Već drugu sezonu gledamo‘Jezikovu juhu’ kojem glavni začin daje Stephan Macchi. Simpatični Francuz i vrsni kuhar britkim komentarima i stručnošću beskompromisno dovodi u red domaće restorane pa izaziva negodovanje ugostitelja, ali i divljenje. Ljubav ga je dovela u Zagreb pa iako nije rječit kad je o privatnom životu riječ, ispričao je nešto o supruzi Nataši te 13-godišnjoj kćeri Tiani i 11-godišnjem sinu Alexu. Story: Počela je druga sezona ‘Jezikove juhe’ i ponovno ima visoku gledanost. Gledatelji uživaju zato što smo mi uživali prilikom snimanja, oni osjećaju energiju koju im prenosimo. Uz to što je emisija zanimljiva i ima poruku, moj ironičan i smiješan pristup predstavlja me u sasvim drukčijem svjetlu. Story: U emisiji ima svađa i neobuzdanog temperamenta. Koliko ima iskrenih reakcija? Sve su moje reakcije iskrene. U naletu emocija ljudi zaborave na kamere i pokažu osjećaje. Ne možete nekoga natjerati da se rasplače ili da psuje, to dođe spontano. Story: Zašto ste baš vi odabrani? S obzirom na to da je bila riječ o formatu emisije koji je prvi put rađen u Hrvatskoj, RTL je dugo tražio savršenog kandidata koji nije samo kuhar nego i stručnjak za gastronomiju i ugostiteljstvo, koji bi svojim karakterom pridonio, a ne samo vodio emisiju. Vjerujem da su prepoznali moju profesionalnost, pedantnost i predanost poslu, kao i spontanost te smisao za humor. Story: U emisiji ste prilično temperamentni, jeste li inače takvi? Da. Ponekad to prijeđe na razinu za koju još uvijek ne postoji naziv. Story: Što vas može izbaciti iz takta? Bezobraznost i neodgojenost. Story: Zanimljivi ste zato što ste Francuz. Smatram da je naglasak djelomično zaslužan za uspjeh. No svaka je osoba individua, pa sam tako i ja svojim karakterom pridobio simpatije gledatelja. Story: Kakvo je bilo vaše djetinjstvo? Sretno i puno ljubavi. Story: Što ste naučili od svojih roditelja? Kako biti tolerantan prema ljudima, ne osuđivati ih, nego im uvijek pomagati. Story. Imate tri brata, jeste li bili vođa ili slabiji brat kojeg se štitilo? Svi smo jako različiti, no najvažnije je da se beskrajno volimo i neizmjerno poštujemo. Spremni smo pomoći jedan drugome u bilo kojoj situaciji. Story: Kako ste odlučili postati kuhar? Dok sam bio mlađi, često sam išao kod bake tijekom školskih praznika. Mirisi u njezinoj kuhinji urezani su mi u pamćenje. Ljubav prema hrani oduvijek je prisutna, tako da je odabir zanimanja uistinu bio logičan slijed. Story: Da se niste odlučili za gastronomiju, što bi bio vaš drugi izbor? Najvjerojatnije bih bio umjetnik - kipar, slikar, tesar ili nešto slično. Story: U Hrvatsku ste došli zbog supruge Nataše. Kako ste se upoznali? U Francuskoj, radili smo zajedno. Story: Jednom ste izjavili da ne vjerujete u instituciju braka, zašto? Svatko ima svoja uvjerenja, ovo su moja. Story: Je li istina da ljubav ide kroz želudac? Ima nešto u toj izjavi. Miris, sluh, vid, dodir sve je to važno za ljubav... Story: Kakva je kuharica Nataša? Dobra. Story: Imate dvoje djece, Tianu i Alexa. Kako provodite zajedničko vrijeme? Najviše volim razgovarati s njima, otići u kazalište, kino, restoran ili na putovanje. Moja su djeca moje blago, svaki trenutak s njima doza je najveće sreće i zadovoljstva. Story: Jeste li se naviknuli na život u Hrvatskoj? Naviknuo sam se na Hrvatsku, a mislim da se i Hrvatska naviknula na mene. Story: Nedostaje li vam rodna Francuska? Ne. Povremeno volim otići u Francusku, no ovdje je moj dom. Story: Koje vam je omiljeno jelo? Ne mogu izdvojiti samo jedno. Story: Koji vam je životni moto? Rad i disciplina. Story: A koja vam je gastrofilozofija? Svakodnevno uživanje u dobroj hrani i dobrom vinu.
Razgovarala Antonija Nazor Fotografije Igor Kralj, Siniša Kanižaj/Pixsell
