Slovi za jednog od omiljenih glumaca bivše Jugoslavije, a mlađe generacije pamte ga kao Izeta Fazlinovića iz serije 'Lud, zbunjen, normalan'. Riječ je o pokojnom glumcu Mustafi Nadareviću, koji je još kao dijete volio glumu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu - imao je dužu kosu i piskutav glas.
U Gimnaziji je postao član amaterskog kazališta 'Viktor Car Emin' i tada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Odgojila ga je majka Asja, koja je s 22 godina ostala udovica. Mustafin otac Mehmed preminuo je od tuberkuloze kada je imao 28 godina. Mustafu je poslala na školovanje u Zagreb, gdje je proveo godinu dana i onda se vratio u Bosanski Novi. Preselio se kasnije kod djeda i bake u Rijeku. Imao je vrlo uspješnu karijeru pa je tako igrao u filmu 'Otac na službenom putu' te 'Glembajevima', 'Ničijoj zemlji', 'Prazniku u Sarajevu'... Gluma je bila njegova ljubav i u njoj je pronalazio spas. Glumio je u kazalištu čak i kada mu je umrla majka.
'Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi', rekao je svojedobno.
Ženio se tri puta i ima troje djece. S Jasnom je bio 8 godina i dobio je kćer Nađu, a s drugom suprugom Snježanom ima dvoje djece - sina Ašu i kćer Nanu. Treća supruga bila je Slavica Radović, talentirana kostimografkinja i scenografkinja. Nakon 15 godina veze konačno su uplovili u bračnu luku 25. travnja 2012., a Slavica je preminula 7. lipnja iste godine, nakon što se 10 godina borila sa zloćudnim tumorom.
Mustafa se jednom prilikom prisjetio svog odrastanja i istaknuo je kako je bio prisiljen učiti o vjeri dok ga je odgajala baka s mamine strane.
'Dok sam dolazio kod te bake u Bosanski Novi ona me tjerala da navečer 'učim', to znači da se molim Bogu, da se klanjam. A ja sam kao dijete bio umoran, po cijeli dan sam se igrao, s djecom trčkarao, samo sam čekao leći i spavati, a baka nije imala razumijevanja, ona je mene tad mučila. Ja vjerujem, ne mogu biti bez vjere, ali agnostik sam, nisam ateist. A druga baka me nikad nije tjerala da idem u crkvu, ali smo kod nje slavili i Božić i Uskrs, iako je djed, njen muž bio musliman, slavili smo sve', ispričao je Nadarević svojedobno. Nikad mu nije palo na pamet nekoga mrziti samo zato što nije iste vjere kao on.
'Ja da sam birao ne bih se htio roditi kao Mustafa. To sam dobio i živio sam s tim. Ono što mi se nije sviđalo u odgoju to sam odbacivao, a ono što mi se sviđalo, to sam primjenjivao s ljudima oko sebe. Cijeli život živiš, učiš i odgajaš se, a umreš neodgojen', zaključio je. Preminuo je 22. studenoga 2020., nakon duge borbe s rakom pluća.
