Da je živ, John Fitzgerald Kennedy pro­šli bi tjedan proslavio 94. rođendan. Jack, kako ga je od milja zvala obitelj, bio je 35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država čija je vladavina trajala od 1961. pa sve do njegova ubojstva 1963. Korijene vuče iz velike i bogate irske katoličke obitelji, koja je imala jako uporište u politici. Atraktivan i karizmatičan, Kennedy je bio jedan od najpopularnijih i najmla­đih američkih predsjednika. Mediji su neprestano izvještavali i o njegovu obiteljskom životu s atraktivnom Jac­que­line Bouvier te njihovo dvoje djece, Johnom Jr. i Caroline, često ih nazivajući Camelotima i pretvarajući ih u ikone stila i popularne kulture. Tijekom svog predsjednikovanja, Kennedy je zagovarao moderne, liberalne i ponekad idealističke stavove, koje je naciji iznosio u inspirativnim govorima. Iako je njegov boravak u Bijeloj kući bio relativno kratak, nije prošao bez incidenata. Kako bi svrgnuo Fidela Castra, neuspješno je napao Kubu, a u zamjenu za vruću noć pod plahtama, gotovo je bio spreman žrtvovati svoju političku karijeru. To je posebice bilo vidljivo u vrijeme hladnog rata. No najveća se ironija krije u tome što je ubijen baš kada je američki tisak počeo otkrivati sve njegove privatne tajne i time je donekle uspio sa­čuvati svoju reputaciju. Johna F. Kennedyja javnost pamti kao jednog od najboljih i najpopularnijih predstavnika američke moći i bogatstva, a prava istina o najkarizmatičnijem političaru nikada neće u potpunosti biti poznata javnosti. John je rođen 29. svibnja 1917. u Brooklineu, Massachusettsu, kao drugo dijete Josepha Kennedyja i Rose Fitzgerald. Obitelj je imala devetero potomaka; Johnova starijeg brata Jo­sepha P. Jr. (kojeg su, baš kao i oca, zvali Joe), te Rosemary, Kathleen, Eu­nice, Patriciu, Roberta (Bobbyja) i Edwarda (Teddyja). Ova će generacija Kennedyja s vremenom postati najpoznatija u Americi. Njihovo je djetinjstvo, ali i ostatak živo­ta, uvelike obilježio otac, ambiciozan čovjek koji je postigao uspjeh u poduzetništvu i politici.

Joe je sa 25 postao predsjednik jedne bostonske banke, potom čelni čovjek tvornice čelika Betlehem Steel Corporation, a nakon toga predsjednik banke Hayden-Stone. Uspješno trgujući na burzi do sredine ‘30-ih godina prošlog stoljeća, povećao je bogatstvo koje je, tri godine prije nego što je John krenuo u utrku za predsjedničkom foteljom, procijenjeno na 200 do 400 milijuna dolara. Financijski uspjeh omogućio mu je da uspješno zapliva i političkim vodama. Financirao je predsjedničku kampanju Franklina D. Roosevel­ta 1932., a on ga je zauzvrat 1937. imenovao američkim veleposlanikom u Velikoj Britaniji. Političku je karijeru naprasno završio 1940., kada je američku javnost uvjeravao kako bi Sjedinjene Američke Države trebale pružiti pomoć Hitleru i nacistima. No unatoč silnim obvezama, Joseph je na neki način uvijek bio prisutan u životima svoje djece. Johna i njegova starijeg brata Joea upisao je u prestižnu bruklinsku osnovnu školu Noble and Greenough Lower, koju su uglavnom pohađali dječaci iz bijelih, protestantskih obitelji. Učio ih je da budu ambiciozni i često ih poticao da za večerom razgovaraju o politici. Podrazumi­jevalo se da će svi ostvariti visok stupanj obrazova­nja, posebice muška djeca, a kćeri je namjeravao udati za bogate i ugledne pojedince. Joe ih je učio da se nikada ne zadovolje drugim mjestom. Mo­rali su se natjecati jedni s drugima, no kada bi došlo do sukoba s nekim izvan njihova klana, u tom je trenutku očekivao da se ujedine i djeluju kao jedno. Jednom je prilikom Joe otišao toliko daleko da je Jacka i njegova starijeg brata otjerao od stola na kojem je bila poslužena večera jer su taj dan izgubili utrku na jedrilicama. Budući da se Joeov posao sve više širio, obitelj se preselila u New York, gdje su djeca nastavila svoje školovanje. U proljeće 1931. John je, kao i njegov stariji brat Joe Jr., upisan u konzervativnu srednju školu Choate koju su uglavnom pohađali bogataši. Tamo nisu upisivali Židove, a nisu tolerirali ni rimokatolike. Dok je Joe Jr. bio popularni sportaš