Televizijska i radijska voditeljica Barbara Kolar već je više od dvadeset godina jedna od prepoznatljivih žena domaće televizije. Ova 54-godišnja elokventna plavuša upravo je na novom velikom zadatku- vodi Doru, natjecanje za pjesmu Eurovizije koje se ove godine održava u Opatiji.
Prvi put otkad zajedno vode sve veće projekte HRT-a pridružio joj se Duško Ćurlić, dugogodišnji kolega koji joj je s godinama postao poput brata. Razgovarali smo s Barbarom ususret Dori i otkrili još poneki detalj iz njezina života koji nam je sve ove godine možda promakao…
Već ste godinama jedno od omiljenih televizijskih lica, ali da niste voditeljica, što biste bili? Postoji li neka karijera koja vas je oduvijek intrigirala?
Puno me toga zanimalo i privlačilo tijekom života. S tri - četiri godine željela sam vrlo precizno biti zvijezda na Broadwayu - ne glumica, nego baš zvijezda. Veterinu sam završila jer obožavam životinje i imala sam sasvim ozbiljan plan raditi u kakvom afričkom safari parku ili biti novi sir David Attenborough. Usto, oduvijek me fascinirao svijet arhitekture i dizajna pa mi je ponekad žao što nisam u to dublje uronila. Znate kako kažu - slično je prokletstvo ne biti ni za što i biti za sve.
Uvijek ste besprijekorno pripremljeni i elokventni. Postoji li trenutak u vašoj karijeri kada ste ostali bez teksta?
Ako i postoji, moj ga je mozak uspješno uklonio iz memorije. Nakon što se izvjesno vrijeme opsesivno bavi nekom greškom ili propustom, dotični se redovito pobrine da se ne opterećujem time dovijeka. I hvala mu na tome.
Poznati ste po britkom humoru. Je li vam se ikada dogodilo da ste rekli nešto uživo pred kamerama i odmah požalili?
Zapravo ne. Iako mi se zna dogoditi da već dok nešto izgovaram osvijestim kako će Odred za traženje dlake u jajetu u tome čuti nešto što mi nije bilo ni u primisli pa u hodu korigiram narativ. Za svaki slučaj. Ne volim taj moment autocenzure, ali ponekad dobro dođe.
Vaš je glas prepoznatljiv i mnogima omiljen. Je li vas netko prepoznao samo po glasu na nekom neočekivanom mjestu?
O da, često se to događa - najčešći su primjer zimske šetnje sa psom kad mi se samo oči naziru. Uvijek mi je simpatično kad netko kaže: 'Prepoznao sam vas po glasu.' Iako u sljedećoj sekundi pomislim: 'Ajme, možda sam trebala nešto učiniti da i izgledam prepoznatljivo.'
Koja je najveća predrasuda koju ljudi imaju o vama, a potpuno je pogrešna?
Na temelju toga što na dnevnoj bazi obavljam različite poslove koji su igrom slučaja javno vidljivi mnogi naprečac zaključuju da sam ozbiljna radoholičarka. Istina je da obožavam ovo što radim i uživam u svojim angažmanima, ali sam jednako beskrajno talentirana za ono što Talijani zovu 'dolce far niente'. Ta slatka dokolica nije samo dobrodošla, nego se u nju iznimno lako prebacim i s najzahtjevnijeg posla. Na sreću, vrijedi i obrnuto.
Postoji li neka tajna vještina ili hobi koji ljudi ne bi očekivali od vas? Nešto što bi ih iznenadilo?
Nakon gotovo punih 30 godina u medijima teško da postoji nešto što me veseli a da o tome nisam nikad govorila. Mogu se samo nadati da ću s godinama steći neke nove vještine. Možda mi, recimo, konačno krene uspješniji suživot s biljkama pa se zainteresiram za vrtlarenje. Zasad sam još serijski ubojica cvijeća i razmjerno uspješna kuharica povrća. Kupljenog.
Dugo ste u javnom životu, ali uspijevate zadržati dozu privatnosti. Koji je vaš trik?
Iskreno, mislim da danas svatko može dijeliti s javnošću točno onoliko intime koliko želi. Društvene mreže su očiti primjer - netko je spreman pozvati cijeli svijet u svoj dnevni boravak, dok će drugi ograditi i kolni prilaz. Niti su oni prvi nužno zanimljiviji, niti je izvjesno da ovi drugi nešto kriju. Čini mi se da smo sve spremniji prihvatiti različitost.
Koji ste najluđi kompliment dobili od gledatelja ili slušatelja?
Ne mogu reći da pamtim nešto osobito. Možda takvog komplimenta nikad nije bilo ili sam ga kao nerealnog u startu zanijekala i zaboravila. A možda još učim kako prihvatiti pohvalu pa se i ta, nažalost, izgubila putem.
Ljudi vas doživljavaju kao staloženu osobu. No što vas može izbaciti iz takta?
