Ja prvi put u životu pišem blog. Evo dakle. Ajd mi se javite, ako ste ovo pročitali. Ja naime pokušavam složiti cijelu sličicu partya ovih dana u glavi i skužiti kako to treba izgledati za vas 20.000 (slovima dvadeset tisuća). I onda to imati sve u rukama (glavi, nogama, kaj ja znam…) Radio sam nešto slično prije sedam godina, ali se radilo o predstavi i scenografija je bila velika 120 metara, na pozornici 2800 ljudi, a u gledalištu 55.000. No to je bila predstava. Sjediš i gledaš i slušaš. U međuvremenu sam se igrao u svim dvoranama mogućim (Cibona, Dom sportova, stadioni po Hrvatskoj, sve dvorane trgovi itd…) na svakojakim koncertima, priredbama, eventima itd. Dakle, reklo bi se imam iskustva. E, ali ovo je druga stvar. Složiti tulum za 20.000 ljudi nije jednostavno. Veselim se toj nepredvidljivosti. Adrenalin raste kad zamisliš tako ogromnu publiku koja misli po dobrom starom hrvatskom običaju “e, ajd, me sad zabavite”. Sjede i “očekuju”. To je čak lakše od ovoga. Naime, ovdje je publika, tj. vi, glavni igrač. nema “ajde da vas vidimo”. To bi mi, s ove strane pozornice trebali reći “ajde da vas vidimo, sad kad smo sve ovo napravili”! Mi bi svi rado da vi toliko podivljate, da zaboravite i tko vam je na pozornici i gdje ste i zašto ste i pošto došli. Pa da se obučete najluđe što vam je ikada palo na pamet, da stavite po sebi lampice, šljokice, pofarbate kosu, pustite brade, ne brijete brkove, našminkate se svi (i cure i dečki), nabacite ”smijoline” i “glupoline” i stavite na glavu “party brain”. Imao sam frenda, Irca, kompjuteraša koji bi upravo to rekao “i will put my party brain tonight”… E, to bi ja volio…da svi stavimo “party brain” za tu prigodu, da dođemo u Arenu i krenemo brijati satima. Nemojte dolaziti na početak tuluma. Dođite barem sat vremena prije da se dobro zagrijete. Ima DJ, ima veselih kapa, šešira i perika, ima svašta. Naprosto, nek se ispucamo. Što više puknemo van to manje će ostati “unutra”. a kad previše ostane “unutra”, onda nas trbuh boli, čir dobijemo i svađamo se na šalteru, na poslu, u tramvaju i na ulici. Kad dođemo na dobar tulum, osmijeh nam ne silazi barem 24 sata poslije…A to je vrijedno. Hrpetina nasmijanih i veselih ljudi – a to ste vi, već sutradan učinit će svijet boljim. Postoji izračun po kojem je za grad veličine Zagreba dovoljno da se ne više od 150 ljudi duboko koncentrira na mir, sreću, harmoniju i slogu, na radost i veselje i stopa se kriminala i nasilja smanjuje momentalno za više od jedne trećine. I sad zamislite, kad vas 20.000 uleti u Arenu!!! Imamo za očekivati jedan veseo i radostan, smiren mjesec dana u Zagrebu, a zatim i svugdje gdje ćemo doći. Pa to vrijedi dolaska! Ništ više. Ja sam redatelj inače. I imam malog Nikolu koji ima 9 mjeseci. A Marta ima 10 godina. I Đuro mi ima 8 godina. I sve to skupa oko mene uopće nije crno-bijeli svijet. Einstein je rekao . “Ne postoji mrak. to je samo odsutnost svjetla. Ako u tzv. mrak dodate samo jedan tračak svjetla, to više nije mrak”. Dakle, da bi svijet bio veseliji, dođite u Arenu …Ajmo sad ovako. Mislim si ja zašto bi pisao blog ovako i pozivao vas na party. Ne može to ovak za besplatno. Odlučio sam otvoriti svoj natječaj za dosjetke, režijske fore i uopće stvari koje bi vi voljeli da se dogode, ili koje mislite da bi mi mogli napraviti na pozornici. to naravno iskoljučuje da ćemo arenu napuniti s vodom i tonya iskrcati iz podmornice, ili da ćemo npr. od Luke tražiti da pjeva “Nessun’ dorma” ariju. takve stvari nikako (premda, ono s podmornicom, to bi još i mogli probati, a ovo drugo i ne bi). Ajmo ljudi pa mi napišite na mail: kreso@topstars.com.hr, ali samo s imenima i prezimenima. Najbolji će postati asistenti i inspicijenti. A što je to “inspicijent?, pita mali Perica. Pogledajte si na gugletu i sami skužite.