Veličanstvenim i božanskim glasom 21-godišnja Viktorija Novosel u sekundi je razoružala i žiri i publiku ‘Supertalenta’. A dok nije odnijela pobjedu i nagradu od 200.000 kuna, ta studentica hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu iz Svetog Ivana Zeline za džeparac je zarađivala svirajući u Oktogonu u središtu metropole.
Story: Kakav je osjećaj biti najbolji?
Izvrstan, ali s druge strane, pomalo zbunjujući. Bila sam u šoku, srce mi je jako kucalo i na samom početku i na kraju emisije. Drago mi je što su uz mene te večeri bile sestre Dorotea i Eleonora te brat Franjo koji su mi prvi čestitali.
Story: Kako ste se odlučili prijaviti na audiciju za ‘Supertalent’?
Ovog me ljeta zapazila producentica emisije dok sam svirala u Oktogonu. Kad me čula kako pjevam, počela me nagovarati na sudjelovanje u emisiji. Tjedan dana sam se opirala, a kad se u cijelu priču uključila i druga producentica, odlučila sam pokušati smatrajući da nemam što izgubiti. Nije mi žao i svakako bih ponovila to predivno, bogato, lijepo te iznimno važno iskustvo.
Story: Na što ćete potrošiti nagradu?
Dio novca svakako ću dati prijateljicama kod kojih sam bila posljednjih mjeseci u Zagrebu dok je trajao show. S druge strane, voljela bih uložiti u tečaj sviranja viole ili violine jer se želim glazbeno usavršiti. Planiram kupiti i nove hlače, nešto dati obitelji, a ostatak ću oročiti.
Story: Do ‘Supertalenta’ pjevali ste na ulicama. Kako ste se odlučili na taj korak?
Željela sam se osamostaliti i imati svoj džeparac pa mi je sinula ideja da zapjevam na ulici. U početku sam znala pjevati po četiri-pet sati na dan. Ne pjevam preko zime, ali kad zatopli, ponovno ću se vratiti na ‘mjesto zločina’.
Story: Kako ste se osjećali kad ste prvi put stali i zapjevali na ulici?
Bilo je iznimno teško, ali s vremenom sam vidjela potencijal u tome i danas pjevanje na ulici smatram svojim najvećim životnim iskustvom. U početku mi je bilo prilično nelagodno jer je to bilo izlaganje na koje se nisam naviknula. Neprestano sam se, iz minute u minutu, morala nametati ljudima da me čuju dok u svojim mislima idu na posao ili u obližnji kiosk. Ubrzo sam uspostavila kontakt s njima i pokušala biti iskrena. Neopisiv je osjećaj kad u današnjem svijetu punom briga, pritisaka i stresova, barem jednoj osobi uspijete izmamiti osmijeh na lice. Sviranje na ulici težak je psihički i fizički napor, ali izgradio me kao osobu, shvatila sam koliko vrijedim i što mogu pružiti.
Story: Pamtite li neku posebnu zgodu koja vam se dogodila?
Jednom mi je prišao jedan gospodin i rekao da sam ga podsjetila na prvu ljubav. Mnogi su se rasplakali jer su ostali dirnuti mojim pjesmama koje su ih podsjetile na neki dio njihovih života. Nažalost, susrela sam se i s tužnim stvarima poput raznih nemoralnih ponuda, krađa i uvreda. Prilazili su mi i neki udvarači, ali toga ima i u stvarnom životu, a ne samo na ulici.
Story: Iz kakve obitelji potječete i što kažu na vaš uspjeh?
Iz osmeročlane, prilično tradicionalne i pomalo konzervativne. Mama Anka je domaćica, a tata Franjo elektroničar po struci. Roditelji su me uvijek podupirali u svemu i hvala im na tome. Nisam ih još stigla vidjeti, ali znam da su ponosni na mene.
Story: Imate brata Franju i četiri sestre; Doroteu, Ivanu, Kristinu i Eleonoru. S kime ste najviše povezani?
Uvijek kažem da krv jest voda i da je jako teško uskladiti osobnosti među svima nama. Sestre i brat puno mi znače, a u posljednje vrijeme bliži smo nego ikad. Uvijek su tu za mene.
Story: Kako je izgledalo vaše djetinjstvo?
Bila sam pomalo povučeno dijete koje je lutalo po zelenim brdima i dolinama. Prijatelji me i danas zovu boemom jer se stalno selim i idem ondje gdje mi najbolje odgovora.
Story: Kad vam je bilo najteže u životu?
Neposredno prije audicije za ‘Supertalent’ umrla mi je krštena kuma s kojom sam bila jako povezana i zbog čega sam poželjela odustati. Ali znam da bi sada bila ponosna na mene.
Story: Zagonetni ste kad je o vašem ljubavnom životu riječ. Postoji li netko poseban?
Postoji i sve što mogu reći na tu temu jest da sam sretna i zaljubljena. To je osoba koja mi je već dulje važna, prepoznali smo se u mnogim stvarima, bitan je dio mog života i uvijek je tu da mi pruži potporu.
Story: Koji su vaši glazbeni uzori?
Maria Callas i Josipa Lisac, koju iznimo cijenim i voljela bih je upoznati.
Story: Koga ćete prvo poljubiti u Novoj?
Dragu osobu!
Story: Što ćete poželjeti samoj sebi?
Sve što i dosad - puno strpljenja, upornosti, pozitivne energije i da budem okružena dobrim i plemenitim ljudima velikog srca.
Razgovarao Vinko Paić
Fotografije Oleg Moskaljov
Styling Nikolina Kostanjšek
