Kilometarske kolone na autocesti prema jugu toga su jutra dogovoreni intervju s glumcem Robertom Kurbašem stavile pod upitnik. No, srećom, u Split smo stigli na vrijeme. Na setu sapunice ‘Ruža vjetrova’ dočekao nas je dobro raspoloženi Robert, koji ljetne dane ne provodi uživajući u moru i suncu, nego je u rodnom gradu zauzet obvezama prema novom projektu. Uz to, jednom tjedno potegne i do Zagreba, gdje ga čeka ‘TV Bingo’. Ipak, ne žali se, kaže, voli svoj posao, svaka je uloga novi izazov. Brzo nas je uspio uvjeriti. Ali s tim 33-godišnjakom nismo željeli razgovarati samo o poslu. Na terasi Marjanske Vidilice odakle puca pogled na cijeli Split načeli smo teme o ženama, ljubavi, problematici muško-ženskih odnosa, vezama... I premda glumac koji već godinama nosi titulu jednog od najpoželjnijih neženja nevoljko govori o svom privatnom životu, ovoga puta odgovori kao da su dolazili sami od sebe. Bez suzdržavanja, potpuno otvoreno. Je li to zbog ljeta, dobre vibre u zraku, domaćeg terena ili nečeg sasvim drugog? Možda nije ni važno.

Story: Ovo ljeto provodite na setu, je li vam to kao Dalmatincu teško palo? Naravno. Ovo je iznimno naporan ritam snimanja koji te uzme cijelog. Uz to, imam i obveze i prema Hrvatskoj lutriji pa sam dva dana u tjednu u Zagrebu, a ostatak na snimanju u Splitu.More nikad bliže, a nikad dalje. Story: Kakav lik tumačite u ‘Ruži vjetrova’? Igram odvjetnika Srđana Matošića, jedinog sina te obitelji, čovjeka koji je moralna vertikala, ima problema u emotivnim odnosima, misli više na druge nego na sebe, idealist koji teži savršenstvu u svemu pa tako ima problema koje teško rješava. Naime, gotovo svaka scena završava didaskalijom - Srđan je zabrinut. Story: Koje su vam sličnosti? Kao i u svim likovima koje glumim, dajem cije­log sebe u zadatim situacijama i odnosima. Srđan ipak malo više pati od mene. Ne bih mu volio biti u koži. Story: Puno vremena provodite na setu i zbližavate se s ljudima s kojima radite. Koji je vaš stav o ljubavima koje se ondje rađaju? Raduje me kad vidim da se, primjerice, kamer­man zbliži sa šminkericom, scenski radnik s nekim iz produkcije... Ja još nisam naletio na ljubav svog života na setu. Story: Dobro, ne mislim na ljubav života, nego na avanturu, romansu. Simpatija uvijek ima, naime, hodnici frcaju testosteronima. Story: Onda to prestane sa završetkom snimanja ili? Posao je takav da su scene seksa i ljubljenja rutina koja se mora razlikovati od privatng života. Da nije tako, završili bismo u Vrapču. Narav­no, postoji mogućnost da se između dvoje ljudi jave simapatije i kemija, ali posao je posao. Story: Poznato je da ste omiljeni među pripadnicama nježnijeg spola, no nikako vas se ne može vidjeti s nekom vama posebnom ženom. Kako je to moguće? To i ja vas pitam! Story: Ili se vi dobro skrivate i jedan ste od rijetkih kojima to uspijeva. Volim zrele žene koje nisu sa mnom jer sam prisutan u medijima. Story: Dakle, nailazili ste i na one koje su vas željele za dečka samo zbog vlastite popularnosti? Ne, jer bih tada vjerojatno završio u medijima. Čini se da uvijek dobro biram, imam nos za to. Story: Jeste li sada zaljubljeni? Trenutačno nisam. Story: Zašto? Za babino brašno i djedove uši da se bolje... Story: Posljednji put ste bili...? Nedavno. Story: I? Završilo je. Story: Bili ste u vezi i nitko nije znao? Upravo tako. Story: Sjajno skrivate privatni život od očiju javnosti. Što tražite u vezi? Sve. Story: Morate valjda pristajati i na kompromise? Pristajem, ali za nekakve esencijalne stvari, nema rasprave. Story: Koliko ste se promijenili od dvadesetih? Puno. Mislim da sam sazrio. Smatram da muškarac ne može sazreti prije 25. godine, a ja sada imam 33. Story: Kaže se da poneki muškarci nikada ne odrastu u potpunosti. Dakle, Bog je zapravo žena. Ne gledam na to kroz spol, mislim da žena, zato što joj je fiziologija takva, prije sazre. Isto tako, prije zabrije u neke