti lulu, a s 13 piti alkohol. Na ulici bi tražio punoljetnu osobu koja je bila voljna kupiti mu bocu bilo kakvog pića. No prvu kap alkohola popio je u društvu majke, djeda, ujni i ujaka. Dali su mu čašu crvenog vina i prvi gutljaj nije mu se svidio. Natjerao ga je na kašalj, htio je ispljunuti tu gorku tekućinu, ali nije. Sve je ulio u sebe kako mu se ne bi smijali, a rodbina je to dočekala pljeskom. 'Ništa ne osjećam', rekao je uz smiješak kojim je skrivao nalet vrućine u trbuhu i glavi. Jako mu se svidjelo sanjivo stanje u koje je padao kada bi pio i uskoro je alkohol postao njegovom svakodnevicom. Tako je bilo godinama.
Tada još nije shvaćao da bi se mogao ili trebao baviti glumom, a njegovi snovi bili su usmjereni prema sportskoj karijeri.
'Htio sam biti igrač bejzbola, ali nisam bio dovoljno dobar. Nisam znao što želim od života. Bio sam dosta sretno dijete, bez obzira na probleme u školi. U osmom je razredu učiteljica koja je vodila dramsku grupu mami poslala pismo i savjetovala joj da me podrži u glumi. To je bio prvi put da me netko ohrabrio. U svijetu iz kojeg dolazim toga nije bilo. Nismo bili uvažavani. Stvarno mislite da me barem jednom majka ili bilo koja druga odrasla osoba upitala kako mi je bilo u školi? Nikada! To se nije radilo', rekao je.
Učiteljica ga je primijetila kada je na školskom okupljanju čitao ulomke iz Biblije. Prepoznala je da se u njemu krije glumačka iskra i dala mu ulogu u predstavi koju su pripremali. U školi je proglašen „osobom koja će vjerojatno uspjeti“, a obrazovanje je nastavio u srednjoj školi za izvedbene umjetnosti jer, kako je rekao, to je bila jedina škola koju ga je primila unatoč lošim ocjenama.
'Kad bismo igrali bejzbol i uhvatio bih loptu na trećoj bazi, od veselja sam radio zvijezde. Zbog glume se nisam toliko uzbuđivao. Glumio sam izvještačeno. Radili smo prema metodi Stanislavskog, a to je jako ozbiljna, metodska gluma. Morali smo sve osjećati i mislio sam da je to suludo. Pa gdje je u tome zabava? Bilo mi je dosadno. Jednom sam trebao glumiti kako se osjećam kada sam sâm u svojoj sobi. Nisam je imao, pa sam izmislio. U jednome trenutku bilo nas je devetero u tri sobice našeg stana. S nama su bili moji tetke i stričevi te njihova djeca. Neki su bili nasilni. Profesorica je rekla da imam “vatru sicilijanskih glumaca” i da sam jako prirodan. I zato sam stalno pokušavao biti prirodan, a nisam znao da to nije isto kao biti stvaran', rekao je.
Majka ga je isprva podržavala u naumu da postane glumac, ali u jednom je trenutku rekla je da to nije zanimanje za ljude poput njih - siromahe. Dvije godine poslije, kad mu je bilo 16, ispisao se iz škole kako bi pronašao posao te financijski pomogao obitelji. Raznosio je novine, radio kao poštar, domar, prodavao je cipele, radio u voćarnici, ljekarni, trgovini, nosio namještaj (što opisuje kao najteži posao), a posebno su mu bile lijepe dvije godine koje je proveo u časopisu ‘Commentary’, kad je radio u uredu i bio dostavljač. U nekoliko kina bio je razvodnik, što mu se svidjelo jer je mogao gledati filmove, ali i prvi put sagledati sve svoje strane.
