Jedan od favorita ovogodišnje Dore, koja se u Opatiji održava od 27. veljače do 2. ožujka, šibenski je glazbenik Marko Škugor čiji je život već obilježilo jedno eurovizijsko natjecanje. Naime, s Klapom s mora predstavljao je Hrvatsku 2013. godine u Malmöu, a nakon Eurovizije počeo je samostalnu karijeru. Otkrio nam je sjećanja na to razdoblje te kako je nastala pjesma ‘Šta da Boga molim ja’. Tenor nam je otvorio i vrata svoga šibenskog doma, gdje su nas dočekali njegova supruga Ivana, s kojom je u braku 11 godina, te sinovi Andrija i Petar. Rekao nam je i u kojim školskim predmetima pomaže djeci, kao i tko je osoba kojoj bezuvjetno vjeruje i najveći mu je oslonac u životu.
Pjesma ‘Šta da Boga molim ja’ vaša je najosobnija balada. Kako je nastala i komu ste je posvetili?
Pjesmu ‘Šta da Boga molim ja’ posvetio sam svom pokojnom djedu s kojim se nisam stigao oprostiti. S obzirom na to da nisam imao priliku za zadnji zagrljaj i pravi oproštaj, trebala mi je to kao mir i utjeha. Nastala je u kasnu noć prije nekih godinu dana, a od prvotne zamisli da pjesmu ostavim za sebe i nikad je ne objavim, došao sam na ideju da je prijavim na Doru.
Dora je sve bliže, raste li uzbuđenje?
Jako se radujem odlasku u Opatiju. Veselim se svim probama i obavezama, a jedva čekam izvesti pjesmu na spektakularnoj pozornici koja se sprema za ovogodišnje izdanje Dore. Jedini sam izvođač koji je predstavljao Hrvatsku na Euroviziji a da nikada nisam bio na Dori.
Što pripremate za Opatiju?
Upravo će nastupom na Dori pjesma i priča dobiti pravu vizualnu prezentaciju. Na toj velikoj pozornici koristit ćemo LED ekrane, dim, ali i najbolju rasvjetu. Ovom prilikom zahvalio bih ljudima iz sjene - Hrvoju Domazetu na aranžmanu i produkciji te Željku Petrešu na režiranju videospota.
Zovu vas šibenskim slavujem, je li dovoljno emociju i poruku pjesme prenijeti samo glasom? Mora li i scenski nastup biti jednako impresivan?
Nastup općenito, a pogotovo nastup na Dori nisu samo glas i otpjevana pjesma. Najvažnije je emotivno ispričati svoju priču i vizualno je lijepo prezentirati. Koncepcija nastupa odavno je spremna. Sve naše ideje u cjelinu je sabrao mladi umjetnik Dario Gradečak.
Na Euroviziji ste nastupili 2013. godine s Klapom s mora i pjesmom ‘Mižerija’. Kakvo je to bilo iskustvo? Pamtite li neke zanimljive anegdote?
Nastup na tako velikoj pozornici predivno je iskustvo. Uz maestra Mojmira Čačiju, koji nas je i okupio, nas šestorica bili smo odlična ekipa. Jako smo se dobro proveli i dali smo sve od sebe na nastupu. Nažalost, nismo se uspjeli plasirati u finale, ali ostale su nam predivne uspomene na čast i privilegij koju smo imali predstavljajući Hrvatsku.
Daje li vam to određenu prednost u odnosu na ostale kandidate jer iako nikada niste bili na Dori, bili ste na Euroviziji, vidjeli kako sve funkcionira iznutra?
Sigurno da nije isto ako imaš više od desetljeća iskustva nastupa i koncerata na velikim pozornicama ili ti je nastup na Dori prvi u karijeri. No bez obzira na iskustvo, za svaki se nastup temeljito pripremam i dajem sve od sebe. Dugujem to prije svega svim ljudima kojima moje pjesme nešto znače, a pogotovo se pripremam za ovu pjesmu koja je dosad najosobnija.
Ako pobijedite na Dori, hoće li vas u Baselu pratiti vaša obitelj?
Djeca idu u školu pa bi dva tjedna izostanka bila previše. Oni su mi u srcu kamo god idem i snaga su mi za sve što radim u životu.
Nedavno je Lino Červar rekao da bez supruge ne bi bilo njegovih sportskih uspjeha. Što je s glazbenicima? Je li za vašu uspješnu karijeru važna podrška supruge Ivane?
Slažem se s našim legendarnim rukometnim izbornikom. Bez podrške supruge i cijele obitelji ništa ne bi bilo moguće ostvariti. Ivana je moj oslonac, osoba kojoj bezuvjetno vjerujem i na koju mogu uvijek računati.
Supruzi ste posvetili pjesmu ‘Čuvam misto’ čiji je stih “prošli smo sve, gubili bitke, al’ dobili ratove”. Što je ključno da se prevladaju teški trenuci i dobiju ratovi?
Ključni su razumijevanje i shvaćanje da život ne čine samo pobjede i trenuci sreće, nego da iz svih poraza i loših situacija treba učiti te pronaći snagu za dalje. Bitke se mogu izgubiti, ali važno je da na kraju pobijediš u ‘ratu’.
Jednom ste rekli da ste zbog nastupa i koncerata dvije trećine godine na putu, kako karijeru usklađujete s obiteljskim životom?
Zbog prirode mog posla većina kućanskih poslova i obaveza oko djece pada na suprugu. Ona je predivna supruga i majka, a ja sam sretan čovjek što je imam.
Kako s djecom i suprugom volite provoditi vrijeme kada ste u Šibeniku? Imate li neke aktivnosti, rituale u kojima posebno svi uživate?
Kad ne pjevam i kad nisam na putu, najvažnije mi je da smo nas četvero na okupu. Nije toliko važno što radimo, samo da smo zajedno.
Kao mnogi roditelji, pomažete li i vi oko domaćih zadaća? Za koji ste predmet stručnjak?
Stručnjak sam za povijest i zemljopis. Mislim da sam mom Andriji prenio tu ljubav pa s radošću čekam nove lekcije, zajedničko učenje i školska natjecanja.
Pokazuju li sinovi zanimanje za glazbu? Jesu li novi šibenski slavuji?
Svaki ima svoje glazbene favorite, ali ne mislim da će se baviti glazbom.
Biste li im savjetovali da se odmah posvete glazbi ili da kao vi prvo završe fakultet?
Samo neka budu zdravi i sretni. Neka se bave onim što ih čini sretnim. Hoće li ili neće studirati, manje mi je važno.
Domaći glazbenici većinom gravitiraju Zagrebu ili Splitu. Vaš je dom Šibenik, jeste li ikada razmišljali o preseljenju zbog karijere ili čak raznolikije ponude dječjih aktivnosti, škola?
Šibenik je moj dom. Ne mogu zamisliti da živim u bilo kojem drugom gradu.
Nakon Dore čeka vas KD Lisinski gdje su vaši koncerti uvijek rasprodani. Kakav je to tajna veza između vas i Zagreba?
Jedva čekam 5. svibnja i šesti koncert u hramu glazbe. Tajnu ne znam, ali znam da Zagreb voli mene i ja volim Zagreb te da je ta veza neraskidiva.
