Nakon osmnaestogodišnje stanke, Fahreta Jahić Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, krenula na turneju kojom će promovirati posljednji album ‘Uđi slobodno’. U subout je nastupila u zagrebačkoj Areni, U 48. godini velika zvijezda bivše Jugosla­vije izgleda senzacionalno, a unatoč žurbi i pripremama, strpljivo je odgovarala na pitanja o životu s teniskom legendom Bobanom Živojinovićem, otmici sina Stefana i odnosu s Bobinim sinom iz prvog braka, Filipom. Story: Nakon osamnaest godina vraćate se na scenu velikom turnejom. Osjećate li tremu? Puno je kilometara iza mene za bilo kakvu tremu. Puno mi se toga dogodilo, i lijepog i ružnog, tako da čovjek od svih tih silnih amplituda ili poludi pa prijeđe na nekakve droge ili pronađe samog sebe. Story: Kako komentirate prosvjede protiv vaših koncerata diljem BiH zbog spota iz 1993., snimljenog u Brčkom, u kojem odjeveni u uniformu marširate sa srpskim vojnicima? Pitanje je u ovom trenutku neprimjereno jer je činjenica da je koncert u Sarajevu bio vrlo us­pješan, čime su pobijene sve priče da ja na tlu BiH nisam dobrodošla. A taj ‘glasoviti’ safari kostim nosila sam i u filmu ‘Hajde da se volimo 3’, kada sam snimala u Keniji. Odgojena sam da ljude dijelim na dobre i loše i žao mi je što to od 1982. pa do danas neki još nisu uspjeli shvatiti. Važno je samo da je, unatoč medij­skim sabotažama, na koncert u Zetru došlo više od deset tisuća ljudi i prošao je bez ijednog incidenta. Kao umjetnik, jako sam ponosna na to što su ljudi razumjeli moju glazbenu poruku koja poziva na ljubav i prijateljstvo.

Story: Mislite li da ovim albumom možete ponoviti uspjeh iz ‘80-ih? Ne znam zašto se ljudi boje toga kad je to neizbjež­no. Samo neću praviti toliko puno koncerata. Ljudi često komentiraju hoće li to biti ovako ili onako. Ne bojim se toga, bit će kako bude. Ni ja se više ne mogu oduševiti, pa dolazi mi već treća generacija! Roditelji, njihova djeca i djeca njihove djece. Ljudi su osjetili da ta glazba ima energiju koja nas spaja. Nije nas raz­dvojila. Koncerti će biti prepuni i predivni. Story: Što je zaslužno za toliki uspjeh? To je šifra, kôd između mene i Boga. Mislim da je to pozitivna energija, karizma. Nešto što se ne dobiva veli­činom grudi ili si­likonskim usnama. Meni je koncert poput religije. Opustim se, budem djetinjasta, luckasta, tužna i sretna i znam da mi nitko neće zamjeriti.
Story: Koliko vam je bilo teško od najuspješni­je pjevačice bivše Jugoslavije postati kućanica? I Bobi i meni dogodilo se puno teških stvari koje su nas otrijeznile iz svijeta mašte. On je na Davis Cupu dobio discus herniju tako da je svijet tenisa za njega bio zavr­šen. Vjenčali smo se i dobili dijete, no počeo je raspad Ju­goslavije i nitko nije znao kakve će to posljedice imati. Nakon to­ga slomila sam nogu. Potrčala sam za Stefanom i pala. Imala sam vijke i žicu u koljenu i jedva su mi ga skrpa­li. Tada mi uopće nije bilo do pjevanja jer sam osoba koja to može raditi samo kad sam sretna. Pokušavali smo preživjeti i okrenuli smo se drugim poslovima. Boba je otvorio generalno zastupništvo za Mercedes u Makedoniji, pa zastupništvo Red Bulla za Srbiju i Crnu Goru, a 1998. otvorili smo firmu Grand produkcija.
Story: Otišli ste na vrhuncu karijere, i to zbog ljubavi... Da je sada pokraj mene mala beba koja plače, ne bih mogla pjevati. Djeci su potrebna oba roditelja, škola, bake, djedovi, sport - jednostavno ih moraš pratiti na svim poljima. Nji­ma je potrebno kvalitetno druženje. Moji su sinovi spavali pokraj nas, a onog trenutka kada to više nisu željeli, sami su otišli. Story: Spomenuli ste da su vaša djeca, sinovi Filip, Stefan i Viktor, imali kućne pomoćnice, vozače, privatne učitelje. Koliko ste vi angažirani oko odgoja? U današnje je vrijeme uobičajeno imati kuharicu, kućnu pomoćnicu, vozače i tjelohranitelje. Moram imati vo­zače jer ne mogu uspjeti jedno dijete odvesti u jednu školu, drugo u drugu, treće u treću i da svi budu ondje u sedam ujutro. I ne mogu ići na tržnicu svaki dan i kupovati voće i povrće, a želim da se zdravo hrane. Kada sam s dvadeset počela zarađivati, rekla sam da neke stvari više nikada neću raditi. Kao mlada sam vezla goblene, šivala, kukičala, kuhala, ali kada sam upoznala Bobu, bio je vješt kuhar pa sam mu taj dio prepustila. U šali kažem da sam dobila kompleks od njega.