'U jednom kinu našao sam se ispred trostranog ogledala. Bile su mi 24 godine i dotad nisam vidio svoj profil. Nisam mogao vjerovati. Pa tko je ta čudna osoba? Nisam mogao prestati buljiti u sebe. Menadžer je to primijetio, a ja mu se od početka nisam sviđao. “Pacino, u što gledaš”, pitao je, a nakon što sam nešto promrmljao, rekao mi je da to više ne činim. Malo kasnije ponovno sam se gledao, a on me vidio i viknuo: “Otpušten si”. Trebao sam biti tužan, ali osjetio sam nalet sreće', opisao je.
Redovito je išao na audicije. Pridružio se Studiju HB, neprofitnoj organizaciji koja nudi besplatna predavanja i postavlja predstave, a jedan od njegovih učitelja glume bio je Charlie Laughton, koji mu je postao mentor i najbolji prijatelj. Nerijetko bi spavao na njegovu kauču ili kod drugih prijatelja, a kad se nije imao kome obratiti za pomoć, spavao bi na cesti.
Ipak, najteži se trenutak dogodio 1962. kada je preminula Rose. Godinama se borila s depresijom i, unatoč neimaštini, uspijevala je plaćati posjete psihijatrima koji su preporučili terapiju elektrošokovima. U nadi da će joj biti bolje, podvrgnula se tretmanu koji joj nije donio olakšanje. Sve je dublje padala u depresiju koju je pokušala liječiti sredstvima za smirenje. Postala je ovisna, a moguće je da je upravo to bio uzrok smrti u 43. godini. Je li si sama presudila, glumac ne zna sa sigurnošću. Nakon smrti djeda godinu poslije, Alov je život počeo izmicati kontroli.
'Dotaknuo sam dno nakon što sam ih izgubio. Imao sam 22 godine i ostao sam bez dviju najvažnijih osoba u svom životu. Izgubio sam se. Izgubio sam i cijele 1970-e', iskren je bio glumac.
Nakon četiri godine u Studiju HB, otišao je na audiciju u The Actors Studio, koji ga je kao tinejdžera odbio, a sada je upao je u tu organizaciju glumaca, kazališnih redatelja i dramatičara. Počeo je raditi na svojim glumačkim vještinama s Leejem Strasbergom i uskoro su se zaredale kazališne uloge - ona u predstavi ‘It’s Called the Sugar Plum’ donijela mu je nagradu ‘Obie’, gluma u predstavi ‘Does a Tiger Wear a Necktie’ prestižni ‘Tony’, a rad na ‘America Hurrah’ prvu ljubavnu vezu. Zaljubio se u kolegicu Jill Clayburgh s kojom je život dijelio pet godina.
U jednom od tadašnjih rijetkih intervjua, novinarima je spomenuo da želi oženiti Jill te da je ona žena koja će mu roditi djecu. No tjedan dana poslije izveo ju je na večeru i rekao da je među njima gotovo jer se zaljubio u glumicu Tuesday Weld.
Tijekom veze s Jill postao je cijenjeni kazališni glumac. Jedna od hvaljenih uloga bila je ona Rikarda III., kojom je pokazao koliko se prepušta likovima koje igra.
'Jedne večeri predstavu je gledala Jacqueline Kennedy i poslije je došla u garderobu pozdraviti me. Nisam se ustao jer sam nastavio biti ‘kralj’. Gotovo si ne mogu oprostiti taj propust', rekao je.
Njegovu kolegicu Diane Keaton nimalo ne iznenađuje takvo ponašanje.
'Ponekad mislim da su ga odgojili vukovi. Najobičnije stvari bile su mu nepoznate, poput ideje da u objedu uživaš u društvu. Uvijek je htio jesti sam, i to stojeći. Nikako se nije mogao prilagoditi stolovima i razgovorima koje su ljudi za njima vodili', prisjetila se Keaton koja je s njim glumila u mafijaškoj sagi ‘Kum’.
