Kao što to i sâm priznaje, 64-godišnji zagre­bački glumac Žarko Potočnjak uvijek je bio malo drukčiji od drugih. Prvak Dra­me u HNK Zagreb i suosnivač Histrio­na, prije svega zaigrani je umjetnik i vječiti fakin koji ipak, kad se to od njega traži, može biti ozbiljan. Upravo tako, neprestano miješajući smijeh i ozbiljnost, odgovarao je i na naša pitanja. Story: Prošle godine proslavili ste 41 godinu rada. Kako gledate na svoju karijeru? Više razmišljam o ulogama koje nisam reali­zirao kako sam želio nego o onima u kojima sam uspio - zato što su one odrađene, dobile su svoj prostor i time su zaboravljene. One koje nisam uspio realizirati prema svom ukusu, ostaju u mislima, progonjene pitanjima što bi bilo kada bi bilo. Story: Studirali ste brodogradnju, ali je niste završili. Žalite li za time? Kazalište će uvijek živjeti, a naša je brodogradnja, nažalost, u teškoj situaciji. Da sam nastavio sa studijem, mislim da bih danas nešto mogao na­praviti i situacija ne bi bila takva. Ponekad to i sanjam. Story: U ‘Najboljim godinama’ glumite s bivšom suprugom Asjom Jovanović. Je li vam to neobično? Nije, ovo smo ljeto probili led glumeći zajedno u histrionskoj predstavi ‘Legenda o svetome Muhli’, gdje sam ja igrao fratra Anđelka, a Asja seljančicu zaljubljenu u mene. Ona posjeduje jednu nevjerojatnu osobinu - uz to što je odlična glumica, njezin osjećaj za preciznost i studiozno pristupanje svakom snimanju začuđuje sve na setu. O svojoj bivšoj supruzi mogu reći sve najbolje, a uz to, partnerica je na setu kakvu samo mogu poželjeti. Story: Nakon razvoda ostali ste u dobrim odnosima. Koliko vam je trebalo da to ostvarite? Ružnim razvodom i lošim odnosom s bivšim partnerom možete si stvoriti samo zlo, a civilizi­ranim odnosom ne znate što ćete postići, ali barem ostavljate prostor za potencijalno dobar odnos. Mi smo odabrali ovaj drugi način. Uzeli smo zajedničkog odvjetnika, dali mu detalje oko podjele imovine, tako da se nismo ni pojavili na sudu na dan kada je naš brak razvrgnut. Brak je kompliciran i prilično težak zanat kojem ne bi trebalo olako pristupati kao što to ljudi ponekad čine. Story: Što biste promijenili da možete? Besmisleno je vraćati se u prošlost, ali danas znam da u brak, uz emocije, treba uključiti mozak. Ako vjerujemo da se ljubav nakon nekog vremena potroši, znači da je treba njegovati. Story: Iz 18-godišnjeg braka dobili ste danas 26-godišnju kćer Mirnu, koja je uspješna studentica Prirodoslovnog matematičkog fakulteta. U vrijeme vašeg razvoda bila je u najosjetljivijim godinama. Kako je to podnijela? Teško, ali s obzirom na to da je ona jaka dje­vojka, preživjela je. Svoju je majku i mene zamolila da je ne spominjemo i ne analiziramo u intervjuima pa bih se toga i držao. Story: U kakvim ste danas odnosima s kćeri? Jako dobrim,viđamo se kada nam to obaveze dopuštaju, puno razgovaramo, smijemo se... Ponosan sam na nju. Story: Otkako ste se razveli, živite sami. Kako se snalazite u kućanskim poslovima? Teče mi već osma godina i moram se pohvaliti da držim sve pod kontrolom. Ručam u resto­ranima ili kod dragih prijatelja i na taj način običan ručak pretvorimo u pravu veselicu, a za glačanje i čišćenje zadužena je jedna jako draga gospođa koja mi sve dovede do savršenstva. Story: Ali zacijelo ima neki kućanski posao koji radite s lakoćom? Volim zidati i saditi travu jer je kod tih pos­lova vidljiv rezultat, za razliku od brisanja prašine na što svaki dan možeš trošiti i po sat vremena i opet se ništa ne vidi. Potpuno besmisleno i muka