i svojevrsna zvijezda škole, John je nekako uvijek bio u njegovoj sjeni. Imao je osrednje ocjene, bio neposlušan i često ulazio u sukobe sa školskim autoritetima. - Joe je bio zvijezda u našoj obitelji. Sve što je radio, radio je bolje od nas - jednom je rekao Jack, čiji je dar bio sklapanje prijateljstava. - Kad bi se nasmijao, mogao je šarmirati i ptice na grani - prisjetio se tadašnji ravnatelj škole. No i John se bavio sportom, kao uostalom i sva djeca u obitelji. Igrao je tenis, košarku, nogomet i golf. Volio je i čitati. Njegov školski kolega Lem Billings prisjetio se kako je Jack u to vrijeme bio pretplaćen na New York Times. Učitelji su za njega govorili da je pametan, ali da ipak nije najbolji učenik. Nije se trudio koliko bi trebao, osim kada se radilo o njegovim omiljenim predmetima - povijesti i engleskom. - Jack, ne želim ostaviti dojam daveža jer uistinu znam da je to najgora osobina koju roditelj može poprimiti, a i osjećam da ti znaš kako bih, da smatram da nemaš potrebne kvalitete, bio blag prema tvojim neuspjesima. Budući da imam puno iskustva u procjeni ljudi, definitivno znam da ti imaš sve potrebne kvalitete i da ćeš daleko dogurati... Teško mi je nadoknaditi ti sve osnovne stvari koje sam zanemarivao kada si bio mlad i zato te molim da od sada radiš najbolje što možeš. Ne očekujem previše i neću biti razočaran ako se naposljetku pokaže da nisi pravi genij, ali uvjeren sam da možeš biti vrijedan građanin - napisao mu je otac u pismu. Budući da je Joe bio najstarije dijete, a Jack samo dvije godine mlađi, nije bilo neobično da se dva dječaka bore za vodeći položaj u obitelji. Ponekad su se toliko tukli da su mlađa djeca bježala na kat i skrivala se, a otac je branio da se itko umiješa. Želio je da se slabiji Jack sam nauči braniti. Pogotovo stoga što je imao i brojnih zdravstvenih problema. S nepune je tri godine gotovo umro od šarlaha, a kao dijete bio je podložan raznim infekcijama gornjih dišnih puteva, prebo­lio je žuticu i bio sklon ozljedama. - U djetinjstvu smo često pričali o tomu što bi se dogodilo da Jacka ubode komarac. S obzirom na njegovu krv, komarac bi zacijelo uginuo - našalio se mlađi Robert. Primjerice, kada su se Joe i John sudarili biciklima, Joeu nije bilo ništa, a John je zaradio 28 šavova. Probavne smetnje počele su ga mučiti sa 17, tako da je na prvoj godini fakulteta težio samo 67 kilograma. Doslovno je gutao sladoled i radio na tome da se udeblja, no gotovo je cijelo školovanje ostao kržljav. - Jack izgleda dobro. Obrazi su mu se popuni­li otkako sam ga vidjela u lipnju. Izgubio je taj izgled Lincolna koji mi se čak potajno i sviđao - napisala je njegova majka u dnevniku 1960. Osim navedenih tegoba, imao je problema i s leđima, koja je nekoliko puta operirao, a kasnije mu je dijagnosticirana i Adisonova bolest. Zbog svega toga godinama je uzimao tablete protiv bolova, tjeskobe, stimulanse, pilule za spavanje, kao i testosteron kako bi povećao mišićnu masu. Povjesničar Robert Dallek tvrdi da je dnevno uzi­mao čak osam različitih tableta. No nije samo John imao tu nesreću. Najstarija kći Rosemary bila je psihički zaostala, a mlađa Kathleen je 1948. poginula u avionskoj nesreći. Četiri godine prije poginuo je i najstariji sin Joe Jr. Otac je sve nade počeo polagati u Jacka kojeg, zbog neposlu­ha i lijenosti, prije nije favorizirao. Iako je obitelj već tradicionalno pohađala Har­vard, John je odlučio upisati Princeton, no u jesen 1936. razbolio se od žutice, izgubio godinu i naknadno upisao Harvard, gdje se još jednom našao u sjeni uspješnog starijeg brata. No situacija se brzo okrenula u njegovu korist. Nakon što je 1941. diplomirao, pridružio se američkoj mornarici, a kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat, premjestili su ga u odred torpednih brodova. Po­slali su ga na južni Pacifik, gdje su 1943. njegov brod pogodili Japanci. Ubijena su dvojica članova posade, a preostala šestorica, uključujući i Jacka, popela su se na ostatke broda i nakon pet sati došla do obale. Zbog prob­lema s leđima potkraj te godine vratili su ga u SAD, a