Prvi nastavak ‘Kuma’ otvorio je Pacinu vrata svjetske slave, a redatelj Francis Ford Coppola zalagao se da upravo njemu daju ulogu. Bio je na nekoliko krugova audicija, test pred kamerom odradio je mamuran, improvizirajući rečenice, a cijeli proces toliko ga je iživcirao da je preko Jill poručio da od svega odustaje. Ipak je dobio ulogu Michaela Corleonea, koji je podrijetlom iz istog mjesta kao i Pacinovi preci. No tada su iskrsnuli novi problemi.
‘Kuma’ je snimio radeći sa svojim uzorom Marlonom Brandom, a prvi mu se put nasmiješio i ‘Oscar’. Dodjelu je bojkotirao, uvrijeđen zbog nominacije u kategoriji najboljega sporednog, a ne glavnoga glumca. Zaredale su se odlične uloge u filmovima ‘Pasje poslijepodne’, ‘Kum II’, ‘Serpico’ te ‘…I pravda za sve’, a sve su mu donijele nove nominacije za Oscara. No, kako mu je bujala karijera, tako su rasli i problemi s alkoholom. Kada ga pitaju o nekim događajima iz tog razdoblja, iskreno kaže da ih se ne sjeća jer je bio pijan.
'Nikada nisam pobijedio alkoholizam, ali više ne pijem. Laurence Olivier jednom je rekao da mu je najdraži dio glume piće nakon predstave. Tako sam i ja razmišljao. Ali kada je alkohol zamijenio rad i kada sam potpuno pijan odbio snimati ‘Pasje poslijepodne’ jer mi se nije dalo pljačkati banku, znao sam da moram prestati. Srećom, imao sam prijatelje koji su mi pomogli', prisjetio se glumac koji je trijezan od 1977. godine.
Na nastavku ‘Kuma’ ponovno je surađivao s Keaton. Godinama su bili u vezi s povremenim prekidima, a konačno su prekinuli nakon što mu je postavila ultimatum - ili će je ženiti ili je gotovo. Al nije odabrao brak.
Za interpretaciju dilera u ‘Licu s ožiljkom’ dobio je isključivo pohvale. Nakon toga, zaredali su se filmovi koji nisu postigli prijašnje uspjehe pa je uzeo pauzu.
'Nisam radio četiri godine. Bio sam bez prebijene pare. To je bio samo prvi put da nisam imao love, bilo ih je još, ali o tome ne želim govoriti. Ali tada mi je prvi put žena s kojom sam živio rekla da ne mogu živjeti na njezin račun. Jednostavno nisam više želio raditi jer nisam mogao pronaći umjetničku vrijednost, ali uvijek sam osjećao da ću se moći vratiti glumi. Morao sam se vratiti kako bih ponovno zarađivao, ali sviđala mi se anonimnost koju sam imao nakon dugog razdoblja. Bilo mi je to jedno od sretnijih razdoblja u životu, ali ne bih ga ponovio', rekao je i ponovno počeo nizati uspjehe i na pozornici i u filmu.
Uloge u ‘Mirisu žene’ i ‘Glengarry Glen Rossu’ 1993. godine donijele su mu dvije nominacije za Oscara - za najboljega glavnog i sporednoga glumca. Postao je prvi glumac u povijesti koji je u istoj godini dobio dvije nominacije, a ona u ‘Mirisu žene’ napokon mu je i donijela prestižnu nagradu. Novu oskarovsku nominaciju dobio je tek 2020. za ulogu u Scorseseovom ‘Ircu’, u kojem je glumački mač ukrstio s Robertom De Nirom.
Osim uloga, uvijek su se izmjenjivale i lijepe žene. Bio je u strastvenim vezama koje su trajale godinu-dvije, s kolegicama Marthe Keller i Kathleen Quinlan, a učiteljica glume Jan Tarrant rodila mu je 1989. prvo dijete, kćer Julie Marie. Godinama je živio s australskom redateljicom i producenticom Lyndall Hobbs, koja je rekla da je želio voditi ljubav svake minute svakog dana. S tom tvrdnjom složila se i 25 godina mlađa glumica Penelope Ann Miller, s kojom je imao aferu tijekom snimanja ‘Carlitova načina’, a činjenica da je tada još bio u ‘sretnoj’ vezi s Hobbs nije mu zasmetala.
