'Skupa smo 3 godine': Lana Radeljak ekskluzivno za Story o dečku kojeg smo gledali u TV showu te odnosu s ocem i bratom

Godinama je živjela daleko od očiju javnosti čuvajući intimu kao najveće blago. Kao kći glumačke dive Ene Begović i poduzetnika Josipa Radeljaka, Lana je odrasla u posebnom svijetu - onom u kojem je ime istodobno i teret i dar. Ova 24-godišnjakinja, koja je bez majke ostala kada je imala svega mjesec dana, stasala je u djevojku izrazito nalik Eni, koja je ostavila neizbrisiv trag kako u glumačkom svijetu tako i na djevojčicu koja nosi najljepše uspomene na svoju majku. Prošlost joj je oblikovala put, a sadašnjost piše njezinu vlastitu priču.

Osjećam da sam tek sada postigla određenu razinu zrelosti koja mi omogućuje da se usudim zakoračiti u svijet javnosti. Ne bih rekla da sam se dosad skrivala, nego jednostavno nisam osjećala da je pravi trenutak za taj korak. Sama odluka da se aktivnije uključim u društvene mreže dogodila se vrlo spontano, gotovo instinktivno. Bila je to situacija sada ili nikada. Naravno, postojalo je mnogo dvojbi i pitanja - kako će sve to izgledati, hoće li to biti ispravna odluka i jesam li spremna za rizik koji donosi javna prisutnost. No odlučila sam se osloniti na svoj osjećaj i pružiti sebi priliku. Moram priznati da su me reakcije ljudi iznenadile, naravno, pozitivno. Podrška obitelji, poznanika, prijatelja, pa i šire javnosti iznimno je motivirajuća i daje mi dodatnu sigurnost u mojoj odluci.

Imate li uzore u blogerskom svijetu i što najviše volite snimati?

Dolazim iz obitelji umjetnika tako da najveće uzore imam oko sebe. Od njih mogu crpiti iskustvo, a sigurno ima nešto i u genima. Ne bih rekla da imam konkretne uzore u svijetu blogera koje bih mogla izdvojiti, ali jako cijenim kreatore sadržaja koji su iskreni i autentično prikazuju svoj svakodnevni život na društvenim mrežama. Takav pristup mi se sviđa jer smatram da je važno održavati dozu realnosti i pokazati ljudima da smo svi jednaki i borimo se s istim izazovima. Osobno najviše uživam u dokumentiranju svakodnevnog života - sitnica, malih trenutaka i rutina koje me čine sretnom. Posebno volim sadržaj povezan s modom, šminkom, njegom kože i sličnim temama. Uzimajući u obzir da sam tek zakoračila u ovaj svijet i dalje eksperimentiram i tražim ono što mi najbolje odgovara.

Diplomirali ste na prestižnom Sveučilištu Bocconi u Milanu. Kako je izgledalo vaše iskustvo studiranja u Italiji?

Bilo mi je to neprocjenjivo životno iskustvo. Iskreno, u početku me bilo jako strah. Odlazak od kuće, potpuno sama, u drugu državu... bio je to golemi korak i veliki izazov. Smatram da je to posve prirodno, ali sada, s odmakom, kada me netko pita kakvo mi je bilo iskustvo, uvijek kažem da mi je to bilo jedno od dosad najboljih razdoblja u životu. Jedan od velikih pluseva u prilagodbi na život u Italiji bio je što govorim talijanski jezik, što mi je jako olakšalo svakodnevicu i dalo osjećaj sigurnosti. Prvi put sam se odvojila od obitelji i prijatelja, izišla iz svoje sigurne zone i suočila se s potpuno novim načinom života. Prilagodba na samostalnost bila je zahtjevna, ali jednom kada sam pronašla svoj ritam, nije bilo povratka. Tijekom studija upoznala sam mnogo novih ljudi i stekla prijateljstva diljem svijeta, što mi je otvorilo potpuno nove horizonte. Ta će mi prijateljstva ostati cijeli život, a osim obrazovanja, to je najveća vrijednost studiranja na takvom mjestu. Milano obožavam zbog načina života i energije koju ima taj grad. I danas mi nedostaje pa kada god imam priliku, vraćam mu se s velikim zadovoljstvom. To iskustvo oblikovalo me na mnogo načina i pomoglo mi da postanem osoba kakva sam danas.