kada se oporavio, dodijelili su mu čin poručnika. Nakon operacije leđa 1945. kratko je radio kao novinar, a onda se okrenuo politici. - Mogu osjetiti tatine oči na svojim leđima - rekao je Kennedy svom prijatelju u trenutku dok se premišljao hoće li ući u politiku. Čak i kada je u siječnju 1961. postao predsjednik, oca je zvao najmanje jedanput na dan. Uz oca, važna figura u njegovu životu ostao je i stari­ji brat koji je poginuo u ratu, no s njegovim se duhom Jack nikada nije prestao natjecati. Koliko god bio uspješan, bojao se da nikada neće biti dorastao Joeu Jr., pa se još više trudio da bi došao na vrh. Političku je karijeru počeo u rodnom Mas­sachusettsu, gdje je njegov otac imao brojne kontakte i gdje se oslobodilo mjesto u kongresu. Pro­tivnici su ga prozivali zbog toga što je bogat, govorili su da je razmažen i zamjerali što glasove skuplja u siromašnim četvrtima. No nitko nije mogao osporiti njegovu energiju i entuzija­zam. Umoran i iscrpljen od silnih bolesti, svejedno je održavao govore diljem države, marširao u paradama, rukovao se i razgovarao s biračima. - Vodili smo ga u restorane, u hotele, na ulicu, u klubove. Vodili smo ga svuda - rekao je lokalni organizator izbora Pat Mulhern. Sav je taj trud urodio plodom pa je 1947. kao član Demokratske stranke ušao u kongres. Godi­nu dana poslije javnost je donekle doznala za njegovo narušeno zdravstveno stanje. Te se jeseni na putu za Englesku razbolio i dijagnosticirana mu je Adisonova bolest. Da ne bi umanjio šanse za politički napredak, jer je naciji trebao snažan i zdrav vođa, medijima je poslano priopćenje u kojem stoji da je John obolio od malarije. Njegova rastuća popularnost među sunarodnjacima postala je očita 1953., kada je odabran za senatora. Dvije godine prije, u proljeće 1951., na večeri koju je organizirao zajednički prijatelj Charles Bartlett upoznao je novinarku Jacqueline Bouvier, rodom iz bogate njujorške obitelji. - Nagnuo sam se iznad biljke i zamolio je da izađe sa mnom - jednom je rekao John.
- Bilo je to grčevito udvaranje. Nismo se vidjeli šest mjeseci jer sam otišla u Europu, a Jack je počeo kampanju u Massachusettsu. Nakon toga oboje smo šest mjeseci bili u SAD-u. Jack je bio u kongresu, a ja sam završavala studij na sveučili­štu George Washington. No i dalje je to bilo grče­vito jer je dobar dio svakog tjedna provodio u Massachusettsu - otkrila je Jackie te dodala da je bio jako šarmantan, zgodan i siguran u sebe. Jack je jednako privlačnom doživljavao Jackie, koju je 1953. zaprosio prstenom Van Cleef & Arp­les, ukrašenim 2,88 karatnim dijamantom. - U svom sam životu upoznao puno atraktivnih žena... No samo sam se s jednom mogao oženiti. I oženio sam je - rekao je. Vjenčali su se 12. rujna 1953. u Newportu, a na ceremoniju su pozvali 800-tinjak gostiju. Kum je bio njegov brat Robert, a kuma njezina sestra Lee Bouvier Canfield s kojom je John navodno spavao dok je Jackie bila u bolnici rađajući Caro­line. Upravo je Jackie velikim dijelom zaslužna za njegovu popularnost i ugled koji je uživao među sunarodnjacima. Smatrali su ih parom iz snova, bili su mladi i zgodni. Izgledali su uistinu zaljubljeno, a njihove prve godine provedene u Bijeloj kući mnogi nazivaju - godinama Camelota iz razloga što je njihov život izgledao kao onaj iz bajke. Ljudi su željeli biti kao Kennedyji i bilo im je drago što za predsjednika i prvu damu imaju dražestan mladi par. Još im je više bilo drago što za prvu damu imaju Jackie. Tijekom službenog puta po Francuskoj na koji je John poveo Jackie, sva je pozornost bila usmjerena na privlačnu prvu damu. “Ja sam muškarac koji je pratio Jackie u Parizu. Uživao sam”, našalio se predsjednik. Uvela je velike promjene u Bijelu kuću. Od zdanja nalik muzeju napravila je pravi dom. Ukra­sila ju je lijepim namještajem i umjetninama, a sa sobom je dovela i djecu. Godinama u Bijeloj kući nije bilo tako male djece kao što su bila njiho­va. No Jacku to navodno nije bio prvi brak. Šuška se da je 1947. u Palm Beachu oženio pripadnicu tamošnjih elitnih krugova Durie Malcolm, a zatim prijatelju Charlesu