društvene kontekste koji su loši. Story: U čemu vidite te promjene o kojima smo govorili? U brzini odluke, u stvarima koje želim raditi, u svjetonazoru... Story: A privlače li vas iste žene kao i u dvadesetima ili se i to promijenilo? Horoskopska sam Vaga, esteta, i oduvijek me privlače lijepe i pametne žene. Story: Je li danas teško pronaći partnera s kojim biste izgradili kvalitetan odnos? Pa da, ljudi prije nisu bili zatrovani viškom informacija koje nam se nameću. Primjerice, i na kavama se priča o površnosti, malo je dubine u odnosima, teško je sresti srodnu dušu, podudarati se s nekim u svemu; od seksualnog pa do intelektualnog segmenta. Story: A nisu ni muškarci kao što su nekad bili ili? Sad generaliziramo. Zapravo je jednom muš­karcu potrebna jedna žena i obrnuto, i to je ono što nas tješi u kaosu u kojem živimo. Mi krojimo svoju sudbinu, važno je da znamo što želimo, pa to onda kad-tad dođe. Sigurno znam puno više nego što sam znao sa 20. Story: Koliko vam je seks važan? Naravno da je važna tjelesna privlačnost i da čovjek treba imati želju biti fizički spojen s part­nerom, ali sigurno nije presudna. Story: Mislite li da je moguće kontinuirano održavati strast? Nije strast razlog, svrha i cilj veze, to dođe i prođe. To nije nešto što se može održa­vati, nije podložno promjenama... Ako se čovjek veže isključivo uz strast, onda izgori i zapravo je to varka, zamka, iluzija... Zbog toga je dosta veza propalo i propada. Story: Straši li vas pomisao da biste cijeli život trebali biti vjerni jednoj ženi? Ne. Ljubav je emocija koja otvara, stabilna je, širi se, daje, treba to tražiti. Story: Biste li oprostili prevaru? Ne, isključiv sam. To znači da ta osoba ima drugih problema, to nije pitanje ega, to znači da nisam napravio dobar odabir. Story: Slažete li se s onim da prilika čini lopova? Ne, čovjek je biće koje se mora naučiti samokontroli. Kao glumac, dokazujem to iz dana u dan. Story: Spomenuli ste ego, kakvo je vaše mišljenje o tome? Svi imamo ego; kad je stabilan, po­kazatelj je zdravlja, ali ponekad se i ja nađem u situacijama da su mi želje veće od mogućnosti i nastojim to kontrolirati. Story: Bildate li svoj ego? Ne, nastojim svako biće promatrati jednako. S druge strane, ne dam ni na sebe. Story: Koliko ste zadovoljni sobom? Jako. Imam unutarnju ravnotežu koja se kontinuirano nadograđuje. Story: Kad ste sami o čemu razmišljate, prošlosti, budućnosti, sadašnjosti? Nastojim biti u sadašnjosti. Story: Ne secirate prošlost? Lagao bih kad bih rekao da to ne radim, ali se onda ravnam prema budućnosti. Biti u sadašnjosti - umjetnost je života. Story: Koje pogreške iz prošlosti nikako ne biste željeli ponoviti? Volio bih da sam zreliji i mudriji, da mi je svijest šira. Ne bih ponovio neke odluke, s nekim ljudima ne bih ulazio u dublje odnose. Story: Imate li uzor? Majka Tereza. Bila je 100. obljetnica od njezina rođenja, pa sam izdao i CD poezije na tu temu. Njezin me život inspirirao, intuitivno se rodila ideja... Story: Uz koju knjigu se opuštate? Volim duhovnu literaturu, ruske klasike. Posljednje sam pročitao biografiju Pink Floyda i baš sam se zabavio. Story: Koji vam CD svira u autobomilu? Pink Floyd, jazz, volim i šansonu. Story: A koje filmove gledate? U posljednje sam vrijeme pogledao nekoliko dobrih, ‘Agoru’ bih izdvojio jer je zanimljiva priča, sukob muslima­na, židova i kršćana prikazan na jedan objektivan način. Story: Jeste li vi objektivni? Nastojim sebe maknuti iz situacije i postaviti se sa strane i onda djelovati. Naravno, kad je o meni riječ. To je te­ško, ali to je put koji vodi istini. Story: Kako bi izgledao vaš idealan ljetni dan? Ponekad bi mi odmor bio radni, primjerice, otići u polje, okopati vrt, priuštiti dobru marendu, baciti se u more, onda ponovno fizički rad, knjiga, dobro vino, dobro društvo... Story: Gdje biste odveli ženu na prvi spoj? Primjerice, ovdje na Marjanskoj Vidilici nam je