mi je od toga. Story: Po prirodi ste veseljak. Dogode li se i vama depresivni dani? Ima dana kad se spuste sivi oblaci uvjetovani lošom svakodnevicom. Okružen sam s malo ljudi, majka mi je prije dva mjeseca umrla u 91. godini života, imam samo kćer pa više nemam obiteljskih sastanaka. To nedostaje jer čovjeku pruža osjećaj sigurnosti i veselja. Ali ne predajem se, pokušavam to sam sebi stvoriti. Story: Neki se muškarci bore s godinama tako što pronalaze ljubavnice, kupuju skupocjene automobile... Kako ste vi proživjeli krizu srednjih godina? Još je proživljavam. Svi se šale s tim, ali kriza srednjih godina apsolutno postoji i puca sve muškarce na sli­čan način. Postoji strah da se nećete svidjeti ženama, od fizičkih nesposobnosti, mogu li pješke na Sljeme ili je to vrijeme prošlo, do srce ne radi kao prije... Te su spoznaje vrlo bolne. Puno radim i trudim se svidjeti suprotnom spolu. Story: I kako vam idu udvaranja? Začuđujuće dobro. Postoji jedan nevjerojatan broj mlađih žena koje vole starije muškarce. Psihijatri to tumače nedostatkom očinske ljuba­vi, ali ja sam to osjetio na svojoj koži i, priznajem, ostao ugodno iznenađen. Story: Kako osvajate žene? Uopće ih ne osvajam. Samo sam to što jesam i imam te godine koje imam i sada se to očito mlađim ženama sviđa. Story: Jeste li romantični? Nježan sam, osjetljiv, suptilan i definitivno romantičan. Prije je to bilo izraženije, no i dalje se trudim. Story: Kako to izgleda danas? Ovih dana romantika traži malo više baršuna, a malo manje borovih iglica. Uz to, danas zahtijeva i malo udobnosti, pažljivosti i dostojanstva jer ipak su tu godine. Story: Jeste li danas emotivno ispunjeni? Jesam. Samo mi nedostaje vremena za malo više igranja. Story: Na kakve igre mislite? Imam nedovršenu kućicu na Okiću, gdje je i moja radionica puna električnih željeznica i raznih modela brodova s kojima se sigurno nisam igrao 20 godina. Nadopunjujem kolekciju u nadi da će se jednoga dana unuk time igrati. Story: Imate li još koju neostvarenu želju? Često razmišljam kako je Mirna mogla imati brata ili sestru, ali to je bilo vrijeme rata, nesigurno za stvoriti još jednog malog čovjeka. Story: Čime vas je osvojila sadašnja partnerica, gospođica Mia? Koliko god zvuči banalno, najvažnija mi je ljudskost. Također, da ta osoba osjeća svijet oko sebe i mene u njemu. Story: Vjerujete li i dalje u brak? Postoji li mo­gućnost da ponovno uplovite u bračnu luku? Apsolutno vjerujem. No jedan mi je bio potpuno dovoljan. Story: Možete li se sjetiti koliko su vas puta žene povrijedile? Puno, i ja sam osjetio plakanje pod prozorom. Možda su to bile kaz­ne za moje neposlušnosti. Story: A vi njih? Vjerujem da jesam, ali o tome mi je teško govoriti jer je krivnja očito u pozadini svega, a doista je nepotrebno u ovim godinama suočavati se s krivnjama. Te žene znaju da imaju moju veliku ispriku i poštovanje. La­ko je biti general poslije bitke. Story: Što ste naučili iz svojih bitki? Potrebno je puno rada, strpljenja, mudrosti, učenja i ulaganja da bi jedan odnos uspio. I u trenutku kada spoznaš da je ljubav velika i prava, za nju se isplati izgurati bitku do kraja. Story: Razmišljate li o odlasku u mirovinu? Kada kolege Mustafa Nadarević i Kruno Ša­rić odu u mirovinu, ja ću biti najstariji član ansambla, tako da se ne zavaravam kako se to ne približava. Zapravo bih se volio manje skitati po setovima, a više posvetiti mlađim generacijama i pedagogiji.

Razgovarala Jadranka Tomić Fotografije Matea Smolčić Styling Lea Krpan Šminka Sanja Agić