Spaldingu naredio da ukrade bračnu potvrdu i uništi je. Iako to nije dokazano, osobe bliske Kennedyjima, uključujući i samog Spaldinga, tvrde kako je to istina. No njegova prva ljubav navodno nisu bile ni prva ni druga gospođa Ken­nedy, nego švedska ljepotica Gunilla von Post, koju je upoznao prije nego što je oženio Jackie. John koji je tada imao 36, petnaest godina mlađu Šveđanku upoznao je na francuskoj rivijeri u ljeto 1953. Plesali su cijelu noć i rastali se poljupcem. Od tog joj je dana stalno slao pisma. Aferu su nastavili i nakon njegove ženidbe, no u pismima koja joj je pisao često je isticao da se želi razvesti od Jackie i biti s njom. - Čini se da ću potkraj kolovoza doći u Euro­pu. Hoćeš li imati vremena da se vidimo? Što radiš sada... Mislio sam unajmiti brod i ploviti Mediteranom dva tjedna. Ja, i ti kao posada. Što misliš? - stoji u jednom pismu. Vezu su napokon konzumirali 1955. u jednom švedskom dvorcu. - Imala sam ga tjedan dana. Prekrasnih tjedan dana koje mi nitko ne može oduzeti - izjavila je jednom. Nekoliko mjeseci poslije, Kennedy joj je poslao posljednje pismo u kojem je rekao kako su njegovi osjećaji prema njoj - komplicirani. Isto tako, od javnosti su se skrivale brojne druge izvanbračne afere, od kojih su najopasnije bile one s četiri žene - Marylin Monroe, Ellen Rometsch, Mariellom Novotny i Judith Camp­bell. Jedna je navodno bila povezana s mafijaškim šefom, a ostale tri s komunistima. Tijekom rata Jack je bio u vezi s danskom novinarkom Inge Arvard, za koju se sumnjalo da je povezana s nacistima. Upozorili su ga da prekine tu aferu, ali je bio tvrdoglav. Direktor FBI-a Edgar Ho­over za svaki je slučaj sačuvao snimke na kojima JFK vodi ljubav s Ar­vad, što je rezultiralo velikim neprijateljstvom između dvojice muškaraca. Tijekom svoje predsjedničke kampanje 1960. Kennedy je počeo vezu s Judith Exner Campbell, koju se povezivalo s moćnim šefom mafi­je, Samom Giancanom. Čak se vje­ruje i kako je njihov susret dogovorila mafija kako bi stekla kontrolu nad potencijalnim budućim predsjednikom, a vrlo su glasne priče kako ga je upravo mafija i postavila na taj moćan položaj. Judith je bila lijepa žena, neki čak kažu da je sličila glumici Elizabeth Taylor i bila je čest gost holivudskih partyja. Kratko je vrijeme bila u vezi s Frankom Sinatrom, a u veljači 1960. za Sinatri­nim je stolom u baru Sands u Las Vegasu upoznala Johna. Iako je Kennedy razgovarao sa svim ženama za stolom, posebnu je pozornost posvećivao Judith. - Dok me slušao, izgledalo je kao da mu je svaki živac i svaki mišić na tijelu usmjeren na ono što govorim. Kako sam ot­krila, Jack Kennedy je bio najbolji sugovornik na svijetu - rekla je. Idući ju je dan Kennedy pozvao na ručak na terasu Sinatrina apartmana. Razgovarali su tri sata, a nakon što je napustio Las Vegas, Kennedy ju je stalno zvao, govorio koliko mu nedostaje i ispitivao kad bi se mogli vidjeti. - Zvao je svaki dan, bez obzira na to gdje je i koliko je umoran - prisjetila se Judith koja se naposljetku pristala naći s njim u New York Plaza Hotelu, gdje su prvi put spavali zajedno. U travnju 1960. godine, dok je Jackie bila na putu, John ju je pozvao na večeru u svoj dom u Georgetownu. - Hodali smo sobama dok nismo došli do glavne spavaće sobe koja je bila na gornjem katu. Ondje su bila dva kreveta... Zagrlio me i sjeli smo na jedan od kreveta i počeli se ljubiti. Otišla sam se u kupaonicu svući, a kada sam se vratila u sobu, svjetla su bila prigušena i Jack je već bio u krevetu - prepričala je. Nažalost, nije bila zadovoljna njegovim ljubavnim umijećem. - Jako brzo to obavi i odmah zaspi - izjavila je jednom prilikom. Dva mjeseca poslije, Jack i Judith Exner dogovorili su susret u hotelu u Los Angelesu, no Kennedy je sa sobom poveo još jednu ženu i predložio joj da se svi troje zabave u krevetu. Ex­ner je bijesno odbila, ali se unatoč tomu, nastavila viđati s njim još godinu dana. No u proljeće 1962. njihova se veza jednostavno ugasila. - Događalo se postupno tako da nisam ni bila svjesna da je gotovo - rekla je. Godinu dana poslije mediji su