'Vrlo je strastvena osoba. U meni je probudio ženstvenost, seksualnost, strast. On je upalio tu vatru', rekla je Penelope, a bivša partnerica, glumica Susan Tyrrell, usporedila ga je pak s pastuhom.
Jednu od duljih veza imao je s kolegicom Beverly D’Angelo. Upoznao ju je 1996. na letu iz New Yorka u Los Angeles, a u siječnju 2001. postali su roditelji blizanaca Olivije Rose i Antona Jamesa. Ubrzo nakon njihova rođenja počeli su problemi u vezi te su iste godine prekinuli i započeli bitku za skrbništvo.
'Znali smo se tri mjeseca kada me pogledao u oči i rekao da sa mnom želi imati djecu. To je sve što sam željela čuti. Medicinski potpomognutom oplodnjom zatrudnjela sam s 48, blizance sam rodila šest tjedana nakon 49. rođendana, a u 51. bila sam samohrana majka', rekla je.
U trenucima najžešće borbe za skrbništvo, Beverly je rekla da je Al uznemiruje i želi kontrolirati, da nikada nije promijenio nijednu pelenu te stalno odgađa posjete djeci koje je sud odredio. On je nju optužio da djecu koristi kao taoce. Nakon nekoliko mjeseci prepucavanja uspjeli su se dogovoriti, a kada su klinci bili u osnovnoj školi, našalio se da su kod njega za vikend jer Beverly zna da im preko tjedna ne bi mogao pomoći sa zadaćama.
'Jako mi je pomoglo to što imam djecu i bio sam potpuno svjestan da ne želim biti poput svoga oca. Htio sam biti uz njih. Odgovoran sam za njih. To mi je najveća nagrada. Postaneš svjesniji sebe. Kada se vratim sa snimanja filma, toliko sam iznenađen prvih dvadesetak minuta. Tu su ljudi koji traže da učinim nešto za njih. Ništa mi nije podređeno kao na setu. Oni su važni i to je toliko divno. Obožavam to!' rekao je nagrađivani glumac.
Najdulju je vezu ostvario s glumicom Lucilom Solom, s kojom se upoznao i zbližio 2005. na jednoj večeri. Bili su zajedno do 2018., kada se zaljubio u 39 godina mlađu izraelsku glumicu Meital Dohan. Nakon prekida, rekla je da je pokušala zanemariti činjenicu da je on stariji gospodin, ali jednostavno nije mogla, a problem je bio i što joj nije htio darovati ništa skuplje od buketa cvijeća. Vremešni zavodnik nije dugo bio sam, već se spetljao s 53 godine mlađom susjedom, producenticom Noor Alfallah.
Spojilo ih je igranje šaha i pričanje o filmovima, a mnoge je iznenadilo kad su u lipnju 2023. objavili da im se rodio sin Roman. Al je imao 83 godine kad je dobio četvrto dijete, čime je postao jedan od najstarijih holivudskih očeva. Ni Noor nije odveo pred oltar, a prošle godine u memoarima ‘Sonny Boy’ opisao je svoje viđenje braka.
'Uvijek sam se klonio braka jer nisam vidio kako bi on ičemu koristio. Htio sam izbjeći ono što vidim kao neizbježan ulazak u vlak boli - rekao je Al koji više nije u vezi s Noor, ali redovito se viđa s najmlađim sinom, zbog kojeg se i uhvatio pisanja autobiografije.
' Želim biti uz svoje dijete, ali nikada ne znaš što se može dogoditi. Želim da poznaje svog oca', zaključio je.