Mnogi su ostali šokirani i razočarani kad je najavio odlazak iz Hrvatske rukometne reprezentacije. Tim više što najbolje desno krilo svijeta neće zaigrati pred domaćom publikom na nadolazećem Svjetskom prvenstvu. Zato se Mirza Džomba našao u središtu medijske pozornosti koju je dosad privlačio isključivo svojom igrom. Stoga ni ne čudi što je njegovo uvijek nasmijano lice zamijenio zabrinuti pogled jer, osim oproštaja od reprezentativnog dresa, 31-godišnji Riječanin muku muči i s ozljedama. No u njemu se kriju volja, želja i ustrajnost za novim uspjesima. Bilo kako bilo, čini se da je protekla godina za talentiranog sportaša bila u znaku promjena. Nakon tri godine života u Španjolskoj, gdje je igrao za klub Ciudad Real, vratio se u domovinu i počeo samački život u metropoli. Iako mu prvi dani nisu bili laki, brzo se prilagodio, a danas, godinu dana poslije, ne žali zbog svoje odluke. Sretan je životom u Zagrebu. Hrvatice su, kaže, ionako puno ljepše i zgodnije žene. No unatoč brojnim ljepoticama koje bi mu željele oduzeti titulu jednog od najpoželjnijeg neženje, Mirza još nije pronašao onu pravu. Kad je o ljubavi riječ, danas traži nešto više - ženu s kojom će moći ostvariti svoje snove i zasnovati obitelj.
Još uvijek je ustrajan “Naravno da je bilo situacija kad sam poželio odustati od rukometa. Jer s ozljedama dolaze i depresije i svašta ti se mota po glavi” Story: Vaša odluka da napustite Hrvatsku rukometnu reprezentaciju mnoge je razočarala. No kako vi proživljavate ove trenutke? - Sigurno nije lako, ali moram pronaći način da ih izdržim. To je nešto što je realno i preko čega ne možeš preći. Uz sebe uvijek imam obitelj i prijatelje kojima se povjeravam i koji mi pomažu svojim savjetima i podrškom. Story: Kad pogledate unatrag, što mislite gdje ste griješili i što biste promijenili, kad je o profesionalnom rukometu riječ? - Kad je o ključnim potezima riječ, mislim da nisam nigdje griješio jer sam uvijek igrao u vrhunskim klubovima. Naravno, bilo je i loših trenutaka, ali sport je obilježio moj život.
"Nadam se da ću jednom ostvariti skladan brak i s voljenom osobom imati puno djece."
Story: Sigurno je bilo i puno odricanja... - Kad se odlučiš na takav put, sve postane podređeno tome, a ostalo pada u drugi plan. Nesvjesno se događalo da zapostaviš i sebe i drage ljude. Nikad neću zaboraviti svoj prvi odlazak u inozemstvo koji mi je najteže pao. Tada sam išao igrati za jedan klub u Mađarskoj. Bio sam izgubljen i u velikom šoku jer nisam znao jezik, ljude, navečer kad bih stigao kući, bio bih sam, gledao bih strane programe na televiziji...To ću pamtiti cijeli život. Ako sam to preživio, mogu sve ostalo. Story: Je li bilo trenutaka kad ste poželjeli odustati od rukometa? - Naravno, posebno kad sam bio ozlijeđen. Tada si najranjiviji, podložan depresijama, raznim razmišljanjima i puno toga ti se vrti po glavi. Intervju u cijelosti pročitajte u zadnjem broju magazina Story.Razgovarala Vedrana Čarapović Snimio Dražen Kokorić Styling Nataša Sekulić Zahvaljujemo klubu Gallery na ustupljenom prostoru