Nedavno ste unaprijeđeni na poziciju višeg asistenta u poznatoj revizorskoj tvrtki. Možete li nam reći nešto više o svojoj poziciji? Čime se tvrtka bavi i kakva je vaša uloga u njihovu timu? Koji su vam profesionalni ciljevi za budućnost?

Radim u tvrtki koja je dio globalne grupe specijalizirane za usluge revizije, poreza i savjetovanja. Kako sam na fakultetu završila smjer ekonomije i menadžmenta, prirodno je bilo da tražim priliku u financijskom svijetu. U tvrtki radim već više od tri godine, a pozicija višeg asistenta donijela mi je dodatne odgovornosti. Posebice samostalnost u nekim dijelovima posla što mi je pomoglo u izgradnji samopouzdanja u profesionalnom okružju. Na ovom poslu stječem vrijedno iskustvo, i to ne samo u konkretnoj branši nego općenito u profesionalnom svijetu, a za to te fakultet (čak ni Bocconi) ne pripremi dovoljno. Mislim da sam odrasla u ove tri godine. Što se tiče profesionalnih ciljeva, želim nastaviti napredovati u poslovnom svijetu i izgraditi značajnu karijeru. Svjesna sam da za to treba puno vremena i rada, ali u prilog mi ide što sa samo 24 godine već imam završen fakultet i tri godine radnog iskustva. Želim što više naučiti radeći uz ljude koji su iskusniji od mene i zato sam sretna u tvrtki u kojoj sam sada jer upravo to i dobivam.

Balansirate između ozbiljne karijere i javne prisutnosti. Smatrate li da je to izazovno, kako ostajete usredotočeni?

Definitivno je izazovno, ali vjerujem da kada radite ono što volite, izazovi ne postaju prepreke nego prilike za rast. Na poslu sam vrlo posvećena i fokusirana, a društvene mreže su moj hobi u kojem uživam. Ključ je u organizaciji i jasnim prioritetima. Profesionalne obveze uvijek stavljam na prvo mjesto, ali istodobno koristim slobodno vrijeme za aktivnosti koje volim, poput kreiranja sadržaja na društvenim mrežama. Tako uspijevam održati ravnotežu i ostati usredotočena na oba aspekta svojeg života.

Jako ste zaštitnički nastrojeni prema privatnom životu. Smeta li vam medijska pozornost koju obitelj Radeljak često izaziva?

Moja obitelj i ja imali smo kompliciran odnos s medijima. Nekada je bilo dobro, a nekada baš i ne. S obzirom na to da su mediji dio mojeg života od rođenja, lagala bih kada bi rekla da nisu jako utjecali na mene i moje odrastanje. Ne mogu reći da mi to nikada nije smetalo, posebno dok sam bila mlađa. Često ljudi stvaraju određenu sliku o tebi i tvojoj obitelji prije nego što te uopće imaju priliku upoznati. A kad te upoznaju, u pravilu se čude kako su imali pogrešnu percepciju. Naučila sam rano cijeniti privatnost i balansirati između javnog interesa i osobnog prostora, a to i danas njegujem. Smatram potpuno prirodnim biti zaštitnički nastrojen prema privatnom životu i to se neće promijeniti, bez obzira na to što sam otvorila za javnost svoje profile na društvenim mrežama. Privatnost mi je i dalje iznimno važna.

Kakav je vaš odnos s ocem Josipom Radeljakom? Pomaže li vam poslovnim savjetima? Dajete li vi njemu ponekad savjet i na kojem polju? On je poznat po britkom jeziku, jeste li ga kada savjetovali po tom pitanju?

