Idila na pjeskovitom odbojkaškom terenu spojila je naizgled dva potpuno različita karaktera, skup različitih životnih odluka, dva različi­ta muškarca. Oživlje­na je legendarna scena iz filma ‘Top Gun’ u kojoj se dvoji­ca poželjnih muška­raca na određeni način dokazuju sa­mi­ma sebi. Ipak, poveznica između ove dvojice više je nego što se možda na prvi pogled čini. Jedan je prvak Bale­ta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, brižan otac i suprug, u duši vječiti av­anturist i nemirni kazali­štarac Azamat Nabiullin. S druge se strane našao po­malo samozatajan, misteriozan i odlučan sportaš s nizom vrhunskih rezultata u dugogodišnjoj vaterpols­koj karijeri, koji je u posljednjih dvadeset go­dina stekao zavidan status hrvatskog plejboja, Vito Padovan. Kad je došao u Hrvatsku, 31-god­išnji Azamat Na­biullin već je znao da je balet središte njegova svijeta i da će mu krojiti životni put. Ali nije znao u kolikoj mjeri. Nakon odlaska iz rodne Baškirije, sa samo deset godina, u kulturno središte Rusije - Sankt Peterburg - odlučio je postati najbolji. Uz sposobnost, disciplinu i nevjerojatan talent to mu je i uspjelo, nakon čega je prvi put gostovao u Puli s predstavom ‘Labuđe jezero’ i tada mu je ponuđeno da ostane u Hrvatskoj.

- Tada sam odbio doći jer sam smatrao da ostanak u Rusiji jamči usavršavanje u baletu s najboljima od najboljih, iako se u dubini duše oduvijek skrivala snažna želja za odlaskom u svijet. Na­kon brojnih ponuda iz Češke, Nje­mačke, Engleske, Južne Kore­je, Monaca i Australije, preda mnom se ponovno našao kao izbor Split u koji sam naposljetku i otišao. Ne­miran sam tip i volio sam život na različitim adresama, što zahtijeva karijera kazališnog čovjeka - ispričao je majstor baleta s osmijehom na licu promatrajući dvije najvažnije dame svojega života - suprugu Anu Mariju i kćerkicu Aleksandru. Azamat je često gostovao u zagrebačkom HNK dok je živio na jugu, gdje je upoznao ljubav života, koja je također umjetnica, sadašnju suprugu Anu Mariju. Tek što je odlučio krenuti dalje od Splita, gostovao je s predstavom ‘Magnum’ u Zagrebu. - Upoznali smo se dok sam kao gost dolazio plesa­ti u Zagreb. Kada sam je upoznao, imala je dugogo­dišnjeg dečka, no ja sam pošto-poto želio promijeniti tu situaciju. Bio sam nevjerojatno ljubomoran te sam pri jednom susretu u zajedničkom društvu čak pregrizao čašu od bjesnoće. Oteo sam je, kao što i nalaže moja tatarska krv, i zaljubio se. Na moju sreću, i ona se zaljubila pa smo se nedugo potom i vjenčali. Intrigant­ni Rus danas Zagreb smatra svojim domom jer je u njemu sve što mu je važno - mlada 25-godišnja violistica Ana Marija s kojom ima prekrasnu jedanaestomjesečnu kćerkicu Aleksandru, koja je u život mladog oca unijela veselje i osmijeh. Za 39-godišnjeg Vitu Padovana presudan je bio prvi doticaj s morem i vaterpolom. Već je s trinaest godina znao da je to njegov životni put pa mu ne pada teško ni često mijenjanje gradova. Nakon brojnih dostignuća, još uvijek ne razmišlja o odlasku iz sporta s obzirom na to da trenutačno uspješno igra u dalekoj Saudij­skoj Arabiji.
- Sigurno razmišljam o budućnosti, ali i kad karijera završi, pokušat ću ostati u sportu jer sam u zdravom okruženju, a i mislim da zbližava ljude. U razgovoru o ljubavi ipak je nešto skromniji na riječima iako smo doznali da trenutačno nije zaljubljen. - Moj je život jedna velika jurnjava. Bio sam zaljubljen nekoliko puta, ali uzevši sve u obzir, možda mi i zbog mojeg posla ne bi odgovaralo skrasiti se. Još imam želju za igrom, a tu su i stal­na seljakanja. Riječ je o 15-ak gradova, isto toliko klubova, neprestano sam na putu, što sigur­no otežava stvari kad je o ljubavi riječ - ispričao je tajanstveni Vito koji ne skriva simpatije prema atraktivnim ženama, no na­glašava da je bit ideal­ne že­ne u karakteru. Iako na prvi pogled do izražaja dolazi njegova muževnost, kaže da zna biti i romantičan. - Djelomično sam romantičan, ovisi o osobi kojoj je romantika upućena i o situaciji u kojoj se nalazi­mo - kaže vaterpolist. Iako bi se za obojicu mo­glo reći da su oličenje idealnog muškarca, kad je o nji­hovu fizičkom izgledu riječ, dosta su skromni. Vito opovrgava bilo kak­vo dovođenje u kontekst plejboja, koje ga je godinama pratilo po medijima, a Aza­mat smatra da pravi muškarac mora znati kuhati i šišati, što je on usavršio. Ne­minovno je da im je život ispisao različite priče, no poštovanje prema onom drugome je jasno. - Ne vjerujem da bih se snašao u ulozi baletana, no vjerujem kako je u svaku izvedbu uloženo nevjerojatno puno truda i rada da bi sve ispalo savršeno - priznao je Vito. S druge strane, Azamat se ne može ni zamisliti u vaterpolu: - U meni je tradicionalno utkana ljubav prema plesu od koje ne želim pobjeći, a u drugom pod­ručju se ne vidim.

Napisale Ana Lukiček i Ivana Šimac Snimili Dražen Kokorić i Tomislav Marić