Uvijek kada se trebam sastati s poznatim pijanistom Maksimom Mrvicom, nekako me iznova obuzme pozitivan osjećaj, jer je ovaj crossover umjetnik doista čovjek koji širi pozitivnu energiju i s kojim će vam dva sata proći kao od šale. Apsolutno netipičan umjetnik koji je od svoje devete godine potpuno posvećen glazbi, rado će vam pričati o svojoj skladnoj obitelji, koliko obožava svoju šestogodišnju kćerkicu LeeLoo i suprugu Anu koje gotovo uvijek vodi sa sobom na koncerte, a tako će biti i sada, kada za koji dan kreće na veliku azijsku turneju. I dok je u svijetu 36-godišnji Maksim itekako priznat i poznat, kod nas je tek od ovoga ljeta moguće kupiti njegov nosač zvuka, nakon što je potpisao suradnju za Croatia Records.
Iako s nestrpljenjem čeka veliku turneju po Japanu, Kini, Tajvanu, Maksim se najradije vraća u Hrvatsku, gdje se u potpunosti može opustiti, tulumariti s pijateljima, napraviti novu tetovažu i svirati u svojoj kući dok njegova kći ispod klavira gradi kućicu za barbike.
Story: Kakve su reakcije na vaš posljednji singl ‘Habanera’. Koliko čujem, u inozemstvu je to već postao veliki crossover hit!
Jako dobre. U Kini sam već imao promociju albuma i njima se jako svidio. Tako da su za sada jedino Kinezi, na neki način, upoznati s mojim novim materijalom. Koliko mi je poznato, reakcije su odlične i na spot i na album. S obzirom na to da sam upravo promijenio izdavača te sam sada potpisao za Universal Music, uslijedit će promocija albuma i u ostalim zemljama.
Story: Je li pošteno da Kinezi imaju pravo prvi slušati vaš novi materijal, a ne Hrvati?
To je tako. Imam vrlo ambicioznog promotora u Kini koji mi organizira po 20, 30 koncerata godišnje. Kod nas je to malo drukčije.
Story: Koliko ste zadovoljni svojim statusom na našoj glazbenoj sceni? Koliko znam, u Hrvatskoj imate tek jedan koncert na godinu.
Na moju inicijativu, ove smo godine u Hrvatskoj našli nove suradnike, diskografsku kuću Croatia Records s kojima ću ubuduće surađivati. Tako sam svoj posljednji album, koji je vlasništvo mene i mojeg menadžmenta, dao Croatiji kako bi bio izdan i kod nas. Žao mi je što to moram reći, ali moja posljednja tri albuma uopće nisu bila na hrvatskom tržištu. Hrvati su jedino preko interneta mogli čuti moje pjesme koje su u svijetu postali hitovi. Zato mi je draga ta nova suradnja. Kad je o koncertima riječ, i tu se moraju javiti promotori. U svijetu ih je puno zainteresiranih za moju glazbu, a nadam se da će se i kod nas pojaviti.
Story: Uskoro krećete na veliku azijsku turneju. Što je prvo na rasporedu?
Uvijek krećem s Japanom, koji mi je iznimno drag. Moram reći da mi je to najveća stanka otkako nisam nastupio u Japanu, točnije od tragedije koja se ondje dogodila. Prije nekoliko godina radili smo ondje čak tri turneje na godinu, i to po dvadeset koncerata. Na jednoj sam turneji katkad imao čak sedam koncerata u Tokiju. Stoga i nije došla loše ta stanka kako bi me se moja publika ponovno malo zaželjela. Jedva čekam turneju po Japanu na koju, srećom, idu i moja supruga i kći. Turneja traje šest tjedana, pa mi puno znači da je i moja obitelj sa mnom. Poslije toga idem sam na Tajvan, u Taipei, gdje s bendom imam veliki koncert za devet tisuća ljudi. Potom imam promociju u Hong Kongu i onda nastavljam svirati četiri tjedna po Kini. Onamo će poći sa mnom moj najbolji prijatelj Antonijo, tako da je uvijek netko od mojih sa mnom.
Story: Dakle, obitelj i prijatelji nisu vam smetnja na tim turnejama?
Dapače, oni me opuštaju. Primijetio sam zapravo da mi je najlakše kada je moja kći sa mnom. Sam taj osjećaj da je ona u backstageu i igra se ili gleda neki crtić dok ja sviram pred punom dvoranom, dovoljan mi je da budem miran. Osjećam se kao da sam kod kuće i uopće se ne osvrćem koliko je zapravo ljudi oko mene u dvorani. Ona me oslobađa svog tog stresa.