baš lijepo, atmosfera kao na dlanu... Story: Što mislite o ljetnim kratkim avanturama? Ništa loše, čovjek treba skupiti iskustva. Samo što neki ostanu na tim iskustvima i nikad se ne zasite. Treba znati stati. Story: Koji ulet uvijek prolazi kod žena? Koliko je sati? Vrijeme je da se upoznamo. Story: Kako prilazite ženama? Ne znam, svaki put različito. Volim imati inicijativu iako nemam ništa protiv i da žena učini prvi korak, ali na jedan suptilan način. Story: Nemate neku provjerenu taktiku? Zapravo, uhvatim se da imam pa sam sebi idem na živce. Rekao bih, volim svirati jazz. Story: Koje vas žene odbijaju? One koje nisu suptilne i graciozne. Ne volim nametljive žene. Story: Bojite li se godina? Ne mogu to tako reći, ali otkrivam koliko je vrijeme važno. To je jedino što čovjek ima, jedina vrijednost i svaki se dan trebamo pitati na što trošimo svoje vrijeme. Story: Zadovoljstvo je za vas... Osmijeh na licu roditelja, prijatelja, braće... Story: Kad ste posljednji put primili, a kad udijelili kompliment? Danas mi je frizerka dala kompliment i ja sam joj uzvratio. Story: Jeste li kavalir? Da, ali čovjek nije stroj. To jednostavno ovisi o raspoloženju, iako ne bi trebalo. Story: Dobila sam dojam da ste na glasu kao zavodnik, macho muškarac. Je li to istina? Ne. To je možda obrambeni mehanizam, iako ne mogu reći ni da sam mica-maca. Story: Jeste li tradicionalni? Jesam, i nastojim biti konzervativan. Naime, što sam stariji, uviđam da su tradicijske vrijednosti iznimno važne, posebno kada vidim kamo ovaj svijet ide. Vidim da je obitelj temelj svega, a izložena je negativnim utjecajima i puno je energije potrebno da se očuva. Story: Razmišljate li o vlastitoj obitelji? Apsolutno. Nije čovjek stroj. Želim to što prije. Da sam pronašao ženu s kojom bi ostvario bračnu zajednicu, to bih učinio sa 18. Želio bih imati barem troje djece. Story: Smatrate li da bi vam se to uskoro moglo dogoditi? Ne znam, no život mi je pokazao da mogu biti i sam. Story: Je li vam dosta samoće? Da, ali ne bih lupao glavom u zid da se to nikad ne ostvari. Pomirio bih se s tim, ali stvarno bih volio imati svoju djecu. Story: Biste li mogli dobro utjeloviti Facu u ‘Seksu i gradu’? Da, i bolje. U takvoj produkciji... Story: Možete li se poistovjetiti s likom, jeste li nekome bili Faca? Nekome? Sigurno. Je li to sad ego o kojem smo pričali? Ne, moram priznati da znam o kome je riječ i kako su osnovne karakteristike lika fleksibilnost, stabilnost, emotivnost. Story: Govorimo li o istom liku? Naglasila bih kako se Faca s glavnom junakinjom igrao ‘top­lo-hladno’ gotovo deset godina... Ja ne volim zavlačiti, volim da je odmah i sad, crno na bijelo. Čemu te igre, nije mi to nikad bi­lo jasno. Možda u početku, kad upoznaješ nekoga, ali život pruža puno više od toga. Dvoje ljudi koji se nađu na istim frekvencijama trebaju rasti, a ne ostati na istom, ne trebaju se igrati mačke i miša, to je gubljenje vremena. Story: Voli li se istinski samo jednom? Nedajbože. A što je to zaljubljenost? Story: Recite vi nama. Ima jedna rečenica Tina Ujevića iz predstave ‘Ispit savjesti’ koju igram, a glasi: “Ja ih sve volim, ali ne jednu, nijednu, nijednu i sve.” Story: Koja je vaša životna filozofija? Treba živjeti jednostavno. Story: Nadam se da će vam biti što jednostav­nije odraditi ljetne obveze. A što na jesen? Uz ‘Ružu vjetrova’ i ‘TV Bingo’, čeka me premijera u splitskom HNK; ‘Svečana večera’, a i donekle sam zapostavio projekte kojima ću se uskoro vratiti. Naime, nastavljam igrati ‘Ispit savjesti’, tu su i tri CD-a poezije koje želim što bolje predstaviti javnosti kako bi se ljudi upoznali s tim... Story: Dakle, rad, rad i samo rad? I u međuvremenu - rad. Story: A žene? Olakšajte im malo i recite kako se može osvojiti Robert Kurbaša? Ne može mene nitko osvojiti. Ma, ne znam, meni ne trebaju žene, meni treba žena. Razgovarala Vedrana Čarapović Fotografije Matea Smolčić