Višestruko talentirani Marko Bošnjak posljednjih je tjedana top-tema u domaćem medijskom prostoru. Njegova pjesma ‘Poison Cake’, kojom će nas u svibnju predstavljati u Baselu na Euroviziji, uzburkala je duhove, toliko da je ovaj 21-godišnjak nezasluženo postao svojevrsna boksačka vreća za narodne frustracije. Nazivaju ga raznim imenima, traže mu mane, kopaju po njegovoj prošlosti i sadašnjosti, a sve radi difamacije ovoga mladog talenta koji je pobjedom na Dori ostvario svoje snove i želi što bolje predstavljati Hrvatsku na najvećoj europskoj pozornici. Razgovarali smo s Markom o njegovim planovima za sljedećih nekoliko mjeseci te željama za što bolju švicarsku avanturu, kako se nosi s kritikama te zašto je važno u našem društvu premreženom nasiljem otvoriti teme kojih se dotiče u svom umjetničkome djelovanju…
Kako se danas osjećate, kao svojevrsni državni neprijatelj broj 1? Možete li vjerovati kakve je sve reakcije izazvala vaša pobjeda na ovogodišnjoj Dori?
Iskreno, cijela ova situacija pomalo mi je još nestvarna. Oduvijek sam znao da glazba izaziva emocije, ali nisam mogao ni zamisliti da će moja pobjeda na Dori postati razlog polariziranja društva. Smatram da je Dora glazbeno natjecanje i da bi u fokusu trebala biti upravo glazba, ali očito smo dotaknuli nešto dublje. Trudim se ne uzimati negativne komentare k srcu i ostati fokusiran na ono što volim raditi - pjevati, stvarati i dijeliti emocije s publikom.
Jedan je glazbeni kritičar napisao da mu se vaša pjesma ne sviđa, ali barem sada zna kakve ljude ima oko sebe, od hulja do homofoba. Što kažete na to, djelujete prilično katarzično na društvo?
Glazba je oduvijek bila moćan alat za pokretanje društvenih promjena i otvaranje dijaloga. Ako je moja pjesma potaknula ljude da se zapitaju o vlastitim društvenim stavovima i društvu u kojem živimo, vrijednost joj je to veća. Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje o pjesmi, ali nije u redu da se kritika pretvori u vrijeđanje i mržnju. Nadam se da ćemo u budućnosti razgovarati više o umjetnosti, a manje o podjelama.
Imate li kakvu poruku za sve one koji se služe govorom mržnje na društvenim mrežama? Vi ste jedan od stotina ljudi koji proživljavaju pakao komentiranja.
Nažalost, društvene mreže postale su mjesto gdje ljudi često zaboravljaju da su s druge strane ekrana stvarne osobe s emocijama. Mržnja nikomu ne donosi ništa dobro, a riječi mogu biti iznimno moćne, i u pozitivnom i u negativnom smislu. Volio bih da se svi zajedno potrudimo više širiti ljubav i razumijevanje jer je to jedini način da stvaramo bolji svijet i napredujemo kao društvo.
Kako se vi isključujete od svega, je li to plač, ignoriranje, dragi ljudi?
Svatko ima svoj način nošenja s pritiskom, a kod mene to ovisi o danu. Nekad mi trebaju samoća i tišina, nekad mi pomogne razgovor s najbližima, a nekad se jednostavno prepustim emocijama i pustim da sve iziđe iz mene, bilo kroz suze ili glazbu. Mislim da je važno dati si prostora za procesuiranje svega i ne potiskivati emocije.
Žalite li zbog prvih izjava koje ste dali nakon pobjede, a stvorile su priličan otklon u dijelu javnosti?
Svjestan sam da sam pogriješio i razumijem da su neke moje izjave mogle biti bolje sročene. Emocije su bile vrlo jake, sve se dogodilo u trenutku i jednostavno sam nepromišljeno reagirao. Svjestan sam odgovornosti koju nosim kao javna osoba i sigurno ću ubuduće paziti kako komuniciram u takvim trenucima. Ovo je bila važna lekcija za mene i mogu samo reći da se neće ponoviti.
