Denis Latin: Razmišljam o posvojenju

Iako je ‘Latinica’ na malim ekranima prisutna godinama, i dalje je rado gledana. Njezin autor Denis Latin radi je s istim žarom kao prvog dana, a prije izlaska pred kamere i dalje je ushićen kao razigrani dječarac. Ukazuje na probleme, bez cenzure i dlake na jeziku, zbog čega je 44-godišnjak često na udaru mnogih. Story: Nakon jednogodišnje stanke opet gleda­mo ‘Latinicu’. Što ste radili u međuvremenu? Svaki sam dan dolazio na posao i borio se s kolega­ma protiv cenzure i za povratak emisije. Story: Prije godinu dana teško ste plaća­li kredit. U kakvoj ste situaciji danas? Plaća mi je tada trajno smanjena za 60% jer sam rekao da tadašnji direktor Vanja Sutlić ne radi ništa kako bi se smanjila korupcija na televi­ziji te da Hloverku Novak Srzić u Informativnom štiti mafija. To se sve više-manje pokazalo točnim, a ja sam bio prvi pije­tao koji je zakukurikao, za što i danas snosim posljedice. Nepravedno sam degradiran i u teškoj sam financijskoj situaciji, iako se iz svega toga nastojim izvući. Story: Jeste li razmišljali o odlasku s HTV-a? Navodno ste dobili ponudu kuće Al Jazeera. Nisam razmišljao o odlasku jer vjerujem da je pravda ta koja na kraju pobjeđuje zlo. Story: Kako je bilo odrastati u Vodicama? Imao sam lagodno djetinjstvo. Do 18. sam živio u Vodicama, što je bio najljepši dio mog života. Bio sam društveno angažiran, a već sa 13 znao sam da ću biti novinar da bi u srednjoj postao pravi profesionalac. Story: Pamtite li prvu ljubav? Tko je ne pamti?! Prvi sam se put zaljubio u četvrtom osnovne i bila je to simpatična ljubav. Story: Postoji li sad posebna osoba? Ne. Posao mi najviše okupira misli, a ljubav bi mi samo unijela dodatni nemir. Story: Često ističete ljubav prema nećacima Luki, Bepu i Nini... Vrlo smo bliski i čujemo se nekoliko puta na dan. Iako su još djeca, pratim njihove male živote i karijere. Story: Priželjkujete li vlastitu djecu? Nemam ništa protiv toga, dapače. Čak razmiš­ljam i o tome da posvojim jedno. Story: Kad vam je bilo najteže u životu? Pamtim dane koje sam zbog bolesti morao provesti u bolnici, kao i one kad sam bio bez posla. Naviknuo sam se boriti s bolešću, imam snage i ništa me ne može zaustaviti. Story: Tijekom fakulteta dijagnostici­rana vam je Crohnova bolest. Tko je bio uz vas kad su nastupili teški dani? Roditelji, sestra, nećaci, prijatelji s pos­la... Lijepo je imati osjećaj podrške, iako snagu za bor­bu morate naći sami u sebi. Story: Kakvo je vaše zdravlje danas? Posljednjih 10-ak godina osjećam se puno bolje. Kad sam jači, sve je dobro, kad sam mršav - ne valja. Story: Je li vam vjera davala snagu? Ja sam agnostik. Vjerujem u nešto, u Boga, iako to ne mogu dokazati. Vjera mi je puno pomogla.