Tata i ja vrlo smo bliski i, naravno, često mi daje savjete bilo da je riječ o poslovnim ili privatnim situacijama. S obzirom na njegovo bogato iskustvo, uvijek ima što sa mnom podijeliti, a njegove perspektive često su mi od velike pomoći. Iako je između nas velika razlika u godinama, rekla bih da sam mu slaba točka pa mi uvijek pristupa s puno pažnje i podrške. Kao i svaki odnos, i naš ima trenutke kada se slažemo i trenutke kada se možda ne slažemo u svemu, što smatram potpuno normalnim. Što se tiče britkog jezika, to je jednostavno dio njegova karaktera - direktan je i ne boji se reći što misli. Povremeno ga pokušavam savjetovati da ublaži ton, ali na kraju dana on uvijek ostaje vjeran sebi, što i poštujem. Iako on ima prepoznatljiv i istančani modni stil, ponekad mu znam nabaciti modni savjet, a on me uvijek vjerno posluša. Primjerice, nekada ga možete vidjeti kako nosi sunčane naočale Izipizi ili tenisice Veja. To je moj utjecaj.

Imate brata Lea. Poznato je da ste vrlo bliski, kakva ste teta njegovu sinu?

Leo i ja jako smo bliski, a posebno smo se zbližili nakon što sam malo stasala. Između nas je 18 godina razlike pa mi je kao mlađoj bio više poput roditeljske figure. Tek negdje kad sam krenula na fakultet naš je odnos postao ono što je danas. I on je studirao u inozemstvu pa mi je puno pomogao da se prilagodim. Jako se dobro razumijemo i volimo provoditi vrijeme zajedno. Njegov savjet mi puno znači i često mu se obraćam u važnim životnim situacijama - stvarno mi je oslonac i podrška. Odlično se slažem i s njegovom ženom Ivanom. Znam je otkad sam bila jako mala, imala sam možda 3 ili 4 godine i odmah smo kliknule. Ivana je vedra, nasmijana i jako pozitivna osoba koja je uvijek tu za one koje voli. Prije dvije i pol godine Leo i Ivana dobili su sina Adriana, mog nećaka kojeg obožavam. Živimo blizu pa ga često viđam i ponekad čuvam. Prekrasno je gledati ga kako odrasta i razvija se u pravog malog dječaka. Predivno mi je vidjeti i kako su Leo i Ivana preuzeli ulogu roditelja, i to najboljih koje mogu zamisliti. Adrian je sretan, zdrav i nasmijan, svakodnevni izvor sreće u našim životima. Naravno, kad se njega pita: “Koga voliš najviše na svijetu?”, spremno odgovori: “Tetu Lanu!” Tako da nisam pretjerano objektivna u vezi s njim.

Kakav je vaš odnos s vašom tetom Mijom, sestrom vaše majke te sa sestričnom Majom?

Mislim da nas tri najviše povezuje baka koju sve tri obožavamo. Baka je bila i ostala ključna figura u mojem životu - odgojila me i bila uz mene u svim važnim trenucima. Njezina riječ i savjet uvijek su mi najvažniji. Maja je nedavno postala mama i moram reći da je rođena za tu ulogu. Nevjerojatno je predana i nježna prema Mabel, koja iz dana u dan sve više napreduje i širi veselje gdje god se pojavi. Mislim da nam je tijekom života baka bila primjer kako se iskreno voli i brine o onima koji su ti najvažniji. Rekla bih da se to i osjeti u našem karakteru.

U vašim videima na TikToku često se pojavljuje dečko Antonio. Možete li nam reći nešto više o vašem odnosu? Kako je on reagirao na vašu odluku da budete prisutniji na društvenim mrežama?

Antonio i ja zajedno smo već tri godine i iskreno mogu reći da je moja najveća podrška, ne samo kada je riječ o društvenim mrežama, nego i u životu općenito. I prije nego što sam otvorila svoje profile na društvenim mrežama javnosti, bodrio me i poticao moje samopouzdanje da počnem raditi ono što volim i što me zanima. On je jedna od najboljih osoba koje sam dosad upoznala - osoba koja na dnevnoj bazi unosi mir i pozitivnu energiju u moj život.Antonio je po prirodi vrlo optimističan, doslovno se svaki dan budi s osmijehom na licu. Njegova je energija zarazna i nevjerojatno pozitivno utječe na sve oko sebe, pa tako i na mene. Osim toga, izrazito je motiviran i predan u svemu što radi. Primjerice, prošle je godine u Beču istrčao prvi maraton, a sada se punom parom priprema za drugi ovoga proljeća. Njegova predanost i disciplina inspiriraju me da i ja budem bolja verzija sebe. Iznimno je inteligentan i suosjećajan i jako sam zahvalna što ga imam u svom životu.