umalo razotkri­li Jacka spuštenih hlača. Mariella Novotny tvrdila je kako je imala vezu s Johnom, a u isto je vrijeme spavala i sa sovjetskim atašeom koji se našao usred seksualnog i špijunskog skandala. Jedne su američke novine otkrile priču i objavile članak u kojem je, među ostalim, pisalo i kako je Jack upleten u taj skandal. Robert Kennedy bio je prisiljen intervenirati kako u javnost ne bi procurilo još detalja. Robert je navodno intervenirao i u slučaju Marilyn Monroe. U veljači 1962. britanski glumac Peter Lawford i njegova supruga Pat pozvali su Marilyn u New York na večeru koja je održana u predsjednikovu čast. Jack je volio holivudsku kulturu i slavne osobe, a posebno lijepe plavokose glumice, premda nikada ne bi odbacio ni brinetu ili crvenokosu. Marilyn je Jacka upoznala prije toga, ali nisu stigli kvalitetno popričati. Večera je bila zakazana u 20 sati, a Marilyn je još uvijek u 21 sat sjedila ispred ogledala i šminkala se. Iako je gotovo uvijek kasnila, sada je bila posebno vesela što je ostavila predsjednika SAD-a da je čeka. Nakon više od sat vremena stigla je na odredište. - Kad je ušla, kao da se ponovio prizor razdva­janja Crvenog mora. Ondje je bilo 25 osoba i svi su se razdijelili kada je ona hodala prostorijom - opisao je njezin prijatelj Milt Ebbins koji ju je te večeri dopratio na zabavu. - Predsjednik se okrenuo i mogli ste vidjeti da ga je odmah privukla. “Napokon! Stigla si!” rekao je oduševljeno. “Ovdje ima ljudi koji te žele upoznati” - prepričala je glumica Arlene Dahl. JFK ju je primio za ruku i otpratio do stola. Prije nego što je otišla, tražio je njezin broj telefona. Nazvao ju je odmah idući dan s prijedlogom da mu se pridruži u Palm Springsu. I napomenuo: “Jackie neće biti ondje.” Iako se ona nakon tog vikenda uistinu zagrijala za predsjednika, njemu je najpoželjnija žena na svijetu predstavljala još samo jedan trofej. - Jack je s njom završio nakon Palm Springsa. Priznao mi je da joj je rekao: “Nisi materijal za prvu damu.” Nakon toga vidio ju je još samo jednom, i to kad je neočekivano došla u Washin­gton. Često ga je zvala. Že­ljela ga je vidjeti. Svi su to znali - rekao je jedan tajni agent. No Jack je odbijao njezine pozive. - Proveo sam dovoljno vremena s tim čovjekom da bih znao da mu nijedna žena, pa čak ni njegova supruga, nije sveta. Njegove su potrebe bile nalik onima Aleksandra Velikog: osvojiti svijet - rekao je njegov prijatelj George Jacobs. Jackie je znala sve. - Nemoj misliti da sam naivna i da ne znam što ti i Jack radite s tim lijepim djevojkama, kao što je Marilyn - rekla mi je. Naviknula se na Jac­kovu indiskreciju, ali ovo joj je smetalo. Prema onome što je čula i čitala, znala je da je Marilyn problematična žena. Nije bila toliko ljutita, koliko joj se sve gadilo - rekao je George Smathers. Nekoliko mjeseci poslije, Jackie je jasno dala Johnu do znanja da nije oduševljena s događajem na Madison Square Gardenu, kada je Marilyn u svibnju 1962. predsjedniku pjesmom poželjela sretan rođendan. Jackie je zaprijetila razvodom, i to prije iduće predsjedničke kampanje. - Jack je u to vrijeme ionako bio gotov s Ma­rilyn. Imao je drugu djevojku, Mary Meyer, s kojom se zabavljao - rekao je Smathers. Mary Pinchot Meyer bila je dio vošingtonske elite i u godinu dana otprilike je trideset puta posjetila Bijelu kuću. Misteriozno je ubijena 1964. godine, a njezin je dnevnik u kojem je opisana njihova afera - završio u rukama CIA-e. - Nije vrijedno, George. Jackie mi dosta popušta. A ako joj je ova prob­lem, s obzirom na to da je trpjela ostale, mogu i bez nje. Nema problema. Zavr­šimo s Marilyn prije nego što bude prekasno - poručio je predsjednik. - Nazvao sam poznanika, Marilyni­na prijatelja i rekao mu: “Moraš staviti brnjicu na njezina usta i spriječiti je da toliko priča o tome što se događa s Jac­kom” - prisjetio se George. Jack joj nikada nije rekao da je gotovo. Umje­sto toga, poslao je brata Bobbyja da joj kaže kako više ne smije zvati Bijelu kuću. - Marilyn je bila opsesivna i neurotična osoba. Bila je psihički bolesna. Uzimala je lijekove, nije