Story: Voli li vaša šestogodišnja kći LeeLoo slušati vaše koncerte?
Voli, jako je ponosna. Voli i svu tu pozornost oko mene. Zanimljivo joj je da su svi ti ljudi došli gledati njezina tatu. To sad otkriva i sviđa joj se.
Story: Pokazuje li zanimanje za glazbu, jeste li je upisali u glazbenu školu?
Nismo u glazbenu, ali ide na balet. Čini se da ima dobre predispozicije za to, barem nam tako kažu njezine tete, tako da je već imala i neke nastupe. Moja je supruga osam godina bila balerina, ja sam klasični glazbenik tako da mi je balet kao grana umjetnosti jako drag. Ne bih se uopće bunio da mi kći postane balerina. No kad vidim koliko je odricanja u baletu i klasičnoj glazbi i kako su to teški poslovi, najradije bih da odabere nešto drugo. Nama su prsti na rukama krvavi, njima su prsti na nogama krvavi, ista stvar. Ali za to još ima vremena, sigurno će je još puno toga zanimati.
Story: Još ove godine sve je puno lakše jer vam LeeLoo ne ide u školu. Što ćete sljedeće jeseni, gdje ćete je upisati u školu s obzirom na to da ste neprestano na proputovanjima?
Mislim da će ići u Zagrebu u školu. Nažalost, tada više neće toliko putovati sa mnom, toga sam u potpunosti svjestan. No s druge strane, da smo ostali živjeti u Londonu, LeeLoo bi već s četiri i pol godine morala u školu. Tako da smo ipak dobili na vremenu.
Story: S obzirom na to da vježbate kod kuće, iživcira li vas ponekad LeeLoo kada vas svojom igrom prekine usred probe?
Ne mogu reći da me to živcira. Postoje jedino te moje završne probe, ili takozvano prosviravanje koncerta, kada nabijam fizičku i psihičku kondiciju. To znači da jednom ili dva puta u komadu odsviram cijeli koncert, i to ponekad traje i po dva, tri sata. Tada nastojim da me nitko ne prekida. Onda zamišljam situaciju na koncertu i maksimalno se usredotočim. No prije takvih proba objasnim joj da tata to mora napraviti i ona me zapravo i posluša.
Story: Je li razumna ili je više razigrana?
Jako je razumna i pristojna. Zapravo je dobro odgojena iako je razigrana i živa karaktera.
Story: Čini se da ste vi i supruga Ana prilično strogi u odgoju?
Ne bih rekao strogi, prije principijelni. Prije svega, ona je naša maza.
Story: A tko prije popusti kada LeeLoo napravi sitnu nepodopštinu, Ana ili vi?
Mislim da Ana više popušta. Što je nevjerojatno, jer kad sam dobio kćer, rekao sam da ću biti previše popustljiv i da će me mala vrtjeti oko malog prsta. No čini mi se da ipak znam postaviti granicu.
Story: Planirate li možda drugo dijete?
Zasad ne razmišljamo o tome, ali vidjet ćemo, tko zna...
Story: S obzirom na to da imate tako zahtjevnu karijeru, je li teško održati sretnu i funkcionalnu obitelj?
Nije. Naročito sada kada mogu cijele svoje turneje koncipirati na način da i moja obitelj putuje sa mnom te da je to u kasnu jesen i u rano proljeće. Ostali pojedinačni koncerti nisu toliko iscrpljujući, kući se vratim avionom za dan, dva. Ostatak vremena provodim kod kuće s obitelji, gdje zapravo i radim. Moj je klavir kod kuće i ondje svakodnevno vježbam. I privatno često otputujemo nekamo, tako da ne mogu reći da zbog posla nemam privatni život i sretnu obitelj. Dapače.
Story: Nekad ste voljeli puno izlaziti, imate li još taj običaj?
Imam nešto više godina, ali ta me želja još nije prošla. No to je najčešće ljeti u rodnom Šibeniku i u Vodicama. Tada stalno odlazim u klub Opium, koji drži moj najbolji prijatelj Antonijo i gdje doslovce preko ljeta živimo. Tulumi su super, odgovara mi house glazba, što je za mene idealan provod.
Story: Voli li i vaša supruga izlaske?