Mogli smo ga vidjeti kao jednog od kandidata u showu ‘MasterChef’. Znači li to da vas je osvojio nekim jelom? Što najbolje kuha?

Da, upoznali smo se baš u vrijeme kada se prijavio u ‘MasterChef’ pa sam bila uz njega tijekom cijelog procesa. Moram priznati da sam često bila pokusni kunić dok je vježbao i eksperimentirao s jelima. U svakodnevnom životu većinom on preuzima kuhanje jer to zaista voli, a ja se uopće ne bunim. Prošle godine doznala sam da imam celijakiju i ne smijem jesti gluten, a Antonio se odmah prilagodio toj situaciji. Kupio je kuharice s bezglutenskim receptima i svakodnevno smišlja nešto novo i kreativno. Usto, većinom je i sam prešao na bezglutensku prehranu, što mi znači nevjerojatno mnogo. Njegova pažnja, trud i briga pokazuju koliko mu je stalo i to je još jedan razlog zašto ga toliko volim.

Sudeći po fotografijama, često se vi i Antonio družite s Leom. Znači li to da je upoznao i obitelj? Kako ga je prihvatio vaš otac s obzirom na to da su svi očevi osjetljivi na kćeri?

Da, Antonio je upoznao cijelu moju obitelj. Iskreno, nisam sigurna komu je draži, svima se odmah svidio. Naravno, tata je, kako to obično bude s očevima, bio vrlo oprezan i odmah ga je propitao o svim mogućim temama. Međutim, čini se da i dalje nije uspio pronaći ni jednu manu, što je svakako pohvalno. Ipak, moram priznati da je tata oduvijek bio osjetljiv kada je riječ o meni pa mi puno znači što je potpuno prihvatio Antonija. Iskreno mislim da sam pronašla nekoga tko zaista odgovara ne samo meni, nego i mojoj obitelji. Antonio i Leo su također izgradili sjajan odnos, što mi posebno znači jer su mi obitelj i sklad među nama jako važni.

Često vas opisuju kao sliku i priliku vaše majke Ene Begović. Kako doživljavate te usporedbe?

Ovo mi je sigurno jedno od najtežih pitanja. Svaki put kad mi netko kaže da me vidi kao sliku i priliku moje majke, to mi je neopisivo velik kompliment, ali istodobno nosi i određenu težinu. Nažalost, nje danas nema s nama, ali osjećam njezinu prisutnost i nadam se da bi bila ponosna na mene. Trudim se doznati što više o njoj iz priča njezinih prijatelja i poznanika. Nevjerojatno je koliko ljudi koje susrećem imaju lijepe uspomene i iskustva vezana uz nju. Često mi se dogodi da roditelji mojih prijateljica spomenu kako su je poznavali i uvijek mi je fascinantno čuti njihove dojmove i uspomene. Te male priče i detalji stvaraju mi jasniju sliku o tomu kakva je osoba bila i svaka od tih priča mi puno znači. Naravno, najveći izvor priča i uspomena je moja baka. Ona je s mamom provela cijeli život i zaista se trudila da je na neki način maksimalno uključi u moje odrastanje. Sve što mi je baka ispričala, svaki detalj koji sam dosad čula pomogao mi je da shvatim kakva je bila - nevjerojatna, talentirana i voljena od svih oko sebe. Iako ne mogu zamijeniti uspomene koje bih imala da je ovdje, osjećaj da sam njezin dio i da me ljudi s njom uspoređuju daje mi neku vrstu mira i snage.

Na koji način čuvate uspomenu na majku? Postoji li nešto što posebno njegujete ili prakticirate u njezino ime?

