Velška pjevačica Duffy izgradila je nevjerojatnu glazbenu karijeru. 2008. je godine njezin album bio najprodavaniji u Ujedinjenom Kraljevstvu, osvojila je tri nagrade 'Brit Awards', a potom i Grammyja. Ali, onda je samo nestala nakon što je izdala svoj drugi album 2010. godine.
I dok su se svi pitali što se dogodilo s njezinim životom i s karijerom, ona je patila zbog stravičnih događaja koji su je obilježili zauvijek. Danas 37-godišnja pjevačica, deset je godina šutjela o svim grozotama kroz koje je prolazila, a onda je 2020. godine napokon odlučila istinu podijeliti s javnosti i jednim priopćenjem apsolutno je šokirala cijeli svijet.
'Možete samo zamisliti koliko puta sam pomišljala ovo napisati. O načinu na koji bih to napisala, kako bih se osjećala nakon toga. Nisam potpuno sigurna zašto je sada pravo vrijeme i zašto se osjećam oslobođeno i uzbuđeno jer progovaram. Ne mogu objasniti. Mnogi od vas su se pitali što mi se dogodilo, zašto sam nestala i gdje', izjavila je tada glazbenica potom opisavši tragediju koja je ljude ostavila bez teksta.
'Bio je moj rođendan. Drogirali su me u restoranu, što je potom trajalo još četiri tjedna kada su me oteli u stranu državu. Ne sjećam se odlaska na avion ili putovanja u vozilu. Odveli su me u hotelsku sobu, a počinitelj se vratio i silovao me. Sjećam se boli i pokušaja da ostanem svjesna u sobi nakon što se sve to dogodilo. Ostala sam zarobljena s njime sljedeći dan, nije me niti pogledao, morala sam hodati iza njega. Bila sam nekako svjesna i povučena. Razmišljala sam o bijegu u susjedni grad ili mjesto dok je spavao, ali nisam imala novac i bojala sam se da će pozvati policiju zbog bijega. Ne znam odakle sam imala snage izdržati sve te dane. Osjećala sam prisutnost nečega što mi je pomoglo da ostanem živa. Vratila sam se s njime natrag, bila sam smirena i normalna, koliko je to moguće biti u takvoj situaciji, a kada sam došla kući, sjela sam, ošamućena, kao zombi. Znala sam da mi je život u opasnosti, prikriveno je priznao da me želi ubiti. S ono malo snage što mi je ostalo, instinktivno sam željela pobjeći i pronaći mjesto za život gdje me on neće pronaći.
Počinitelj me drogirao u vlastitom domu u ta četiri tjedna, ne znam je li me silovao za to vrijeme, sjećam se samo dolaska automobilom u stranu državu. Ne znam zašto nisam bila drogirana u inozemstvu; pomišljam da je razlog prvoklasna droga koju mi je davao i s kojom nije smio putovati.
Nakon što se to sve dogodilo, netko koga poznajem došao je do moje kuće i vidio me na balkonu kako buljim u prazno, ogrnuta dekicom. Uopće se ne sjećam dolaska kući. Ta mi je osoba rekla da mi je koža bila žute boje i da sam izgledala kao mrtvac. Očito je osoba bila uplašena, ali nije se htjela miješati. Nikada nije vidjela tako nešto.
Nakon toga, nisam se osjećala sigurno otići na policiju. Osjećala sam da ću, ako nešto krene po zlu, biti mrtva, a on bi me ubio. Nisam mogla riskirati da me pogrešno usmjere ili da završim u svim vijestima. Zaista sam morala slijediti instinkt koji sam imala.
Prva osoba kojoj sam rekla bilo je psihologinja, mjesecima nakon, vodeći stručnjak u Ujedinjenom Kraljevstvu kada su složene traume i seksualno nasilje u pitanju. Ne znam kako sam imala toliko sreće da je pronađem. Bez nje, možda ne bih uspjela. Imala sam primisli o samoubojstvu.
Dijelim ovo jer živimo u strašnom svijetu i nisam više posramljena što me nešto duboko povrijedilo, više... Vjerujem da ako govoriš iz srca, srca drugih će odgovoriti. Koliko god da je moja priča mračna, govorim iz srca, za moj život, i život onih koji su pretrpjeli isto.
Ne stidim se reći da sam gotovo deset godina provela u potpunosti sama. I dalje me peče srce kada to napišem. Ali dugujem sebi to reći. Osjećam se dužnom objasniti koliko je oporavak uistinu bio izazovan. Nadam se da vas ovo tješi i da ste manje posramljeni, ako se osjećate samima...', glasi dio pisma koje je pjevačica 2020. godine podijelila s javnosti.