razmišljala i kada je riječ o Kennedyju, došla je do ruba. Iskreno ne znam zašto. Imali su samo jedan vikend, ali je to bio okidač za njezinu propast. Izluđivalo ju je to što joj nije uzvraćao pozive - rekla je Diane Stevens koja je radila za Marilynina publicista. Stoga ni danas nije jasno je li se Marilyn uistinu predozirala tabletama ili su Kennedyjevi kumovali njezinoj smrti. Iako je afera s Marilyn vjerojatno najpoznatija, John je ljubovao i s glumicama Marlene Die­trich i Kim Novak. Marlene je jedno ljeto provela s njegovim ocem, a očito je snažan dojam ostavila i na mladog Kennedyja, koji je tada imao 21 godinu. Budući da je njezina karijera lagano blijedjela, Dietrich se okrenula ka­ba­reu. Turneja diljem zemlje na kojoj je nastupala s hitovima ‘Falling In Love Again’ i ‘Lili Marleen’, dovela ju je i u Washington. Na svoj je nastup u tom gradu pozvala i preds­jednika. Budući da nije mogao prihva­titi poziv, zauzvrat ju je zamolio da ga posjeti u Bi­jeloj kući. Dopratili su je do njegovih odaja i ostavili ih nasamo. - Sigurno se sjećao tog ljeta na jugu Francuske. Bio je opušten, ali ne u potpunosti i nije bilo nikakve sumnje oko toga što je tada imao u planu. Ne mogu reći da me iznenadio. Ipak je on bio sin svog oca i željela sam provjeriti vodi li ljubav kao i on. Ne sjećam se točno što se dogodilo jer je sve završilo jako brzo. Sjećam se da sam poslije rekla: “Molim te, nemoj mi uništiti frizuru.” Imala sam nastup poslije toga. Mislim da je svršio brže od oca. Vjerojatno ga je čekalo još više posla nego mene - prepričala je. Prije nego što je otišla, Kennedy ju je upitao je li istina da je spavala s njegovim ocem. - Nakratko sam oklijevala i razmišljala o tome što želi čuti. “Ne, tvoj je otac pokušao, no nisam pristala”, rekla sam. Predsjednik se nasmijao pa mislim da mu se svidio odgovor. “Stara lisica, znao sam da laže”, uzvratio mi je - iskrena je Dietrich koja je bila 16 godina starija od Johna. - Osjećala sam se prestarom za predsjednika. Da sam barem bila mlađa i ljepša - rekla je, no ni to joj ne bi pomoglo da stekne njegovu naklonost i ljubav. Alicia Purdom, supruga britanskoga glumca, 1951. tražila je Kennedyja da joj plati pola miliju­na dolara nakon što je ostala trudna s njim, a on je pogazio svoje obećanje da će je oženiti. I nije jedina s kojom nije koristio zaštitu. - Kad je došao, prvo je spavao sa zaposlenicom svog PR-a Johna Dowda. Jedan sam dan ušao u ured kako bih uzeo svoju diplomu i zatekao sam ga kako se seksa s tom djevojkom na stolu. Ispričao sam se i izašao. Poslije je ta djevoj­ka rekla mojoj ženi da još nije dobila mjesečnicu da bi potom doznala da je trudna. Rekao sam Jacku, na što je on samo uzvratio: “Sranje!” Nije ga bilo briga za tu djevojku. U tom je smislu bio jako sebičan - pisao je Nigel Hamilton. Pet godina poslije u drugom je stanju ostala i Joan Lundberg kojoj je platio pobačaj. Joan je rekla kako je Jack volio seks utroje, a bio je i pravi voajer. Priča se i kako je devedeset minuta prije televizijske debate s Nixonom, JFK spavao s prostitutkom, a navodno je u Washingtonu imao i stan u kojem se nalazio s mladim ženama. U njegovu su se krevetu izmjenjivale 23-godišnja Pamela Turnure, Jackiena pomoćnica za odnose s medijima koja je tri godine ljubovala s predsjednikom, potom 21-godišnja Fiddle i i 23-godišnja Faddle, članice osoblja kojima su dodijeljena taj­na imena, a njihova je zadaća bila seksualno za­dovoljiti Johna. Na njima je čak testirao učinak opasne droge stavivši im malu količinu u piće, i to bez njihova znanja! Čuvši da droga Poppers pojačava seksualni doživljaj, Jack ju je želio probati. Njegov prijatelj, glumac Peter Lawford, upozorio ga je da ne uzima jer je preopasno, pa je odlučio drogu uvaliti jednoj od djevojaka. Obojica su se zavalila u naslonjač i sa zanimanjem promatrala njezin učinak. Nisu ni trepnuli kada je djevojka počela hiperventilirati. Radi njegova zadovoljstva, u Bijelu kuću često su dovođene prostitutke. Kad su lokalne vlasti u Seat­tleu upitale agente tajne službe je li to istina, iz­javili su: “Danju