Gumac zagrebačke Komedije Dražen Bratulić nedavno je, nakon 19 godina, ponovno oduševio interpretacijom Pilata u rock operi ‘Jesus Christ Superstar’, a već 4. svibnja u matičnom kazalištu čeka ga premijera ‘Zaljubljenog Shakespearea’ gdje igra lorda Wessexa. U tu je ulogu uskočio umjesto kolege Dražena Čučeka koji je nedavno otišao iz Komedije. Govori o pripremama uloge u posljednji trenutak, svojem prevoditeljskom radu, ali i trima kćerima koje prate sve što tata radi u teatru.

Story: Umjesto kolege Dražena Čučeka, koji je nedavno otišao iz Komedije, uskočili ste u ulogu u ‘Zaljubljenom Shakespeareu’. Hoćete li se stići pripremiti do premijere?
Ne znam... Ne... Ma, šalim se! Zapravo, od dana kada sam imao prvu probu do premijere ima tri tjedna. Mislim da bi svaki glumac kojem biste postavili slično pitanje mogao odgovoriti da ima iskustvo uskakanja u ulogu u puno kraćem roku i s manje proba - to je dio našeg posla i svi smo na to, u trenutku kad je neophodno, spremni. Naravno, to od čovjeka iziskuje dodatni napor i mnogo je stresnije, ali, srećom, nitko u tome nije sam. Svi mi imamo takva iskustva, pa smo međusobno solidarni kada nastane takva situacija. I zaista, u ansamblu ove predstave nema čovjeka koji mi nije na neki način pomogao, podržao me ili me ohrabrio, tako da mogu reći kako barem misaono sve konce držim u rukama, a pred sobom imam još dovoljno proba da sve to što ‘mislim’ uspijem i ‘prohodati’.

Story: O kojoj je ulozi riječ, koga igrate u predstavi?
Lorda Wessexa, osiromašenog plemića koji ženidbom s kćeri bogatog trgovca želi popraviti svoje imovinsko stanje, pa s njezinim ocem dogovara taj brak. Nezgoda je u tome što ona istodobno počinje strastvenu ljubavnu vezu s Willom Shakespeareom - i tu nastaju problemi. Wessex je u biti jedini negativac u cijeloj priči, hladan i nemilosrdan tip, pa je u glumcu iznimno izazovno zastupati ga na pozornici.

Story: Koliko se u radu na predstavi kao ekipa oslanjate na poznati film iz 1998. godine?
Film nikad nisam pogledao. Propustio sam ga čak i u svim TV reprizama (jedna je navodno bila i ovih dana), ali ne mislim da je to hendikep. U trenutačnoj situaciji kada sam ograničen vremenom čak mi je i drago što nisam vidio kako je ulogu u filmu odigrao Colin Firth, glumac kojeg iznimno cijenim, jer vjerujem da bi me to sada nepotrebno opteretilo. Naravno, ne možemo pobjeći od veze s filmom, kazališni tekst nastao je  prema filmskom scenariju, priča je ista, samo su neki likovi, uključujući i moj, neznatno dorađeni i prošireni. Siguran sam da će naša predstava imati neodoljiv šarm žive i živahne igre te biti itekako vrijedna posjeta kazalištu, čak i za one koji su pogledali film. Uostalom, produkcija se izravno oslanja na predstavu ‘Zaljubljenog Shakespearea’ kazališta u Brnu, iz kojega nam dolazi redatelj Slavomir Slovak i cijeli kreativni tim. To je kazalište repertoarom slično Komediji pa govorimo zajedničkim jezikom, a opet su to neki novi ljudi koji su nam donijeli dašak svježine i novu energiju.

Story: Nedavno ste i publiku i kritiku oduševili ulogom Pilata u rock operi ‘Jesus Christ Superstar’. Malo se gledatelja sjeća da ste tu ulogu pjevali i prije 19 godina. Je li vaš Pilat sada zreliji i iskusniji, jeste li mu drukčije pristupili?
Gotovo mi je nemoguće opisati oduševljenje s kojim sam se vratio toj ulozi. To je remek-djelo koje izvođaču daje rijetko dobru priliku da se pokaže u punom sjaju. Svi mi iz stare ekipe ponovno smo se bacili na taj posao s golemim žarom, a taj je entuzijazam valjda zarazio i ove nove, mlade ljude. Po prvim reakcijama vidim da i publika to itekako dobro osjeća. Nakon 19 godina moj je Pilat, jasno, i zreliji i iskusniji. Ne toliko u mišljenju same uloge, koliko u pristupu kreiranju lika. Iskustvo čini svoje. Nekad sam Pilata osvajao kao Mt. Everest, sada ga ogrnem kao plašt pa se zajedno uspinjemo prema vrhu. Beskrajno uživam u svemu što on donosi meni, a ja njemu.

Story: Vaš rad u Komediji nisu obilježile samo predstave, nego i sjajni prijevodi, poput onog za hit ‘Mamma Mia!’. Što vas je privuklo prevođenju?
Prije nego što sam se odlučio za glumu, mislio sam da ću se baviti jezikom. Studirao sam engleski i francuski jezik na FF-u u Zagrebu. Čak sam bio i prilično dobar student. A onda sam si priznao da ipak postoji nešto meni draže pa sam na četvrtoj godini odustao i upisao ADU. Prevođenje se poslije polako opet ušuljalo u moj život. Posebno je izazovan i zahtjevan, i meni najdraži, rad na prepjevu stihova za songove. Tu se susreću dvije moje velike ljubavi, glazba i riječ, u savršenom skladu. Uopće, naći riječi koje će dobro pratiti glazbenu frazu i biti joj podređene, a opet nositi smisao i emociju te poetsku ljepotu riječi, fascinantan je proces. Nakon prijevoda mjuzikla ‘Mamma Mia!’ imao sam još dva velika naslova iz glazbenog teatra, oba za HNK u Osijeku - ‘Moje pjesme, moji snovi’ prije tri godine i nedavno ‘Sugar’ (‘Neki to vole vruće’), koji tek očekuje premijera potkraj svibnja. Uz to sam preveo i nekoliko dugometražnih crtića, zadnji je bio ‘Lego film 2’.

Story: Vaše kćeri Katarina, Marta i Anđelina često su na vašim premijerama. Koliko im se sviđa ono što tata radi u kazalištu? Interesira li neku od njih gluma?
One vole svojega tatu i tata je uvijek najbolji što god radio, tako mi barem kažu. Od malih nogu redovito gledaju predstave i vole kazalište, pa i pokazuju sklonost za glumu, ples, pjevanje… Ipak, rano je govoriti hoće li im to zaista biti poziv. Ako to jednog dana bude, reći ću im da je to najbolji posao na svijetu - nimalo lak, ali pun igre i radosti.