Malo se koja grupa uspjela održati više od trideset godina kao što je to za rukom pošlo Parnom valjku. Tvorac nezaboravnih stihova Husein Hasanefendić i spiritus movens zagrebačkog benda s dugogodišnjim suradnikom, pjevačem Akijem Rahimovskim, prisjetio se početaka i nezaboravnog glazbenog putovanja koje se nastavilo na nedavnoj turnej po regiji, a kulminiralo koncertima u prepunoj Areni u Beogradu. I više nego dovoljno povoda da s ovim dvojcem napravimo intervju. Story: Parni valjak ponovno praši! Osim turneje u Hrvatskoj i Sloveniji, održali ste dva velika koncerta u beogradskoj Areni. Kako je prošlo? Aki: Bilo je ludo i nezaboravno! Kao da nije prošla 21 godina od našeg posljednjeg nastupa u Beogradu, kao da je bilo jučer. Hus: Bilo je nestvarno! Pogotovo zbog puno mladih ljudi koji nas nisu imali prilike prije upoznati, a znali su stihove gotovo svih pjesama. Story: Što je presudilo ponovnom okupljanju benda koji se razišao prije pet godina? Aki: Kad smo se ponovno sastali, razmišljali smo na ispravan način. Prije svega, iza nas je trideset godina rada, a malobrojni na ovim prostorima uspjeli su toliko dugo biti u žiži javnosti. Tijekom pet godina Hus je stvarao pjesme i odlučili smo izdati jedan singl kako bismo vidjeli kakva je reakcija publike i postoji li još zanimanje. To su dokazale nove pjesme ‘Nakon svih ovih godina’ i ‘Stvarno nestvarno’. Hus: Smatrali smo da je najbolje razići se dok je bend ‘velik’. Da živi lijepa uspomena na njega. Jedna stvar nam je promaknula, a to je da smo tijekom 30 godina živjeli glazbu. Prvu godinu tijekom petogodišnje stanke baš sam uživao, onda me počelo svrbjeti pa sam stvarao bez ikakvog plana, kao što nisam imao plan da se u nekom trenutku ponovno sastanemo. Ključna je stvar bila u tom nekom kuhanju iznutra, želji da opet zasviramo. Sami smo sebe željeli testirati u pjesmi ‘Nakon svih ovih godina’ kako bismo vidjeli je li našla odjek kod publike i je li ta ista publika prepoznala senzibilitet koji imamo kao bend. Ispalo je da je primljena izvrsno, na turneji se pjevala kao da je dio standardnog repertoara. To nam je dalo razloga da idemo dalje, a pjesma ‘Stvarno nestvarno’ samo je potvrdila tu tezu. Story: Sjećate li se prvog susreta s Akijem? Hus: Prvi put sam ga vidio 1975. na Bum festivalu koji se te godine održavao u Zagrebu. U to sam vrijeme nastupao s grupom 220 i razmišljali smo o pjevaču. Kolega i ja gledali smo grupu Tor i vidjeli nekakvog čupavog lika na pozornici, energetsku bombu, i zaključili da nam upravo takav treba. Aki je u međuvremenu nestao. Vratio se kao pjevač grupe 220, a zanimljivo je da je na dan njegova dolaska u Zagreb ondje bio potres. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY
Razgovarala Antonija Nazor Fotografije Matea Smolčić, Dunja Dopsaj, arhiv Storyja