putujemo, pa se to događa samo noću.” No njegovo druženje s prijateljicama noći počelo je puno prije njegova mandata. Navodno je potkraj ‘50-ih napravio dijete prostitutki Aliciji Darr Clark, koja ga je poslije poku­šala ucijeniti. Ucjenama se služio i sam Jack. Mnogim je starletama prijetio da će im uništiti karijeru ako ne pristanu spavati s njim. - Vidio sam Jackova pomoćnika Davea Powersa kako dovodi dvije starlete koje nije bilo teško prepoznati. Jednoj su rekli da stavi maramu preko glave. Službeni automobil Bijele kuće pokupio ju je na aerodromu, Powers ju je dočekao i odveo na drugi kat. Upra­vo je Powers sredio ambicioznim holivudskim starletama da dođu u Washington i zabave predsjednika. Na kocki bi bila njihova ka­rijera ako bi agentima u Hollywo­odu rekle da ne žele ići. Mnogim je agentima ipak bilo žao djevojaka koje su iskorištavane na taj način. Nitko im nije rekao ni hvala. Nisu imali čak ni aferu. Jednostav­no su iskorištavane. Nakon što bi žene vozio natrag na aerodrom, Powers bi ih ‘tješio’ prijetnjama da im je karijera gotova ako se to pročuje - prisjetio se agent tajne službe Larry Newman. Svoju je opsjednutost seksom i ženama Jack i sam jednom objasnio. - Ako ne spavam sa ženom dulje od tri dana, spopadnu me snažne glavobolje - rekao je premije­ru Haroldu McMillanu tijekom sastanka na Ber­mudima 1961. Da ga najviše zanimaju zabava i vlastito zado­voljstvo, bilo je najočitije 1956. Nakon spontanog pobačaja 1955., Jackie je ‘56. rodila mrtvu kćer, a Jack je u to vrijeme bio na Mediteranu i zabavljao se s brojnim damama. - Zašto bih se vraćao? Koje koristi od toga? - bila je njegova reakcija za mrtvorođenče. Jackie je u prvoj godini braka upoznala pravu narav svog supruga. - Lutala je uokolo i izgledala kao da je preživjela pad aviona - rekao je njezin prijatelj. - Znala je što se događa, ali je odlučila ignorira­ti suprugovu nevjeru - u svom je tekstu napisala novinarka Bedell Smith. Čak je smatrala kako je nekvalitetan seksualni život, zbog čega je u poče­tku krivila sebe, razlog njegova švrljanja sa strane. Nakon što joj je doktor dao nekoliko savjeta, po­hvalila se da se stanje u bračnom krevetu popravilo, ali je John ipak nije prestao varati. Sve je više i neumjerenije kupovala pa joj je John prigovorio kada je u jednoj godini potrošila 121.000 dolara na odjeću, što je bilo više nego njegova godišnja plaća od 100.000 dolara. Razmišljala je i o razvodu, no nagađa se kako joj je stari Joe ponudio milijun dolara da se to ne dogodi. Njemu Jackovo ponašanje ionako nije bilo pretjerano skandalozno jer je i sam ljubovao s brojnim ženama, što je znala i njegova supruga. Jackie se u potpunosti posvetila djeci, kćeri Ca­roline koju je rodila u studenome 1957., te sinu Johnu Jr. rođenom u studenome 1960. U kolovozu 1963. rodila je Patri­cka, no umro je nakon dva dana. Jacka je taj događaj ipak potresao pa se na neko vrijeme klonio žena i posvetio svojoj supruzi, ali to razdoblje nije dugo potrajao. Neko­liko mjeseci poslije, 22. studenoga 1963. Kenne­dy je ubijen u Dallasu. Iz okupljene je gomile doletio metak koji ga je pogodio u glavu.
- Tijekom vožnje do bolnice stalno sam mu govorila: “Jack, volim te, čuješ li me?!” Držala sam mu tjeme kako mu mozak ne bi iscurio... Ta duga vožnja do bolnice... - rekla je Jackie nekoliko tjedana nakon njegove smrti. Nakon desetomjesečne istrage zaključeno je kako je predsjednika ubio Lee Harvey Oswald kojeg je, prije nego što je stigao na sud, ubio Jack Ruby. Poslije su se pojavile razne teorije zavjere. HSCA, odbor koji je osnovala vlada da bi istražio Kennedyjevo ubojstvo, smatra kako je istraga koju su proveli Warenova komisija i FBI manjkava. Iako se slažu s njima kako su Oswal­dovi hici presudili predsjedniku, zaključili su kako su ispaljena najmanje četiri hica te da postoji velika vjerojatnost kako su se u gomili nalazile dvije naoružane osobe koje su ciljale predsjednika. Među mogućim naručiteljima ubojstva spominjali su se tako kubanski predsjednik Fidel Castro, zamjenik predsjednika Lyndon B. Johnson, mafija, FBI, CIA, istočni blok... Tim