Dosljedan sebi i svojim stavovima, stasi­ti rukometaš Ivano Balić uživa u sva­kom trenutku svog života. Naime, taj 31-godišnjak niže sportske uspjehe jedan za drugim, tako da se uz njego­vo ime već dulje veže titula najuspješnijeg svjetskog rukometaša. Isto tako, veže se i ona najpo­željnijeg neženje, ali otkako se šarmantni Spli­ćanin prije četiri godine razveo od supruge Ivane s kojom ima 10-godišnjeg sina Dinu, kako i sâm kaže, nije pronašao novu ljubav. - Zadovoljan sam svojim životom. Kad bolje razmislim, imam sve što mi je potrebno, a najponosniji sam na sina. Otkako se on rodio, preko noći sam se uozbiljio i shvatio koji su mi prioriteti. Svaki slobodan trenutak provodim s njim. Tada šećemo, idemo u kino, igramo košarku ili nogomet, ovisno o raspoloženju, ali isto tako zna­mo se zajedno uhvatiti i pisanja domaće zadaće. Dino od malih nogu pokazuje veliko zanimanje za sport, a odnedavno i trenira košarku pa kad god mogu, idem na njegove utak­mice, kao i on na moje - priča poznati rukometaš svjestan da će njegov sin jedinac uskoro ući u pubertet. - Ne mogu reći da sam strog otac, ali isto tako nisam ni potpuno liberalan. Sve to ovisi o situacijima, ali kao i u svemu u životu, najvažnije je pronaći ravnotežu, što vjerujem da uspijevam. Mislim da je moj najveći zadatak kao roditelja naučiti ga razlikovati dobro od lošega, a sve ostalo doći će samo po sebi - priznaje Ivano i dodaje da ponekad nešto i skuhaju zajedno.

- Posljednje četiri godine živim sam i suludo bi bilo da nam ne znam pripremiti barem neko jednostavno jelo. No ponekad mi se čini uzaludnim trošiti tri sata vremena na kuhanje i poslije se mučiti s uništenim posuđem - sa smiješkom progovara rukometni reprezentativac koji, unatoč odličnim postignućima, i dalje čeka svoju najbolju utakmicu. Možda će to biti već 28. studenoga, kada će Croatia Osiguranje Zagreb zaigrati protiv Flensburga u Areni Zagreb. - Kad sam bio mlađi, osjećao sam pritisak da svakom utakmicom moram biti sve bolji, ali danas znam da su i pobje­de i porazi dio sporta. Igram za suigrače, sebe i svoju državu i nema boljeg od toga nego kada se nakon utakmice mogu pogledati u ogledalo znajući da sam i ovoga puta dao svoj maksimum. Sam sebi sam najveći kritičar i znam da uvijek može biti bolje, čemu i težim - priča naočiti sportaš kojeg će zacijelo i ovoga puta s navijačkih tribina ponosno promatrati sin Dino kojem će njegov tata biti najbolji. Napisala Jadranka Tomić Fotografije Matea Smolčić; Antonio Bronić, Petar Glebov / Pixsell