Story: Kako se snalazite sada kad su i Stefan i Viktor u pubertetu? Kod nas to ide na smjene. Kad jednom završi pubertet, drugom je počeo. Mislim da muškarci tijekom cijelog života prolaze pubertet. No sve mi je to simpatično jer su prilično kasno ušli u moj život tako da imam razumijevanja za njihove gluposti, čudna pitanja i slično. Ne pada mi teško, ali kad treba biti strog, strogi smo. Story: Jeste li priželjkivali žensku djecu? Jedino mi se to nije ispunilo u životu. No to je moj Boba kriv. Muš­karci određuju vrstu kromosoma. No kad pomislim na to koliko je težak život žene, utješim se. Pone­kad pomislim zašto nam je uopće trebala ta glupa emancipacija?! Ve­zle bismo goblene, lovile lisice i ple­sale na balovima.
Story: Prema Bobinu sinu iz prvog braka ponašate se kao i prema svojoj djeci. A kako je Filip vas prihvatio? Uvijek se prema djetetu kojem niste majka ponašate još bolje. Svo­jima sam čupala uši, ali njega nikada jer je dobre naravi. Volim ga kao da je moj. On je već sa sedam godi­na bio kod nas. Imali smo super odnos od prvoga dana. S obzirom na to da je u to vrijeme bila loša si­tuacija, svi smo se nekako zbližili. Story: U kakvim ste odnosima s njegovom majkom Zoricom Nakić? Kakav drugi odnos možeš imati s nekim kada je njegovo dijete s tobom?! Ako je netko loš čovjek, amputiraš ga, a ako je netko d­obar, dobrodošao u moj svijet. Story: Djeca su vam sada u godinama u kojima pronalaze prve ljubavi... Volim njihove djevojke i volim kad dođu kod nas, pogotovo ako je neka stabilna veza. Uvi­jek je oko mene bilo puno muškaraca pa mi nedostaje to žensko društvo. Jedva čekam da dođe neka njihova djevojka da pijemo kavu zajedno. Story: Koliko se zaštitnički odnosite prema njima, pogotovo kada uzmemo u obzir otmicu sina Stefana 2000.? Imam zaštitnički odnos. Ali puno radimo na tome da se izgrade, da nemaju strahove i da se ne vraćamo na ono što je bilo. Tješi me što nisam jedina osoba kojoj su se događale ružne stvari. Story: S ljetovanja na otoku Phuketu vratili ste se ranije zbog vaše intuicije koja se pokazala to­čnom. Naime, otok je nekoliko dana poslije pogod­i­o tsunami. Rekli ste kako često osjećate stvari. Jeste li imali nekakav neugodan predosjećaj kada vam je otet sin? Sanjala sam jedan san, no nikada o tome nisam pričala jer je san bio takav. Ružne su se stvari događale oko nas i sanjala sam glupost u koju nisam željela vjerovati. Zbog pedofilije nisam željela živjeti u inozemstvu, a naposljetku se ono čega sam bojala dogodilo ovdje. Story: Koliko je to sve utjecalo na vas u životu? Kako se Stefan nosio s tim? Možda će moći o tome razgovarati kada bude stariji i zreliji. No pokazao mi je da je p­s­ihički st­abilan. Boli me što je otmica neriješena. Story: Jeste li se prestali nadati da ćete ikada doznati tko je odgovoran za to? Nitko na tome ne radi. Ova je zemlja u takvim problemima i krizama pa naši jednostavno ne mogu doći na red. Story: Jeste li prestali vjerovati ljud­i­m­a? Ne. Imam dobar predosjećaj. I to s Phuketom sam osjetila. Jedno sam vrijeme počela osjećati i potrese, pogotvo ako su blizu. Zbog t­o­ga sam se našla s homeopatom iz Indije kako bi mi smanjio taj senzibilitet zato što je to počelo uznemiravati moj organizam. Story: Za supruga ste rekli da je vaša najbolja prijateljica. Zna li sve vaše tajne? Mislim da u 21. stoljeću suprug mora biti vaš najbolji prijatelj. Strašno mi je kada neka že­na priča prijateljici ono što bi trebala reći mužu. Čim smo se vjenčali, dogodilo nam se toliko ružnog, izgradili smo se kroz sve te probleme i ne pristajem ni na kakvu