su teorijama u prilog išle i tajanstvene smrti osoba koje su na neki način bile povezane s tim tragičnim slučajem. Tako je ubijena Karyn Kupi­cinet, kći voditelja koji je govorio o smrti JFK-a prije atentata, baš kao i Jack Zangretti, koji je tvrdio kako je znao da će Ruby ubiti Oswalda. Potom je Eddy Benavides, brat svjedoka Tipittova ubojstva, ubijen metkom u glavu, a Betty MacDonald, bivša Rubyjeva zaposlenica počinila je samoubojstvo. Bill Chesher, koji je govorio kako zna što povezuje Os­walda i Rubya, umro je od srčanog napada. Hanku Killamu, suprugu jedne od Rubyjevih zaposlenica, a koji je poznavao Oswalda, prerezan je vrat. Billa Huntera, koji je bio u Rubyjevu apart­manu u studenome ‘63., slučajno je ubio policajac. Garry Underhill, CIA-in agent koji je tvrdio da je CIA upletena, počinio je samoubojstvo. Hugh Ward, privatni istražitelj, koji je radio na ubojstvu, poginuo je u avionskoj nesreći. No ima i onih koji smatraju kako se nitko od njih ne bi trudio organizi­rati ubojstvo, i to još izdaleka, kada su ga, s obzirom na brojne privatne kontakte koje su održavali s njim, mogli ubiti u bilo koje drugo vrijeme, čak i izvan države, što bi dodatno otežalo istragu. Ističu kako su jedine osobe koje su ga mogle ubiti izdaleka, na javnome mjestu, i pritom riskirati uhićenje - autsajderi koji nemaju pouzdanih informacija o njegovim kretanjima, ljudi željni pažnje ili osvete. A s obzirom na njegov način života, bilo je teško neprestano paziti na njegovu sigurnost. Gdje god je išao, pratile su ga prostitutke koje su ulazile u privatne odaje bez osobne, nitko ih nije pretraživao, mogle su donijeti drogu, otrov, oružje, špijunsku opremu... A kada bi otišle, tajna služba nije smjela ući u njegovu sobu da bi provjerila je li živ. Morali su čekati iduće jutro da vide hoće li izaći. Kako je Jack neprestano tražio od suradnika i prijatelja da mu ubrizgaju lijekove, moglo se dogo­diti da netko zamijeni bočice i podmetne otrov. - Imate uistinu povlašten zadatak unutar tajne službe da čuvate predsjednika, no vi sjedite pred vratima ili pred dizalom jer je on unutra s dvije prostitutke. Vaši susjedi i bližnji misle da svaki put riskirate život, a vi zapravo pazite da ga nitko ne ometa dok je on pod tušem s dvije djevojke. Pone­kad smo, kada smo putovali po hotelima diljem zemlje, a Powers bi mu dovodio sve te djevojke koje nitko nije poznavao, izvlačili slamke da vidimo tko će od nas svjedočiti na sudu ako ozlijede predsjednika ili ga jednostavno ubiju - otkrio je pripadnik tajne službe Larry Newman. Unatoč svemu što joj je priuštio, dok je Lyndon Johnson nekoliko sati nakon atentata polagao zakletvu za novog predsjednika, pokraj njega je u krvavom ružičastom kostimu stajala Jackie. Nije se željela preodjenuti, samo je požalila što je oprala krv s lica i ruku jer je željela da svi vide što se dogodilo. Neposredno nakon što je Kennedy ubijen, Jackie je dala intervju u kojem je bila ljuta na sa­mu sebe što se ne može sjetiti neke pametne izreke kojom bi opisala svoga supruga. Tada je sama prvi put spomenula riječ Camelot, odnosno dvor kralja Artura koji je poslije postao sinonim njihova života u Bijeloj kući. - Kad je bilo hladno, ustala sam iz kreveta i pustila mu pjesmu koju je volio ‘Camelot’. Obožavao ju je slušati na de­set godina starom gramofonu. Camelot, ne zaboravi da je postojalo mjesto jednog sjajnog trenutka - kroz suze je pričala Jackie koja je u danima nakon atentata dnevno dobivala 30 do 40 tisuća pisama ljudi koji su joj izražavali sućut. Dirnuta, pobrinula se da svima bude poslano pismo zahvale. Kako bi osigurala svojoj djeci privatnost, kupila je stan na njujorškoj Petoj aveniji, i prodala imanje u Virginiji koje je trebalo postati dom Kennedyjevih nakon završetka predsjedničkog mandata. A kad je o ostatku obitelji riječ, John kao da je nagovijestio buduće događaje. - Ako umrem, moj će brat Bobby pokušati posta­ti senator, a ako se i njemu nešto dogodi, naše će mjesto zauzeti moj brat Teddy - rekao je jednom. Napisala Nikolina Kunić Fotografije Getty, Wireimage, Camerapress/Guliver, Rex