Stvarno mi je drago ako me ljudi doživljavaju kao mirnu osobu jer to pokazuje da sam puno napredovala od lako zapaljivog materijala iz mladih dana. Bojim se samo da bi takvoj javnoj percepciji ozbiljno naškodilo kada biste, recimo, sa mnom bili u autu. Obožavam voziti, ali sudjelovanje u prometu često izvuče na površinu moju temperamentnu stranu. Ljute me i neprofesionalnost, aljkavost, površnost, glupost, bahatost… Kad reagiram na njih, mislim da bi mnogima bilo draže da je to bilo vikanjem nego hladnim cinizmom.
A što vas može rasplakati - film, pjesma, osobna situacija?
Definitivno pokazujem znakove starenja jer me najčešće rasplaču lijepe stvari. Vrijedi to jednako za dirljive geste i osobite trenutke u mom osobnom životu, kao i za recimo tuđe sportske uspjehe ili iznimne umjetničke kreacije.
Uvijek ste dotjerani i elegantni, koliko vremena ujutro posvećujete pripremama ili ste tip 'gotova sam za 10 minuta'?
Ako doista treba, i za izlazak mogu biti spremna u 10 minuta - pod pritiskom vrijeme uvijek vrlo racionalno iskoristim. Kad ustanem rano, najčešće sve radim polako jer ‘stignem’ pa na rezultat bude puno skromniji od onog na ho-ruk. Na sreću, moje jutarnje obveze uglavnom su vezane uz radio koji sasvim lijepo podnosi vizualno nesavršenstvo.
Koliko pažnje posvećujete modi, imate li neki fetiš kojemu ne možete odoljeti?
Ne bih rekla da pažnju toliko posvećujem modi koliko odjeći. Volim i cijenim lijepe, kvalitetne komade, fine tkanine, dobru izradu iako, da se ne lažemo, nerijetko novac ostavljam i u trgovinama brze mode. Taman kada pomislim da puno manje kupujem, uhvatim se kako klikam po internetu kao da me progoni policija za moral u strahu da ću hodati gola. Mislim da su mi najveća slabost ipak modni dodaci - šeširi, rukavice, šalovi. Imam i dosta izraženu crtu svrake. Na sreću, volim bižuteriju, plemenite kovine već bi me otjerale na prosjački štap.
Poznato je da obožavate životinje, posebno pse. Kaže se da ljubimci nalikuju na svoje vlasnike, vidite li sličnosti sa svojim psom?
To je barem lako - obje smo čupave i umiljate, a kade se mijenja vrijeme, bole nas kosti.
Volite dobru hranu i često spominjete uživanje u slasticama. Da možete zauvijek jesti samo jedan desert, koji bi to bio?
Slastice su mi zapravo najmanje draga hrana. Kolače obožavam peći jer mi, za divno čudo, odgovara disciplina koju zahtijeva njihova izrada, ali vrlo ih rijetko jedem. Najčešće zato što je u pitanju nešto posebno na nekom jedinstvenom mjestu ili zato što ne želim uvrijediti domaćicu koja je pripremila desert. U oba slučaja najradije bih poslije žicala malo sira ili pršuta. Jedini slatkiš koji samoinicijativno naručim je sladoled.
Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili, bilo od roditelja, prijatelja ili nekoga tko vas inspirira?
Nisam sigurna jesam li ikada poslušala bilo čiji životni savjet. Više sam tip osobe koja će se opeći pa naučiti nešto na osnovi vlastite pogreške, nerijetko i opetovane. S druge strane, profesionalne savjete i korekcije s pokrićem usvojim iz prve.
Kako izgleda vaš idealan neradni dan?
Najdraži način provođenja slobodnog vremena su mi putovanja. Ako je u pitanju samo jedan dan, s istim veseljem pristajem na city break i izlet u prirodu. Kava na moru, šetnja šumom, izložba ili koncert u nekoj europskoj metropoli, zanimljivo gastronomsko iskustvo - u dobrom društvu sve može.
Jeste li tip koji voli sve planirati ili preferirate spontanost?
Kako sam u svom poslu uvjerena da je moguće dobro improvizirati samo na kvalitetno postavljenim temeljima, tako i u svemu drugome spontanost shvaćam i prihvaćam kao nadgradnju dobrom planiranju. Netko bi vjerojatno rekao da sam control freak, ali opisat ću se kao umjereno otvorena za iznenađenja.
Da se morate preseliti u bilo koji grad na svijetu, ali zauvijek, gdje bi to bilo i zašto?
Da ste me to pitali prije 20-ak godina, bez razmišljanja bih rekla London ili New York. U međuvremenu sam osvijestila da kao turisti tamo uživamo puno više od domicilnog stanovništva koje je stalno u gužvi i jurnjavi. Sad bih birala neki grad uz more. Iako obožavam toplinu, na sjeveru Europe shvatila sam da mi je taj element vode važniji od temperature. No da bih sve pomirila, mirovina u Dalmaciji zvuči savršeno.