Tko su ti ljudi oko vas koji vas podržavaju? Jesu li to roditelji, šira obitelj, prijatelji, kolege?
Najveća podrška definitivno su mi obitelj i bliski prijatelji. Oni su uz mene od samih početaka i vjeruju u mene, čak i kada ponekad posumnjam u sebe. Okružen sam i sjajnim timom koji me vodi u ovom izazovnom razdoblju i pomaže mi da ostanem fokusiran na ono najvažnije - glazbu. Zahvalan sam i sretan što uz sebe imam takve ljude.
Jesu li vam se javili neki kolege i podržali vas nakon osvajanja Dore?
Da, javilo mi se puno kolega s porukama podrške i to mi je bilo iznimno važno. Lijepo je znati da postoje ljudi na sceni koji cijene trud i rad koji stoji iza ovakvih projekata. Zahvalan sam na svakoj lijepoj riječi i vjerujem da je glazbena zajednica jača kada se podržavamo.
Vi ste, praktički, ostvarili svoj san. Što nam pripremate za Euroviziju? Znamo da ste prvu, sirovu verziju nastupa i poboljšanja u pjesmi već morali poslati EBU na autorizaciju.
Da, radimo na svakom detalju kako bismo na Euroviziji ostavili najbolji mogući dojam. Nastup mora biti vizualno snažan, emotivan i autentičan, ali i tehnički besprijekoran. Poslali smo prvi koncept nastupa, ali imat ćemo još vremena za dorade i usavršavanje svakog detalja. Želimo ostaviti dobar dojam i da nastup bude na svjetskoj razini.
Što mislite, zašto vam kladionice nisu naklonjene?
Kladionice su samo jedan od faktora i ne treba ih smatrati presudnima. Svi znamo da su se u prošlosti događala velika iznenađenja i to mi daje dodatnu motivaciju da dam sve od sebe na velikoj europskoj pozornici. Ako publici uspijemo prenijeti emociju, sve je moguće. Ne želim se opterećivati brojkama jer osim što nisu potpuno relevantne, tek smo na početku eurovizijskog putovanja.
Jeste li se već čuli s Markom Purišićem, imenjakom koji vam je u amanet ostavio velike cipele i još veća očekivanja?
Još se nismo imali priliku čuti, ali svakako bih volio čuti njegove savjete. Svi smo svjesni da je prošle godine napravio fenomenalan posao i postigao veliki uspjeh. Visoko je postavio ljestvicu, što je inspiracija za sve nas koji tek dolazimo.
Sanjate li i vi o europskoj karijeri poput Markove?
Naravno! Mislim da svaki glazbenik sanja o tomu da njegova glazba dođe do što šire publike. Vjerujem da će mi Eurovizija otvoriti vrata prema međunarodnoj karijeri. Rado ću istražiti i prihvatiti sve prilike koje mi se pruže kako bih se glazbeno ostvario na toj sceni.
Kako će izgledati vaša dva sljedeća mjeseca?
Sa sigurnošću mogu reći da će biti vrlo intenzivna. Probe, planiranje nastupa, snimanja, putovanja - svaki detalj mora biti razrađen do najsitnijih detalja. Trenutačno mi je najvažnije da ostanem fokusiran i dam sve od sebe.
Stavljate li privatni život na pauzu? Hoćete li se stići posvetiti drugim projektima?
Privatni život sigurno pati u ovakvim trenucima, ali trudim se pronaći balans. Ponekada to nije jednostavno, ali zahvalan sam svojim najbližima koji vjeruju u mene, imaju razumijevanja i podrška su mi na ovom glazbenom putovanju.
Kad se ugase svjetla pozornice, što si želite još ove godine?
Želim da, kada sve završi, mogu reći da sam dao svoj maksimum i biti ponosan na ono što sam ostvario. Osim toga, naravno, želim ljubav, sreću, zdravlje i nove glazbene projekte.
Kakvu poruku imate za domaću javnost nakon svega?
Hvala svima koji su uz mene i vjeruju u moju glazbu. Nadam se da ćemo zajedno uživati u ovom putovanju i da ćemo se ponosno predstaviti Europi. Šaljem svima ljubav i vidimo se na Euroviziji!