opciju osim da smo nas dvoje jedno drugom najbolji prijatelji. Story: Biste li rekli da je Slobodan i vaša prva ljubav? Prva i najveća. Muškaraca prije Bobe se ni ne sjećam. Imam amneziju. Vjenčali smo se zato što smo bili zaljubljeni. Bila sam sretna što mi se to dogodilo jer nisam zaljubljive prirode. Nisam ima­la vremena ni prilike upoznati puno dobrih i kvali­tetnih muškaraca, a i mnogi su me se bojali. Story: Čime vas je privukao? Jednostavnošću. Mogli smo biti na najskupljem i najljepšem mjestu na svijetu ili negdje bezveze piti ne tako skupo vino - nije nam s­m­etalo. Nama je jedino bilo važno da smo zaj­e­d­no. Uvijek je bio dječački raspoložen i nosio u sebi vedrinu, baš kao i ja. A i bio je ja­ko sladak i zgodan. Story: Kakav je bio vaš prvi susret? Snimala sam film ‘Hajde da se volimo’ u Beo­gradu. Vidjela sam jednog visokog, zgodnog tipa i prestala gledati u kameru, gledala sam tko prola­zi. Učinilo mi se da je to Boba. Završili smo kadar, došao je Raka i rekao da odlazimo na aerod­rom pokraj Beograda, iako smo još dva dana trebali ostati u Beogradu. Boba je došao zamoliti Raku da izvedem prvi udarac na humanitarnom meču s Borisom Beckerom, a on je osjetio da je teren jako klimav te da nije dobar emotivni trenutak za mene zato što smo bili usred sni­manja. Poslije je Raka zvao Bobu da dođe na premijeru filma. Čim sam čula da je Boba ondje, počela sam se probijati kroz masu. Došla sam do njega i pitala: “Dobro, gdje si ti dosad?” Sutradan smo se dogo­vorili za večeru s njegovim prijateljima, a on je objavio da će se vjenčati. Pi­tala sam ga s kim zato što sam mislila kako me došao zamoli­ti da mu pjevam na svadbi. Odgo­vorio mi je da se ženi sa mnom, ta­ko da sam već na prvom sastanku bila zaprošena. Naravno, nisam to shvatila ozbiljno pa smo bili u vezi četiri godine. Story: Često se spominje da ste ostali zajedno zbog djece i novca... Ne želim reći da je moj brak bajka i da svaki dan sjednemo, poljubimo se i razgovaramo o problemima. Svađa­mo se, raspravljamo, no uvijek pobjeđuju činjenice. Volimo se i želimo da brak opstane jer smo zajedno najjači. Zajedno smo počeli tu priču i tako bismo je trebali i završiti. Story: Često se govori i o Bobinoj nevjeri. Smatrate li to najgorom stvari koju muškarac može napraviti? Za mene je prevara životna izdaja moje djece i obitelji. Obitelj ne pred­stavlja samo žena i intiman odnos između dvoje ljudi, kao seks. Story: Spominjali su se i vaši fizički obračuni. Ljude ne zanima idila, nego jeste li se potukli, je li vas počupao, jeste li mu pucali u nogu. Koji muškarac danas nije jači od žene? A koje oružje nije jače od muškarca? Story: Jeste li ljubomorni? Nisam. Vjerujem u sebe, a mislim da mi Boba nikad nije pružio šansu niti me povrije­dio na način da bih morala razmišljati o tome. Niti sam ja dopustila da on izgubi povjerenje u mene. Previ­še smo prošli da bismo se bavili tim pubertetskim stvarima. I danas dođu njegove obožavateljice i viču kako je zgodan i divan, a meni to, na neki način, i odgo­vara jer ga takvim i doživljavam. Story: Izjavili ste da muškarce treba pustiti da dominiraju i ne treba ih sputavati. Kada imate obitelj, najveći dio odgovornosti ipak pada na ženu i znam da ona koja ima djecu sigurno neće ostati vani do šest ujutro i vraćati se kući mrtva pijana, drogirati se... Story: Jedan vam je prorok rekao da ćete biti slavniji od Tita. Da, u 7. razredu. Prvo sam mislila da priča gluposti. Rekao mi je da se ništa ne brinem nego da uvijek zapalim svijeću kad ga se sjetim.

Razgovarala Nikolina Kunić Snimila Matea Smolčić