Naravno. U tome smo isti. Zato smo supružnici i najbolji prijatelji jer volimo iste stvari.
Story: Sa suprugom ste od 18. godine, kako ste opstali?
Prilično smo realni i jednostavni. Moja se slava dogodila kad sam već sazrio i kad sam imao 26 godina. Već sam bio dosta zreo i znao se postaviti prema nekim stvarima. Ana je sa mnom od početka karijere, tako da smo zajedno rasli.
Story: Pokazuje li Ana ponekad ljubomoru?
U zdravoj mjeri. Imamo povjerenja jedno u drugo, što je najvažnije.
Story: Od crnke je nedavno obojila kosu u plavo, kako vam se sviđa promjena?
Super joj pristaje. Od frizure nalik Kleopatri ošišala se na kratko i obojila u plavo. Uistinu velika promjena.
Story: Jeste li kada imali problema s nekom obožavateljicom koja vam nije dala mira?
Imam fanove koji me prate na sve moje koncerte, koji iz Koreje dođu u Šibenik, koji me prate na svih 20 koncerata u Japanu. Oni već u 16.00 budu ispred hotela, dođu mi na probe, probiju se do mene prije koncerta... Na svaki mi koncert donose darove; kravate D&G, nakit Tiffany, najskuplje šampanjce. Je li to uhođenje, nemam pojma. No s vremenom sam se naviknuo na te ljude, poznajem ih godinama i nikad nisu bili neugodni. Normalno ih pozdravim, pitam kako im je obitelj, zahvalim im što su došli i mislim da je to u redu. To mi je bilo čudno, a u početku i apsolutno nepojmljivo koliko ti ljude troše na moje turneje i samo žive za to. Primjerice, ako sam gost na nekoj televiziji, oni se već nacrtaju ispred tog studija sat vremena prije. Sve živo znaju o meni!
Story: Kako vaša supruga gleda na sve to? Smeta li joj?
U početku, kada me zbog turneja nije bilo po dva mjeseca, a ona je bila sama u Londonu, sigurno joj nije bio svejedno. Bilo joj je teško, ali i meni. Ali poslije smo sve to prihvatili kao dio moje karijere. Radim ovo već devet godina, i čovjek se privikne na razne stvari.
Story: Neki sam dan čitala na internetskom forumu kako je Maksim Mrvica jedan od najseksepilnijih Hrvata na našoj sceni, što vi kažete na to?
Ne bih baš rekao. Ne razmišljam na taj način o sebi. Normalno da mi je to na neki način kompliment i da to dolazi u paketu sa svime što jesam. Malo će tko ostati mrtav hladan kad mu kažete da je zgodan i seksepilan. No odmalena se bavim glazbom i apsolutno sam posvećen svom poslu, tako da se prije svega publici predstavljam putem svoje umjetnosti.
Story: No neosporno je da vam vaš dobar izgled i styling zacijelo mogu pomoći da se još bolje eksponirate kao crossover umjetnik?
Naravno, svega sam svjestan. Nisu me moji producenti odabrali samo zato što sam izvrstan pijanist. Ali nadam se da uvijek dominira ta moja umjetnost, a ne to kako izgledam. Bilo bi mi jako ponižavajuće kada bih shvatio kako me ljudi samo dolaze gledati, a ne slušati. Kao klasičnom glazbeniku, to bi mi uistinu bilo iznimno poražavajuće.
Story: Hvale li vam često vaše brojne tetovaže? Jeste li stali na sedmoj ili?
Hvale, i to često. A s tetovažama ne stajem, rekao bih da ih nadograđujem. Širim i proširujem. Uvijek zaboravim da ih imam i po leđima, pa se koji put pred ogledalom u kupaonici i sam iznenadim. Kad me uhvati da moram napraviti tetovažu, odem kod prijatelja Tihomira u Split i obavimo to. Ako to ne napravim odmah, prođe me volja. Tako je i s frizurama; kada me uhvati žuta minuta, doslovce trčim frizerki Ivani, jer poslije nema šanse.
Story: Jeste li s godinama manje impulsivni?
Baš i ne, ne mijenjaju me godine. Jedino što manje eksperimentiram. Nemam više zelene i roza pramenove, niti se više toliko kitim. Mislim da bih sa svojih 36 godina malo čudno izgledao da imam plavu kosu i crvene pramenove.
Story: Muče li vas godine, osjećate li da starite u nekim stvarima?