Od mame sam naslijedila puno toga. Knjige, nagrade, fotografije, nakit i slično. Svi su mi ti predmeti jako važni i čuvam ih s velikom pažnjom. Posebno su mi važni njezin sat, koji joj je poklonio moj tata, i prsten koji je nosila gotovo svaki dan. Ta dva predmeta sada redovito nosim i tako imam osjećaj da je dio nje uvijek uz mene.

Vaša obitelj ima povijest koja izaziva pažnju i medijski interes. Vidite li to kao opterećenje ili možda kao priliku da ispričate vlastitu priču?

Ovisi o perspektivi i kontekstu u kojem se o tomu govori. Dok sam bila dijete, to mi je ponekad znalo biti opterećenje jer nisam mogla u potpunosti razumjeti zašto naša priča privlači toliku pozornost. Bilo je teško nositi se s time, posebno u razdoblju kada sam još gradila vlastiti identitet i pokušavala shvatiti tko sam. S vremenom sam odrasla uz tu stvarnost i naučila razdvojiti ono što ljudi govore o našoj obitelji od onoga što mi zaista jesmo. Danas to ne doživljavam kao teret, nego više kao dio života koji me oblikovao i koji mi daje priliku da ispričam vlastitu priču, autentično i iskreno. Mislim da su mi izazovi s kojima sam se suočavala tijekom tog iskustva pomogli da izgradim unutarnju snagu i stav koji me danas vodi.

Što biste poručili mladim ljudima koji žele ostvariti uspjeh ili se afirmirati u javnosti, ali se boje izazova i kritika? Kako se vi nosite s komentarima i čitate li ih uopće?

Moje prvo i najvažnije pravilo, otkad sam dovoljno odrasla da razumijem što znači izložiti se javnosti, jest da nikada ne čitam komentare - i uvijek se toga čvrsto držim. Ne sjećam se točno tko mi je dao taj savjet, ali znam da je ostavio snažan dojam na mene i pomogao mi da se zaštitim od nepotrebnog stresa. Uostalom, komentare na medijske članke uglavnom pišu ljudi koji imaju nešto negativno reći. Rijetko ih pišu oni s pozitivnim mišljenjem. Tako čovjek stekne dojam da je sve negativno, a zapravo je upravo suprotno. Strah od izazova i kritika potpuno je prirodan, ali mislim da postane lakše jednom kada shvatite da će to uvijek postojati. Kritika, bilo pozitivna ili negativna, dio je života, a u današnjem svijetu nemoguće je svima ugoditi. Važno je prihvatiti da neće svi biti zadovoljni vašim postupcima ili izborima, i to je u redu. Nikada mi neće biti jasno zašto ljudi troše svoje dragocjeno vrijeme na omalovažavanje drugih. Ipak, svatko bira kako će se ponašati i što će unijeti u svijet. Moj savjet mladima bio bi da se fokusiraju na svoje ciljeve i vrijednosti, da ostanu dosljedni sebi i ne dopuste da ih negativni komentari zaustave na njihovu putu. Kritike vas mogu izgraditi, ali samo ako znate prepoznati koje su konstruktivne, a koje nisu vrijedne vaše pozornosti.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu? Planirate li neko daleko putovanje s Antonijem ili ljetovanje u Hrvatskoj? Imate li neke zajedničke planove?

Za mene je 2025. godina prekretnica. Ove godine punim 25 godina i osjećam da je to pravo vrijeme za postavljanje novih ciljeva i ostvarivanje planova. Imam dosta ideja i planova za ovu godinu, ali o njima ću postupno govoriti u sljedećem razdoblju. Što se tiče putovanja, Antonio i ja već imamo nekoliko planiranih putovanja u mjesecima koji slijede i mogu reći da se tomu jako veselim. Kada je riječ o ljetu, sigurna sam da ćemo, koliko nam to poslovne obaveze dopuste, veliki dio ljeta provesti na Braču. To je za mene mjesto gdje se osjećam potpuno opušteno i ondje mogu provesti kvalitetno vrijeme s obitelji i prijateljima. Brač ima posebno mjesto u mojem srcu i uvijek mu se rado vraćam. Također, radujem se novim izazovima i projektima koji me čekaju ove godine, a sigurna sam da će ovo biti razdoblje ispunjeno rastom, avanturama i pozitivnim promjenama.