Uopće se nemam vremena osvrnuti, jednostavno ne razmišljam o godinama. Tako sam jedno vrijeme u intervjuima govorio da imam 34 godine, pa me Ana podsjetila na to da sam godinu dana stariji. Uopće nemam tu vrstu orijentacije niti me to muči. Uživam u životu i godine mi uistinu nisu važne.
Story: Imate starijeg brata Stipu, hoće li vam se i on pridružiti na azijskoj turneji?
On plovi na Jadroliniji, tako da ne može baš otići na dva mjeseca u Aziju. Ali družili smo se dosta tijekom ovoga ljeta u obiteljskoj kući na Žirju. On ima dvije kćeri, njegova mlađa Cvita je kao sestrica mojoj LeeLoo. One su gotovo nerazdvojne. Tako da je to uživanje za cijelu obitelj. Svi smo na jednome mjestu i družimo se. Često izađem s prijateljima u Vodicama, pa se nekoliko dana odmaram od svega na Žirju, i to je idealan odmor.
Story: Nakon što ste prije dvije godine tragično izgubili mlađeg brata Slavka, jeste li možda zatražili kakvu psihološku pomoć ili vas je glazba izvlačila iz svega tijekom tih teških dana?
Glazba i dugi razgovori s prijateljima i obitelji. No to je previše bolna tema o kojoj mi je uistinu teško govoriti.
Story: Odnedavno su na našoj sceni izrazito popularni violončelisti Stjepan Hauser i Luka Šulić, kako gledate na njihov uspjeh?
Jako mi je drago što s naših područja netko gradi takvu karijeru. Super je što smo kao nacija odlični u sportu, ali meni je kao glazbeniku drago što i našim glazbenicima vrtoglavo raste uspjeh u svijetu.
Story: Kako vam se sviđa njihova glazba?
Jako mi se sviđa. Zajedno smo nastupili na koncertu za Japan. Bilo je vrlo zanimljivo.
Story: Za vašu glazbu kažu da je dosta temperamentna i puna emocija, je li to u skladu s vašim karakterom?
Apsolutno. Ja sam zapravo tipični temperamentni Dalmatinac, koji u trenutku plane, ali se vrlo brzo i smiri.
Story: Čime vas se najlakše može izbaciti iz takta?
Kad ste tako temperamentni, onda vam ne treba puno da planete. Ponekad poludim zbog nepravde i gluposti.
Story: Ne mogu uopće zamisliti da vi povisite ton na nekoga?
O da, znam.
Story: Je li istina da volite više dizajnerske stvari nego dobar auto?
Da. Volim se dobro odjenuti, a vozim toyotu staru šest godina. Rado bih je promijenio, ali mi je to previše naporno. Ali da mogu, rado bih vozio aston martin, lotus ili bentley. No i svoj auto rijetko vozim. Gotovo me uvijek netko drugi vozi. U glavi sam pomalo dekoncentriran, pa je i bolje da nisam za volanom.
Story: Volite dinamiku, ne možete biti na jednome mjestu, prigovara li vam supruga zato?
Da, jedino kći ne prigovara. Zbog posla i tog ritma, isprogramiran sam kao robot da mogu sve izdržati i da mi ništa nije teško.
Story: Bojite li se trenutka kada možda više nećete biti toliko slavni?
Ne mogu reći da se bojim, ali vrlo sam svjestan i vrlo realan i svoju slavu ne uzimam zdravo za gotovo. Imao sam i uspona i padova u karijeri. Čovjek jednostavno treba shvatiti kako je tržište golemo i da je dobro imati na umu kako jednog dana sve to može nestati. Kada tako razmišljate, onda je sve lakše. Uvijek možeš napraviti više, ali moraš biti zadovoljan i onim što jesi.
Story: Jeste li skloni depresijama, kako se branite od crnih misli?
Nisam depresivac, ali kad me nešto muči, tu je klavir. Kad uđem u svoju glazbu, ništa me drugo ne zanima. Tu smo samo ja, klavir i glazba koja me u potpunosti obuzme. Osim LeeLoo koja tu i tamo nešto dovikne pa me probudi iz tog sna.
Razgovarala Astrid Werbolle
Fotografije Dražen Kokorić
Styling Ivana Karapanđa
Šminka Sanja Agić
Zahvaljujemo hotelu The Regent Esplanade Zagreb na ustupljenom prostoru 
